Postoji li zaista „kvalitetno“ vrijeme s djecom i zašto dopuštamo da nam određuje život?

kvalitetno vrijeme

Tema koja često iskače u razgovoru među zaposlenim ljudima s djecom je ona o balansu privatnog i poslovnog života. Brojne obaveze tijekom radnog dana gotovo svima onemogućuju provođenje onoliko vremena s djecom koliko bi htjeli. Zato se nerijetko naglašava da je to ograničeno vrijeme bitno provesti kvalitetno. Što to uopće znači?

Pod pritiskom

Nemate puno vremena, ali ono koje imate iskoristit ćete na način koji će vrijediti? Mnogi od nas padaju u ovakvu zamku shvaćanja vremena. Otkuda nam zaista pravo i ideja da vrijeme dijelimo na kvalitetno i manje kvalitetno? Neki kažu da kvalitetno vrijeme ne postoji, postoji samo VRIJEME. A posebni trenuci nisu unaprijed određeni, oni se javljaju prirodno sami od sebe s prolaskom vremena.

Možda je ideja o kvalitetnom vremenu nekima korisna. Može biti dobar podsjetnik na to da vrijeme koje imamo probamo iskoristiti najbolje što možemo, da odložimo mobitele i pametne ekrane i posvetimo se trenutku, ali preveliko naglašavanje odlike „kvalitete“ vremena može biti opasno. Ono daje veću važnost uspomenama nego svakodnevici u kojoj naša djeca zaista uče, razvijaju se i rastu.

Osjećamo se bolje po pitanju kraćeg provođenja zajedničkog vremena jer nam dopušta da izbacimo aktivnosti koje ne kategoriziramo kao „kvalitetne“. Što je najgore od svega, može stavljati pritisak na trenutke koje provodimo s obitelji na način da dolazi do velikog razočaranja i osjećaja neuspjeha ako to predbilježeno „kvalitetno vrijeme“ ne prođe onako kako ste zamislili. Zato odvajanje od ideje kvalitete i standarda koji moramo zadovoljiti može biti zaista oslobađajuće za cijelu obitelj.

Veličanstvena svakodnevica

Jeste li ikad dobili savjet da „outsourceate“ sve što možete kako biste bili 100 posto prisutni u nekom trenutku? Naravno da je ljepše provesti dan na izletu u prirodi nego boriti se, primjerice, sa stavljanjem djeteta u automobilsku sjedalicu, ali potrebno je vrijeme prihvatiti onakvo kakvo je, sa svim usponima i padovima.

Mnogi zaposleni roditelji nemaju vremena svaki puta obrisati nos ili promijeniti pelenu svom djetetu. Ipak, kada provode vrijeme s njima, umjesto na stvaranje uspomena mogu se fokusirati na stvaranje ODNOSA.

Na kraju dana, svi roditelji mogu, i najčešće stvore, uspomene za pamćenje sa svojom djecom. Ono što je ipak potrebnije je stvaranje i njegovanje posebne veze s njima jer upravo je to potrebno da se djeca osjećaju sigurno, važno i voljeno. To je ono što će djeca zaista nositi sa sobom u odrasli život.

Stvarne žene, stvaran život

Naše članice Vlatka Kamenić Jagodić, Kristina Dorotić i Željka Bučec uspješne su managerice koje su se susrele s nametnutim pravilima i izazovima koje sa sobom nosi roditeljstvo uz posao. Iskreno su nam otkrile što misle o kategorizaciji vremena i podijelile s nama kako njihovo vrijeme s djecom zaista izgleda.

„Zaposlene majke često su u situaciji da moraju birati između djece i karijere, ovisno o okolnostima i logistici koja im je na raspolaganju. One žene koje uspiju hendlati obitelj i karijeru često su rastrgane, neispavane i žive s uvijek prisutnom grižnjom savjesti da ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom. Izrazito mi je važno naći vremena u radnom tjednu da saslušam svoju djecu o tome kako su provele dan i da pokažem interes za gradivo koje uče i aktivnosti kojima se bave.

Vikendom pak nadoknađujemo vrijeme koje nemamo tijekom tjedna te ga provodimo planinareći Samoborskim gorjem, odlaskom u kino ili uz dobar film na televiziji. Karijera mi je važna, ali pokušavam balansirati svoje poslovne obveze i majčinstvo na način da sam svojoj djeci uvijek dostupna i da ne propustim niti jedan važan trenutak njihovog života. Tu jednostavno nisam spremna na nikakve kompromise jer moje su mi kćeri najvažnije na svijetu“, priznala nam je Vlatka.

kvalitetno vrijeme

Kristina potvrđuje teoriju o nevažnosti nametnute „kvalitete“ vremena i opisuje trenutke s djecom koji ju najviše vesele.

„Mislim da je bitno ne opterećivati se potrebom „kvalitetnog“ provođenja vremena, već jednostavno s djecom provoditi vrijeme, biti tu za njih i pomoći im u malim svakodnevnim stvarima tako da znaju da vam se uvijek mogu obratiti za pomoć i dati im do znanja da su s vama sigurni.

Ja ne provodim puno vremena s djecom (cca 2 sata dnevno), međutim večer je uvijek naše vrijeme. Tada se grlimo, ljubimo, pričamo i spremamo u krevet uz smijeh i igru. Kako bi produljili zajedničko vrijeme, obavljamo neke dnevne ili vikend zadatke poput kupovine ili čišćenja. Učimo se međusobnom pomaganju, ali istodobno i zabavljamo te stvaramo lijepe zajedničke trenutke i uspomene.“

Kada to do postane don’t do

A što kaže Željka?

„Osjećaj kvalitetnog upravljanja vremenom i to do liste uzela je maha i počela nam je stvarati dodatne pritiske da moramo biti „savršene“ u svemu što radimo u svojoj svakodnevici zbog nametnutog tempa okoline.

Najveći izazov zaposlenih žena pretvorio se u atletsku stazu. Trčimo svuda, a i dalje imamo osjećaj da ništa ne stižemo i zbog toga se osjećamo loše jer nismo zadovoljile osnovnu misao u glavi da nešto moramo napraviti kako bismo bile „savršene“.

Zašto bih morala biti savršena mama, žena, partner, prijatelj, kolega, manager, leader? Što će se dogoditi ako slučajno nešto sa svoje to do liste ne uspijem napraviti ili budem neuspješna? Došla sam do odgovora da to što „moram“ u suštini nema smisla jer moja uloga danas u ovom brzom i turbulentnom svijetu je upravo da djelujem spontano i živim u trenutku.

Umjesto da navečer planiram što sve ujutro moram napraviti, trebam više vremena posvetiti grljenju i ljubljenju svoje djece ili čitanju priče za laku noć. To vrijeme provedeno s njima i taj kratki trenutak  stvara veselje, zadovoljstvo, opuštenost i sreću, kako njima, tako i meni. Kroz naše kratke razgovore ja dobivam priliku da ih bolje upoznam, da ih poslušam, usmjeravam i vodim.

Kada sam to do listu pretvorila u don’t do listu, počela sam osjećati olakšanje i naučila sam kako spontano balansirati poslovni i privatni život. Tek tada otvorile su mi se nove mogućnosti na svim poljima upravljanja vremenom. Važno je uvidjeti razliku između onoga što zaista želimo raditi i onoga što bismo po defaultu trebale raditi. To je ključ za radostan i uspješan život na svim nivoima.“

Foto: Unsplash

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.