Serijska poduzetnica Dijana Kobas Dešković koristi dobre tržišne prilike

Dijana_Kobas_Dešković

Ponekad nas životni put odvede u potpuno drugačijem smjeru od onoga koji smo sanjali ili zamislili. Nešto se slično dogodilo i našoj sugovornici.

Dijana Kobas Dešković – poslovni temelji izgrađeni u Plivi

Dijana Kobas Dešković studirala je psihologiju kad je shvatila da ju sve više privlači marketing. Iako je na kraju diplomirala i magistrirala psihologiju, svoje je daljnje obrazovanje sve više vezala uz poslovanje, a ne toliko uz psihologiju u klasičnom smislu.

Tako je magistrirala poslovno upravljanje na IE Business School u Madridu, jednoj od globalno najboljih poslovnih škola, a dodatna je znanja “skupljala” diljem Europe u različitim poslovnim školama, uključujući i Poslovnu školu IEDC na Bledu.

Nakon fakulteta zaposlila se u maloj marketinškoj agenciji u kojoj je radila svega nekoliko mjeseci.

“Pliva je tad imala jedan oglas za istraživača tržišta. I ja sam se prijavila i veoma samouvjereno dala otkaz u agenciji u kojoj mi je isticao probni rok od tri mjeseca. Meni se to činilo fer da kažem ljudima kako se ne vidim u tome. Iz današnje perspektive – možeš to napraviti sa 25. godina, bez kredita i obaveza”, uvodi nas u svoj poslovni put naša sugovornica i dodaje kako je imala sreće i dobila posao u Plivi.

Tamo je radila na poslovima istraživanja tržišta i upravljanja robnom markom za tržišta srednje i istočne Europe. No, s vremenom su se stvari u Plivi promijenile i Dijana Kobaš Dešković je osjetila potrebu za promjenom.

Inicijativa i interni networking presudni za napredovanje

“Otvoreno sam rekla kolegicama iz ljudskih potencijala da nisam zadovoljna kako se stvari odvijaju i da ću krenuti  dalje ukoliko nemaju neku drugu opciju unutar firme. Gledajući stvari unatrag, imala sam dobar networking unutar kompanije. Jer za bilo koji napredak dalje ti je važan networking”, ističe naša sugovornica te dodaje kako je u tom trenutku zastupala sebe i svoje interese, ali joj je upravo dobra umreženost omogućila da ju prepoznaju kao dobru kandidatkinju za poziciju direktorice odnosa s javnošću.

To je bilo doba kad je Pliva prolazila reorganizaciju pa su i odnosi s javnošću dobili na važnosti. Tako je dobila priliku da dotadašnji odjel reorganizira u Korporativne komunikacije i postane prva direktorica Korporativnih komunikacija Plive, ali i šefica prve službe korporativnih komunikacija u Hrvatskoj.

Kasnije su joj, spletom okolnosti, ponudili radno mjesto u Češkoj i Poljskoj.

“Ponudili su mi mjesto direktorice marketinga OTC-a u Poljskoj i projekt menadžerice tada vrlo značajnog projekta u Češkoj, što mi je bilo vrlo interesantno, ali morala sam odlučiti.  Bio je to jedan od onih ključnih trenutaka u životu – hoćeš li imati samo karijeru ili i obitelj.  Moj sadašnji muž, tadašnji dečko je u tom periodu došao zbog mene u Zagreb, zaposlio se i postavilo se pitanje hoće li ostati ili ići samnom u Češku. Na kraju sam se odlučila za regionalnu poziciju koja omogućava život u Zagrebu”, priča Dijana i dodaje kako nikada nije požalila, ali se zna pitati što bi bilo da je drugačije odabrala.

