Što kada vaš mališan ne želi jesti povrće? Jelena iz Simple greena donosi drugačije savjete i poručuje – problem nije u hrani!

jesti povrće

Svaka promjena treba krenuti od nas samih pa tako i ona vezana uz hranu. Za početak je važno osvijestiti ono kako danas živimo jest ukupan zbroj svih utjecaja obitelji, društva i odgoja. Većinu toga što volimo ili ne volimo razvili smo upravo zbog tih utjecaja. Stoga se važno zapitati: ako sam ja zbroj svih tih utjecaja (s kojima često teško izlazim na kraj), kako je tek onda mom djetetu?

Hrana prenosi naše osjećaje i misli

Sav “kaos” koji nosimo u sebi odgojem prenosimo na svoju djecu. Naše prehrambene navike i ne-ljubav prema hrani (i općenito životu) naša djeca doslovce kopiraju u svoj život jer smo mi za njih glavni i najvažniji uzori. Oni u nas imaju bezgranično povjerenje i bezuvjetnu Ljubav. Rezultat su misli poput “ako moja mama tako u žurbi priprema hranu i najčešće joj je izvor nelagode, nervoze i stresa, najbolje je – ne jesti tu hranu!”

Jer djeca osjećaju. A što mi radimo? U “najboljoj namjeri” nakon napornog poslovnog dana i jurnjeve u dućan te kroz buku gradskog prometa – doletimo doma, spremimo nešto potpuno „izvan sebe“ i stavimo na tanjur uz riječi – “jedi, to ti je zdravo, moraš jesti da budeš velik i snažan”. A zapravo smo poslužili hranu punu žurbe, stresa, straha, bijesa, sumnji. I onda naši mališani (još uvijek jako otvoreni) osjećanju suptilne struje života i kao rezultat toga imamo: “Neću, to mi nije fino!” Pa, i nije. Jer krivi su začini. Nedostaju Začini zdravog obroka punog ljubavi.

jesti povrće

Stoga, kada pripremate obrok za obitelj i djecu, spravite ga na pravi način: kada dođete doma, istuširajte se, presvucite, skinite odjeću i sve „loše“ što vam je možda uzdrmalo taj dan. Otvorite prozore, pustite svjež zrak u svoj dom i krenite u pripremu jela. Pristupite tome, ne kao još jednoj obvezi na “to do” listi, već kao radosnom ritualu. Vaše radno vrijeme je gotovo, kod kuće ste. Ne morate glumiti Super ženu – vi to već jeste! Već jeste super mama svojoj djeci koja vas obožavaju.

Napravite od kuhanja ritual

Priredite jednostavna jela, maštovita i šarena, s puno povrća i voća. Jednostavnost i kreacija koju žene imaju prirodno u sebi tu će vam biti najveći saveznici. I kada je pripremate, ne mislite o proteklom danu, obavezama, šefovima, stresu. Nemojte telefonirati ili biti online. Priuštite si pravu malu mirnu oazu u svojoj kuhinji – bez radija, TV-a i bez misli! Znamo da je to ponekad teško, no probajte. Brzo će vam se svidjeti taj osjećaj i možda će na početku zahtjevati malo truda, no uskoro ćete s lakoćom kuhati na ovaj način.

Neka u taj miran prostor poštovanja, davanja, primanja i ljubavi uđu i vaša djeca, partner ili partnerica. Hrana tako spremljena podržava našu dobrobit i zdravlje iznutra, dok hrana spravljena u stresu i patnji predstavlja baš to – stres i patnja pa stoga ni nije privlačna za konzumiranje.

jesti povrće

Kada birate namirnice, neka one što više budu sa tržnice, a i tu birajte svoje “tete” od kojih ćete kupovati kako biste izbjegli prerađenu i dugo skladištenu hranu. Dobar plan i strategija neće vam oduzeti puno vremena. Ubrzo ćete se uhodati, a i primjetiti benefite koji su dugoročni. Naposljetku, tome biste trebali težiti: sretna i zdrava mama je ista takva obitelj i sretna i zdrava djeca.

Volim raštiku!

Nedavno smo imali simpatičnu situaciju u restoranu. Naime, često kao dodatak dnevnom meniju imamo kratko kuhano zeleno lišće (kelj, čimulice, raštika). Tog dana je to bila raštika. Došla je mama sa 8-godišnjom djevojčicom koja je sve uredno pojela i bilo joj je fino, no netaknuta raštika ostala je na tanjuru. U prolazu upitam djevojčicu: „ A raštika?!“ Kaže mudrica: „ja to ne jedem!“ Na moje pitanje zašto kad je to baš fino i slatko tako kuhano, nevoljko se hrabrica odluči ipak probati. Osmjeh se razvukao na malome slatkome licu, a raštika je nestala u tren oka s tanjura. Mama me gleda u čudu i sliježe ramenima i kaže „stvarno ona to inače ne voli“! Uz smijeh se opraštamo kod šanka, a mala hrabrica dovikuje u prolazu – “Volim raštiku”!

Ako zavirimo duboko u svoje stavove i običaje, navike koje imamo, vidjet ćemo da ne volimo mnogo toga jer su nam servirali kao malima nešto uz prisilu, lošu konotaciju nečega, ali vrlo često je hrana bila spremljena s mišlju – nije važno kako izgleda i kakvog je okusa – to ti je zdravo  – jedi!

Glavno jelo uz dodatak ljubavi i pažnje

Zašto sva djeca obožavaju lance brze prehrane i sve ono što oni nude iako je sve tako lošeg okusa i ne izgleda primamljivo? Naime razlika je u poruci koju oni istrenirano daju svojim gostima: oni nas pozivaju, ljubazni su, uslužni i izgledaju kao da nas vole i da im je stalo do nas, a mališanu još dobe i poneku igračku. Tako, iako nutritivno tamo ne jedemo baš nešto korisno, izlazimo sretni jer smo na trenutak osjetili ljubav davanja, pažnje i pripadanja, a to je sve ono što mi najčešće„NE poslužujemo“ uz naš ručak.

Najbolji način da djecu potaknemo na zdraviju prehranu je da prvo potaknemo sami sebe na promjenu. Probajmo namirnice nabavljati i pripremati s ljubavlju i pažnjom prirode koja nam ih daje. Spremajmo je u miru, tišini (izvana i iznutra) te bez prisustva nervoze i stresa, a uz puno ljubavi za one kojima je spremamo. Uskoro ćete primijetiti “ničime” izazvanu radost koja potiče iz dubine vas samih, a upravo će ta radost i ljubav pozvati vašu djecu da sjednu za stol i radosno kažu: “Volim raštiku!”

Autor. Jelena Tomašević, vlasnica restorana Simple green by Jelena

Foto: Pexels

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.