6 pogrešaka u procesu donošenja odluka

Donošenje odluka

Bez sumnje, proces donošenja odluka, ma kakve one bile, nije jednostavan. Svaka od odluka zahtijeva temeljito promišljanje, razmatranje više mogućnosti i odabir one koja se u tom trenutku čini najboljom. Vjerojatno najteži, ujedno i najodgovorniji dio rukovoditeljskoga posla je donošenje odluka.

Većinu vremena morate imati na umu kako odluke koje donosite osim što utječu na podređene, utječu i na organizaciju u cjelini. Suprotno tome, Vaši zaposlenici zainteresirani su da saznaju samo kako pojedina odluka utječe na njih.

Način donošenja odluka određuje vašu uspješnost

Upravo način na koji kao rukovoditelj donosite odluku te način na koju odluku prenosite određuje Vašu uspješnost. Sam proces odlučivanja zahtijeva odvajanje nevažnoga od važnoga. Ako se to ne učini, previše se vremena provodi u rješavanju nevažnih pitanja, uz mogućnost da se ne posveti dovoljno vremena onim bitnima.

Za svakog rukovoditelja od iznimne je važnosti da zna kako odluke koje donosi mogu biti očekivane, one za koje se imao vremena pripremiti, i neočekivane, kada je odluku potrebno donijeti vrlo brzo, a odnose se najčešće na akutno poslovanje. U procesu odlučivanja postoji nekoliko potencijalnih pogrešaka na koje valja obratiti pozornost.

1. Obećavanje nemogućega.

Ako ste jedan od onih koji često daje obećanja koja ne možete ispuniti, možda je sad pravi trenutak da još jednom razmislite o tome. Vrlo se često obećanja daju iz raznih manipulativnih razloga, no zaista treba imati na umu kako takvo ponašanje ima i posljedice s kojima se treba naknadno suočiti. Zapravo, priča je vrlo jednostavna – ako ne možete ispuniti, ne obećavajte.

2. Neprovjeravanje podataka koji služe kao podloga za odlučivanje.

Često se ne koristimo svim dostupnim informacijama pri odlučivanju. Ponekad informacije nisu lako dostupne i potrebno je uložiti više truda da bi se do njih došlo. Ipak, koliko god bilo teško i koliko god to oduzimalo više vremena, u konačnici će rezultat biti puno bolji ako se koristite svim resursima.

3. Neprepoznavanje prioriteta.

Vrlo se često događa da rukovoditelj sate troši na odluka koje nisu od prevelike važnosti za uspješnost poslovanja tvrtke. Za to vrijeme pati posao i ne posvećuje se dovoljno vremena zadatcima i važnijim stvarima. Rukovoditelji bi trebali naučiti postavljati prioritete kako bi što manje „gubili“ vrijeme na ovakve stvari.

4. Izostanak konzultacija s drugima.

Ponekad smo skloni samostalnom donošenju odluka iako smo svjesni kako bi bilo bolje da se konzultiramo s onima koji već imaju iskustva. Prije svega, to se događa pod utjecajem ega, misleći kako ćemo zbog toga ispasti manje sposobni.

5. Nekorištenje iskustva prethodnika.

Baš kao i u prethodnoj točki, kako bismo si uštedjeli i vrijeme, a ponekad i novac, dobro je poslužiti se prethodnim iskustvima i olakšati proces odlučivanja.

6. Potencijalne pogreške u odlučivanju.

Ako i dođe do pogreške, najbolja je reakcija priznati ju i dati sve od sebe kako bi se eventualna šteta sanirala. Pokušajte se što manje baviti razmišljanjem „što bi bilo, kad bi bilo“ i osvrnite se na trenutačno stanje.

Bez obzira na to koliko odlučivanje bilo stresno i koliko bi život bio jednostavniji kada bi netko umjesto nas donosio sve odluke, pokušajte na to gledati kao na izazov i iskoristite to za osobni napredak.

Foto: 123rf

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.