Danijela Iveljić u 7 godina iz kućnog ureda izgradila računovodstveni servis s četvero zaposlenih

Danijela_Iveljić

Danijela Iveljić u računovodstvenoj je branši već zavidnih 18 godina. Prvih 11 godina provela je u korporativnom svijetu, a zadnjih sedam godina uspješno plovi poduzetničkim vodama.

U korporativnom je svijetu radila na poziciji voditeljice računovodstva – u auto industriji, financijskim institucijama, trgovačkom centru te hotelijerstvu i turizmu, gdje je stekla veliko iskustvo vezano uz biznis.

U jednom trenutku postala je svjesna staklenog stropa u korporaciji, odnosno nemogućnosti napredovanja, no Danijela zapravo nije bila sigurna da li to uistinu želi. Nije bila spremna žrtvovati obiteljski i privatni život za napredovanje u tvrtki, a rekla je da se jedno s drugim nikako nije moglo pomiriti.

Prije poroda otvorila tvrtku

„Jedna od prednosti korporacije je što se puno toga nauči jer je sustav jednostavno takav i tjera vas da prođete sve prema standardima i procedurama i to su odlični temelji i vjetar u leđa za dalje. Ono što je također privlačno u korporativnom svijetu je sigurna i dobra plaća, odnosno adekvatni financijski uvjeti. No s druge strane, korporacija vas stalno veže uz sebe i morate biti 24 sata na raspolaganju, a ukoliko niste, postanete nepoželjni“, istaknula je Danijela koja je obitelj zasnovala dok je još bila zaposlenica tvrtke i prvi je porodiljni odradila u punom trajanju od godine dana.

Nakon povratka na posao susrela se s izazovom balansiranja i koordiniranja svojih majčinskih obaveza s poslovnima. Tvrtka je imala radno vrijeme od 9 do 17 na papiru, ali radilo se i prekovremeno, dolazilo subotama, blagdanima… Sve je bilo dodatno plaćeno i djelatnici su bili zadovoljni, ali to nikako nije bilo pomirljivo s obiteljskim dužnostima, odvođenjem djece u vrtić i dječjim bolestima.

„Tada sam se počela pitati mogu li biti stalno pod stresom i stalno balansirati između važnih sastanaka, rokova i djeteta s temperaturom kod kuće, kojeg moram ostaviti baki, djedu ili susjedi. Od svega toga imala sam grižnju savjesti“, ispričala je Danijela koja tada ostaje trudna i s drugim djetetom i odlazi na čuvanje trudnoće što joj pruža dovoljno vremena za razmišljanje u kojem smjeru krenuti dalje.

Imala je, kaže, sreću u nesreći da na miru sagleda ima li smisla to što radi i hoće li to biti dugoročno održivo, a da je ona sretna i zadovoljna.

Kod bilo kakvih promjena u životu, kaže, strah je uvijek prisutan, a čovjek si neminovno postavlja pitanje hoće li on to moći. Danijelu čak niti to nije zabrinjavalo jer je znala za što je kvalificirana i sposobna i da računovodstveni biznis i poslovno savjetovanje jedini dolaze u obzir.

„Mislim da su me u svemu malo pogurali i moji trudnički hormoni koji su prevagnuli da napravim taj zadnji korak i osnujem društvo 2008. godine, par mjeseci prije nego što sam trebala roditi. Potom sam rodila, a s poslodavcem postigla dogovor o odlasku, pri čemu smo uspjeli naći model koji nas je oboje zadovoljavao. Od poslodavca sam dobila otpremninu koja mi je bila odličan poticaj za početak mog poduzetničkog puta“, zaključila je Danijela koja vjeruje da je imala sreću što se bezbolno riješila korporativnog svijeta, uspjela dobiti novce i još je imala plan kako i kuda dalje.

„Imala sam podršku obitelji u cijelom procesu jer mi i muž radi u korporativnom svijetu na visokoj poziciji tako da je razumio o čemu pričam, a bio je i svjestan činjenice da ćemo teško balansirati između privatnog i poslovnog života ako se netko od nas dvoje malo više ne angažira i žrtvuje. Tako se moj odlazak u poduzetničke vode pokazao kao najbolje moguće rješenje u tom trenutku“, kazala je Danijela koja s poslom, tvrtkom Ergon d.o.o,  kreće 2008. godine, sama kao „one man band“ i to u kućnom uredu i malim djetetom u kući.

