3 grane prava koje bi svaki poduzetnik trebao poznavati

pravo za poduzetnike

Svaki poduzetnik počinje s idejom. Da bi vlasnik ideje, nakon što ideju sprovede u djelo i stvori proizvod (nematerijalna tvorevina), koju ima namjeru dalje eksploatirati, bio zaštićen i siguran da će moći ubrati plodove svoga rada, važno je da ima osnovna znanja, odnosno svijest o pravu glede zaštite intelektualnog vlasništva. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti.

Osnove prava intelektualnog prava vlasništva

Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju. Primjerice, patentom se štiti novo rješenje tehničkog problema dok se industrijskim dizajnom štiti novi vanjski oblik ili izgled proizvoda. Žigom (zaštitni znak/zaštićena robna marka/ engl. registered trade mark) se štiti znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda i/ili usluga na tržištu.

Autorsko pravo nastaje ostvarenjem djela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podliježe administrativnim/registracijskim postupcima.

Međutim, 26.3.2019. izglasana je Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu koja uključuje čl. 13. kojim se mijenja postojeći okvir odgovornosti za sadržaj koji se „uploada“. Poduzetnici koji „uploadaju“ određeni sadržaj biti će dodatno financijski opterećeni radi implementacije skupih filtera za „uploadanje“ ili zapošljavanje radne snage čija zadaća bi bila provjeravanje svakog „uploada“.

 Registracija patenata i žigova

Drugačija je situacija s patentima koji podliježu registraciji, u svezi čega je potrebno ukazati na Europski patentni ured (izvršno tijelo Europske patentne organizacije). On  provodi postupak priznanja patenta te pruža zaštitu na regionalnoj razini za zemlje članice Europske patentne organizacije. Europski patent u RH proizvodi pravne učinke tek kad su ispunjeni svi uvjeti za upis europskog patenta u Registar patenata propisani Zakonom o patentu. Uzevši u obzir troškove i složenost postupka pred EPO-om preporučljivo je zatražiti pomoć profesionalnih zastupnika za patente.

pravo za poduzetnike

Pravni okvir za žigove u Europskoj uniji temelji se na četverodijelnom sustavu registriranja žigova. Usporedno s istim postoje i nacionalni sustavi žigova koji su usklađeni s pomoću Direktive o žigovima (Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22.10.2008.).

Iako su prava intelektualnog vlasništva uređena brojnim nacionalnim propisima, ista podliježu i zakonodavstvu EU-a. Zakonodavna aktivnost Europske unije sastoji se od usklađivanja određenih posebnih aspekata prava intelektualnog vlasništva stvaranjem jedinstvenog europskog sustava. Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) odgovoran je za upravljanje žigom i dizajnom Europske unije.

Ovdje je važno dotaknuti se i poslovne tajne. To su podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom pravne osobe. Predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Poslovne tajne nisu našim zakonodavstvom određene kao intelektualno vlasništvo, međutim stvoreni su pravni instrumenti za njihovu zaštitu propisani mjerodavnim pravnim pravilima.

Pravni okviri su neujednačeni, no od 2016. postoji pravni okvir na razini Europske unije, tj. Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja.

Osnovna pravila kojima je uređeno pitanje odgovornosti

Nakon što ste poduzeli sve naprijed opisane radnje, nužno je poznavati temeljna pravna pravila kako bi opstali na tržištu (poznavanje pravila kojima je uređeno pitanje ponašanja na tržištu). Isto tako, i sam poduzetnik treba biti društveno odgovoran, pojam je koji se sve više koristi za opis uspješnog „biznisa“. Društvena odgovornost podrazumijeva odgovornost prema suradnicima, potrošačima te radnicima.

Naravno, postoji ugovorna odgovornost, koja proizlazi iz neispunjavanja/nepridržavanja obveza preuzetih temeljem sklopljenih pravnih poslova. Za nastalu štetu, a i obveze proizašle iz poslovanja, obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom, dok d.o.o. odgovara za svoje obveze, a članovi društva snose poslovni rizik.

Ovdje je važno naglasiti kako se svaki sudionik ugovornog odnosa ima rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja. Međutim, svaki poduzetnik mora biti upoznat s temeljnim pravilima kojima je uređeno pitanje izvanugovorne odgovornosti. Za štetu se odgovara po načelu presumirane krivnje (presumira se obična nepažnja), dok se za štetu od opasne stvari ili djelatnosti odgovara po načelu tzv. objektivne odgovornosti.

