Jesu li milenijalci zaista “osjetljive pahuljice”?

test pahuljica

Tijekom svog školovanja i kasnijeg traženja posla susrela sam se s brojnim  psihološkim testovima koji su trebali pokazati koji mi stil učenja odgovara, jesam li se prilagodila studiju, odgovaram li profilu osoba za pohađanje određenih radionica, zadovoljavam li potrebe rada u nekim udrugama i slično.

Svi su manje-više bili sastavljeni po istom principu i nikad se nisam osjećala nelagodno ni pri jednom postavljenom pitanju. Relativno dobro poznajem psihologiju i znam da su neka od tih pitanja nužna kako bi se stvorila slika o pojedinom kandidatu.

No, postoji i granica koja se ne bi smjela prekoračiti, a prekoračio ju je Kyle Reyes stvaranjem tzv. Testa pahuljica (Snowflake test) u svrhu dobivanja kandidata određenog profila za svoju tvrtku. Test je izazvao burne reakcije i podijelio javnost, no za sada protiv njega nije službeno uložena ni jedna žalba, vjerojatno zato jer je riječ o utjecajnom poslovnom čovjeku kojem nitko ne bi htio stati na žulj.

Međutim, to ne mijenja ono što je napravio svojim potezom obrušavajući se pritom na milenijalce odnosno tzv. generaciju Y, rođenu u razdoblju od 1980-ih do 2000. godine.

Test pahuljica za pronalazak “idealnih kandidata”

Reyes, inače izvršni direktor tvrtke Silent Partner Marketing, u javnost je istupio komentarom da neće zapošljavati milenijalce jer su preosjetljivi, poput pahuljica.

“Pahuljica je netko tko će cmizdriti i žaliti se, a za stol neće doći ni s čime drugim nego sa stavom za koji misli da je pravilan i nemogućnošću stvaranja svoje perspektive”, rekao je Reyes za Fox Buisiness.

Testom koji je osmislio njegov tim, a koji sadrži 30 kontroverznih pitanja, Reyes nastoji u moru prijava pristiglih za određeno radno mjesto izbaciti sve one koji se ne uklapaju u njegovu tvrtku i njegov svjetonazor, odnosno one koji su, prema njegovom mišljenju, slabi i nedorasli za njega unatoč svome obrazovanju i kvalifikacijama.

Neka od pitanja u testu su sljedeća:

Koji bi trebao biti iznos minimalne plaće u državi?

Koliko dana u godini bi zaposlenici trebali dobiti kao slobodne u slučaju bolesti?

Što mislite o klijentima ili zaposlenicima koji nose oružje?

Kada ste posljednji put plakali i zašto?

Što mislite o policiji?

Koji je najbolji način komunikacije s klijentima?

Nalazite se na zabavi na kojoj je i slavna ličnost koju ste oduvijek htjeli upoznati. Kako ćete reagirati?

Koje je Vaše omiljeno alkoholno piće?

Od čega se sastoji Vaš omiljeni doručak?

Možete li se nositi s nasilnicima?

Tko je Vaš životni uzor? Objasnite zašto.

Što Vama znači Amerika?

Koliko Vam je važna vjera?

Diskriminacija potencijalnih kandidata

Reyes tvrdi da su pitanja poput onih o policiji i oružju nužna jer njegova tvrtka posluje s klijentima koji to podržavaju. No, stručnjaci se ne slažu s time.

Među njima je i Gordana Frgačić, jedna od vodećih hrvatskih stručnjakinja upravljanja ljudskim resursima koja iza sebe ima bogato iskustvo u tome području. Ona smatra kako Reyesov test nije ništa drugo doli “ispipavanje” nečijeg političkog stajališta, što ga čini visoko diskriminatornim.

“Test ličnosti nije hrpa pitanja koju nabacamo na papir i kojom želimo provjeriti diše li potencijalni kandidat kao i mi i imamo li iste stavove. Kad bi svatko mogao sastavljati testove ličnosti, onda bi se svatko mogao baviti i financijama i radnim pravom i liječiti ljude i slično. Osim toga, kada se provodi testiranje ličnosti, vrlo je važno kako se rezultati tih testova tumače. Čak niti među psiholozima nisu svi jednako dobri u svojem poslu, kao i u svakoj drugoj branši. S testiranjima bilo kojeg tipa u selekcijskom postupku treba biti vrlo oprezan”, pojašnjava nam Gordana.

Milenijalci nisu lijenčine, prije radoholičari

O milenijalcima koji su u fokusu ovog testa vlada cijeli niz predrasuda, kojima su najviše pridonijeli upravo mediji. Proziva ih se lijenima, gladnima bogatstva i uspjeha bez imalo truda, nekompetentnima, neinteligentnima, optužuje ih se da kada i rade da rade samo da bi taj novac mogli utrošiti na uživanje, da ih ne brine budućnost i slično.

Kako sam i sama tzv. milenijalka, mogu potvrditi da ništa od toga nije istina. U svakoj generaciji uvijek ima ljudi različitog profila, neovisno o tome gdje su i kada rođeni. Sve ovisi o samom pristupu životu i samome sebi. Ako smo mi slučajno odrasli uz razvoj tehnologije, to ne znači da smo lijeni i da smo naviknuti na to da nam se sve servira na pladnju. Daleko od toga. Više nego ikada danas smo svjesni toga koliko smo zamjenjivi i koliko je iznimno teško doći do posla u ovoj zemlji pa se zato moramo truditi daleko više nego naši roditelji ili djedovi i bake koji su nakon školovanja jednostavno došli na jedno radno mjesto i tu nerijetko ostali do mirovine. Nama je to praktički nemoguće.

Osim toga, u sklopu projekta koji sam pred dvije godine pokrenula s jednim medijem, ciljano sam intervjuirala preko stotinu iznimnih milenijalaca koji svi redom imaju zavidne karijere, mnogi i međunarodne, te nikoga od njih ne bih mogla okarakterizirati ni jednom jedinom predrasudom koja vlada o nama, generaciji Y.

Da je cijela fama oko milenijalaca nepotrebna, slaže se i Gordana Frgačić.

“Zgrožena sam time da netko o cijeloj jednoj generaciji ima takve predrasude i nebrojeno puta sam već izjavila da je cijela ta buka oko milenijske djece prenapuhana. Među tom generacijom, kao i među svim drugim generacijama, ima svih tipova kandidata, a upravo su im mediji najviše naštetili stavljajući ih pod povećalo i pretvarajući cijelu generaciju u nešto što oni većim dijelom nisu. Moja iskustva s milenijskom djecom su pretežno pozitivna”, zaključuje Gordana.

Foto: 123rf

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.