Dijana_Kobas_Dešković_psiholog_inicijatorica-projekta_MAMFORCE

Jedinstveno korporativno iskustvo kao kapital za vlastiti biznis

Početkom 2000-ih kad se u Hrvatskoj tek počelo stvarati tržište odnosa s javnošću prepoznala je priliku za pokretanje svoje poduzetničke priče. Ideja o otvaranju vlastite agencije za odnose s javnošću rodila se, kao i kod brojnih drugih poduzetnica, kad je bila na porodiljnom. Prepoznala je tržišnu priliku i odlučila ju iskoristiti. Tako je nastala Spona, agencija za integrirane komunikacije.

“U to doba razvijalo se komunikacijsko tržište, a ja sam imala dobro obrazovanje i korporativno iskustvo, tako da sam brzo Sponu dovela među prvih pet komunikacijskih agencija.  I sve se dobro razvijalo do kraja 2008.”, prisjeća se naša sugovornica.

Upravo u tom periodu poduzetništva, poseban je naglasak stavila na dodatno obrazovanje te je tada završila ranije spomenuti MBA studij, što joj je pomoglo u daljnjem razvoju poslovanja.

I onda se dogodila “kriza”.

“Kraj 2008. godine, trudna s drugim djetetom, a tržište se zatvara. Poklopilo se nekoliko stvari – došla je nova Uprava kod našeg velikog klijenta, koja je jednostavno htjela biti sigurna da ima svoje ljude. Uz to, nisu baš bili povjerljivi prema mojoj trudnoći i mislili su da neću imati odgovarajuću agencijsku podršku nakon što rodim, iako sam i u trudnoći radila do doslovno zadnjeg dana. Agencija je bila zaista dobro organizirana, a mojim ljudima i klijentima sam uvijek bila dostupna za savjet ili podršku, bez obzira na mjesto rada. Na kraju su se neposredno prije termina poroda ipak odlučili na prekid ugovora.  Tako smo ostali bez velikog klijenta, a bilo je sve teže dobiti nove klijente. Zanimljivo, obilazila sam sastanke s trudničkim trbuhom i nismo dobili ni jednog klijenta kod kojeg sam bila s tim trbuhom”,  prisjeća se naša sugovornica te dodaje kako je i u takvim gospodarski negativnim uvjetima i dalje trudila nešto ostvariti na tržištu odnosa s javnošću, sve do 2010.

Do tad se tržište odnosa s javnošću već prilično promijenilo, počelo se više povezivati samo s odnosima s medijima koji Dijani nisu bili dovoljno profesionalno izazovni, te se počela okretati svojim ostalim interesima i znanjima iz poslovanja i psihologije.

Dijana_Kobas_Dešković_1

Ravnoteža privatnog i poslovnog života kao nova poslovna prilika

“Kvaliteta života je nešto čime sam se bavila još na fakultetu. Tako sam došla do područja work-life balancea i vidjela kako se time nitko kod nas ne bavi. To se najbolje vidjelo kroz nedostatak fleksibilnosti na tržištu rada”, prepričava naša sugovornica i dodaje kako se tada zainteresirala za korporativnu odgovornost prema obiteljskim potrebama (eng. corporate family responsibility) i rodnu ravnopravnost.

Vođena potrebom da iskoristi svoja znanja i napravi nešto korisno za društvo, razvila je jedinstvenu metodologiju s kojom se mjeri postojeće stanje u organizacijama i daju preporuke kako ih učiniti obiteljski i rodno osjetljivijima te odgovornijima prema svojim zaposlenima. Poseban naglasak je stavljen na žene i ostvarenje uvjeta za ravnopravan razvoj karijere uz majčinstvo.

Vodila se pri tome američkim iskustvima, a dodatnu potvrdu da je na dobrom putu dobila je uvidom u pojedina europska tržišta sa srodnim inicijativama koje su uglavnom orijentirane na tzv. family friendly politike.

MAMFORCE certifikat je globalno jedinstven jer obuhvaća i obiteljsku odgovornost i rodnu ravnopravnost.