Djeca su joj, smatra, u jednu ruku bila i otežavajuća okolnost, ali i poticaj da se odluči poduzeti nešto više i krenuti u solo vode, jer ljudi takav potez obično odgađaju, kalkulirajući kada je bolje vrijeme za nešto pokrenuti, kada su djeca veća ili manja te na kraju ne naprave ništa.

„Sama sam si mogla kreirati radno i slobodno vrijeme. Organizirala sam se tako da sam radila dok je beba spavala. Stranke su mi na početku dolazile preko poznanstava ili preporuke, pa su imali razumijevanja za bebu u kući i eventualno plakanje dok telefoniram s njima, jer su podržavali moje početke i samostalnost. Poslije je uskočio baka servis i jaslice, pa sam se mogla više posvetiti uredu, poslu i klijentima i tada se posao počeo i razvijati“, kazala je, napomenuvši da su kroz veći angažman i trud došli i bolji rezultati te samim time i više klijenata, čime se otvara potreba za zapošljavanjem još jedne djelatnice te potom još jedne djelatnice.

Danijela_Iveljić_u_uredu

Iz kućnog ureda do tvrtke s četvero zaposlenih

Radila je i više nego u korporaciji, ali taj posao nije osjećala jer je radne sate mogla rasporediti tijekom dana kada joj najviše odgovara. Smatra da je s tako „rascjepkanim“ radnim vremenom u stvari bila puno produktivnija jer je imala točno određeni period za neki zadatak, fokusirala se na njega i nije rasipala vrijeme sa strane.

S vremenom Danijela uviđa da je kućni ured postao premali za poslovanje i neometan rad, pa unajmljuje novi prostor u Samoboru u koji se seli 2012. godine.

„Iako je kućni ured bio odvojen od kuće, ipak je velika prekretnica preseliti se u drugi, novi uredski prostor u kojem smo svi zajedno, prostor za kojeg se moraš obući, urediti i otići negdje na radno mjesto. Imali smo više prostora za naše klijente i tu počinje ozbiljan biznis koji pokazuje financijske rezultate i stani rast. Zadovoljna sam poslovanjem, ali svake godine postavljam letvicu malo više i pokušavam zadovoljiti te svoje nove kriterije“, ispričala je Danijela.

Danas u uredu radi s još troje zaposlenika, a za novog kvalitetnog djelatnika uvijek ima mjesta, poručila je.

U uredu nudi usluge računovodstva i knjigovodstva te usluge poslovnog savjetovanja i to za početnike koji se tek spremaju u biznis i ne znaju što ih čeka do suradnje s malim i srednjim, već uhodanim, poduzetnicima.

„Našim klijentima dostupni smo 24 sata, što preko maila, telefona, Skypea ili Facebook stranice i pratimo njihovo svakodnevno poslovanje čime smo smanjili prvenstveno mogućnost pogrešaka, a potom i negativne utjecaje po njihovo poslovanje i to nam se pokazalo jako dobrim biznis modelom kojeg klijenti cijene. Ljudima u biznisu koji trebaju naše usluge važna je sigurnost, dostupnost i dobra komunikacija“, napomenula je Danijela u čijem uredu čak umjesto klijenta komuniciraju i s državnim institucijama što je mnogima od nas prava tlaka.

Premda je danas broj računovodstvenih ureda rekli bismo veći nego ikad, upravo ovakav personalizirani i sveobuhvatni pristup pokazao se provjerenom formulom, kao i stručnost i profesionalnost, pa Danijela vjeruje da ima mjesta za sve koji tako funkcioniraju.

Ženama koje se dvoume, a razmišljaju o prelasku u poduzetničke vode, poručuje da se mora puno raditi kako biste se etablirali na tržištu i pronašli svoje mjesto pod suncem, ali ono što dobivate zauzvrat je neprocjenjivo.

„Sloboda, sami ste svoj gospodar, radite ono što volite i od toga živite, a ako radite dobro, možete i živjeti dobro. Postajete i druga osoba, puno naučite i osamostalite se, jer u korporaciji uvijek netko drugi za vas donosi odluke i preuzme odgovornost. Također, ne postoji grižnja savjesti oko nedolaska na posao jer znate da drugi dan možete potegnuti i sve nadoknaditi. Imate i mogućnost izbora s kim želite raditi, dok ste u korporaciji prisiljeni surađivati sa svima, kakvi god oni bili“, zaključila je Danijela.

PPUB-Disclaimer

Foto: privatna arhiva Danijele Iveljić

3 komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.