Prema tome, ukoliko se poduzetnik bavi opasnom djelatnošću, tada, u slučaju da dođe do štete, poduzetnik odgovara bez obzira na krivnju, osim u zakonom propisanim slučajevima, kada se može osloboditi odgovornosti. Stoga je za razmisliti o ugovaranju police osiguranja za slučaj nastupa takvih okolnosti.

Isto tako, ukoliko poduzetnik proizvodi određeni proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda, bez obzira na krivnju. U tom slučaju radi se o imovinskoj šteti prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom te o šteti prouzročene uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda (stvar koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu/rabljenje stvari uglavnom u tu svrhu).

Danas je naglašena i društvena odgovornost poduzetnika, u smislu odgovornosti poduzetnika prema potrošačima. Ulaskom u Europsku uniju implementirane su Direktive u naše zakonodavstvo i nužno je poštivati/rukovoditi se temeljnim pravilima zaštite potrošača.

Osnovna pravila radnog prava

Konačno, niti jedno poslovanje ne može opstati bez radnika, zbog čega je nužno da poslodavac bude upoznat s temeljnim odrednicama radnopravnog odnosa (prava i obveze).

S time u svezi potrebno je ukazati kako radnopravni odnos predstavlja koheziju radnika i poslodavca. Kako bi se radniku omogućilo da što efikasnije izvršava svoje obveze, to su istom radnim zakonodavstvom osigurana prava koja mu predmetno i omogućuju. Tako se prava radnika odnose na trajanje radnog vremena, stanku za odmor, dnevni/tjedni/godišnji odmor, kao i na plaćeni/ neplaćeni dopust.

pravo za poduzetnike

Isto tako, jedno od temeljnih prava radnika jest i pravo na plaću, koja se, u pravilu, isplaćuje u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, kao i pravo na regres. Obveza radnika jest postupati sukladno uputama i nalozima poslodavca, rad obavljati osobno te voditi brigu o sredstvima za rad koja su istom stavljena na raspolaganje.

Kako bi poslodavac mogao procijeniti je li radnik u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta na raspolaganju ima institut probnog rada. Isti se može ugovoriti u trajanju od najviše šest mjeseci i pri čemu nezadovoljavanje ispunjenja obveza iz ugovora o radu predstavlja poseban razlog za otkaz ugovora o radu.

Ostale važne značajke radnog prava

Za ukazati je kako poslodavac ima pravo, u slučaju utvrđenja da radnik krši obveze iz ugovora o radu ili u slučaju nastanka okolnosti koje zahtijevaju racionalizaciju i održavanje poslovnog sustava, primijeniti institut otkaza sukladno pretpostavkama određenih radnopravnim zakonodavstvom.

Poslodavac ima pravo, u slučaju ostvarivanja pretpostavaka za isto, od radnika potraživati naknadu štete koju mu je isti pričinio na radu/u svezi s radom. Poslodavac će imati obvezu (ostvarivanjem pretpostavaka za isto) naknaditi štetu trećoj osobi (osobi različitoj od radnika), ali će u pojedinim slučajevima (ostvarivanjem pretpostavaka za isto) imati mogućnost i pravo potraživati od radnika naknadu za tako isplaćenu štetu (regres).

Radnik ima i pravo, u slučaju da pretrpi ozljedu na radu/u svezi s radom, od strane poslodavca potraživati naknadu pretrpljene štete (uz ispunjenje propisanih pretpostavaka za navedeno). U takvom slučaju radnik može ostvariti i pravo na ostvarivanje drugih naknada (sukladno posebnim propisima).

Obje strane u radnopravnom odnosu imaju mogućnost urediti prava i obveze kolektivnim ugovorom. Njime se mogu ugovoriti prava koja su povoljnija (kako za radnika, tako i za poslodavca) od onih propisanih radnopravnim zakonodavstvom. Isto tako, poslodavac može pravilnikom o radu ustanoviti odgovarajuća pravila koja će se primjenjivati kod istog, ali koja ne smiju biti tegotnija od onih propisanih radnopravnim zakonodavstvom.

Autor: odvjetnica Kristina Bajsić Bogović, od-hzb.hr

Foto: Pexels

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.