MAMFORCE kompanije su danas na tržištu prepoznate kao poslodavac izbora za zaposlene mame i tate, kao i za žene s ambicijom za ostvarenje karijere. Ono što je najvažnije, svjesne su da se i dalje trebaju mijenjati i prilagođavati kako bi odgovorili na zahtjeve promijenjenih uvjeta na tržištu rada i očekivanja novih generacija.

“Poslodavci najprije prepoznaju prednosti takvog certifikata – što u smislu mijenjanja unutarnjih procedura i prilagodbe potrebama tržišta, a što u smislu njihove percepcije kod potencijalnih zaposlenika”, pojašnjava Dijana i dodaje kako je upravo u razvoj metodologije “Mamforcea” ugradila sva svoja znanja iz psihologije, poslovanja, lidershipa, marketinga, ali i iskustvo iz korporacije.

Zašto MAMFORCE? Upravo zato što su žene koje imaju djecu najugroženije u konkuriranju muškim kolegama na radnom mjestu. One tako gube svoje pozicije na tržištu i na korporativnim ljestvicama, a kompanije gube talente jer sad već svi znaju da su žene u zadnjih deset godina obrazovanije.

Dijana_Kobas_Dešković_2

Kako funkcionira MAMFORCE?

Princip je veoma jednostavan. U prvom koraku snima se postojeće stanje u kompaniji i daju preporuke što treba popraviti u strategiji odgovornosti prema obiteljskim obavezama i odnosu prema zaposlenima u domeni radnih uvjeta, fleksibilnosti, profesionalnog usavršavanja i napredovanja kako bi se omogućio veći broj žena na najvišim upravljačim pozicijama i sl. Tada, nakon prve snimke i preporuka , kompanije dobivaju “osnovni certifikat”. Godinu dana kasnije, provjerava se što se implementiralo, odnosno promijenilo te ukoliko su napravljeni značajniji pomaci dobivaju puni certifikat. Nakon dvije godine ulaze u proces recertifikacije koja je ujedno i svojevrsni alat promjene organizacijske kulture. Time potvrđuju i svoju posvećenost kontinuiranom poboljšanju.

“Mi ne mjerimo samo fleksibilnost, već i odnos kompanije prema zaposlenicima. Koliko ih slušaju, što nude roditeljima i djeci, kakvo im je radno okruženje, kakvo im je vodstvo, koliko je vodstvo spremno prihvaćati nove i drugačije pristupe”, priča Dijana i dodaje kako na temelju svih prikupljenih podataka i istraživanja unutar kompanije stvaraju sliku o kulturi kompanije i mogućnostima ravnoteže između privatnog i poslovnog života.

Naime, kako bi se uvela fleksibilnost u tvrtki, mora se promijeniti dominantni način razmišljanja. Jer fleksibilnost nije samo klizno radno vrijeme ili pola radnog vremena, već i radno vrijeme sukladno privatnim potrebama što je npr. ponekad šest ili sedam sati dnevno, ili pak 40 sati tjedno, ali unutar četiri dana.

“Menadžeru je jednostavnije da su mu svi ljudi tamo. A ako ljudi rade fleksibilnije, skraćeno, od kuće, to znači da management mora još više voditi računa o organizaciji posla, što u konačnosti vodi većoj produktivnosti. Uz to mora imati razvijene drugačije kompetencije. Upravo tu, u domeni veće fleksibilnosti ima najviše prostora za poboljšanje na našem tržištu”, prepričava Dijana.

U Hrvatskoj je nekoliko kompanija s “osnovnim certifikatom” – PBZ, VIPnet, Coca Cola, Zagrebačka banka, a u procesu su 24sata, T-HT i INA.

Da je certifikat MAMFORCE nešto što je prepoznato i van granica Hrvatske pokazuje interes koji je pokazalo nekoliko tvrtki iz Srbije, kamo naša sugovornica planira proširiti poslovanje. U budućnosti se nada izaći i na druga tržišta na kojima nema ili nedostaje takvih certifikata.

Foto: pivatna arhiva Dijane Kobaš Dešković

4 komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.