Biste li povjerili vođenje svoje tvrtke ženskoj osobi koja ima šest godina radnog iskustva, osobi koja još nema punih trideset godina, upravo se udala, ali je zato obrazovana, uporna, vrijedna, odgovorna i zna što želi?!
Ako bi, nemojte čitati dalje, ako ne bi, slobodno pročitajte.
Kad sam prije gotovo devet godina, s nepunih trideset, odlučila napustiti sigurnost posla u međunarodnoj korporaciji u kojoj sam do tada radila, svi su mislili da griješim. Mislili su, pogriješit ću i pokunjeno tražiti novi posao, no nekako sam znala i osjećala da tako neće biti. Mladost se u poslovnom svijetu uglavnom ne priznaje kao prednost, posebice ne na visokim menadžerskim pozicijama. I dan danas me pitaju, iako više nisam tako mlada, kako je to biti vlasnica i voditi grupaciju koja se bavi poslovnim izdavaštvom, nije li to preveliki zalogaj i odgovornost za mene.
Držala sam se Konfucijeve izreke (veliki učitelj drevne Kine) kako još u mladosti treba odrezati štap na koji ću se oslanjati u starosti. Mladost upravo služi tome da se iskopaju temelji za budućnost, da se počinje stvarati egzistencija, karijera i obitelj.
Kada sam diplomirala s dvadeset i tri godine, rekli su da sam premlada, kada sam magistrirala s dvadeset i pet godina, rekli su da sam premlada, kada sam osnovala vlastitu tvrtku s dvadeset i devet godina, opet sam bila premlada, kada sam dobila Crominu nagradu za menadžera godine još sam uvijek bila mlada. I dan danas mi sugeriraju da sam za neke stvari u poslu premlada, iako sam nedavno odabrana za EU ambasadoricu ženskog poduzetništva RH, priznanje koje mi je osobno uručila belgijska ministrica. Nekako ta moja mladost dugo traje… nije da se žalim, lijepo je biti mlad, no ona nije mjerilo za poslovni uspjeh.
Smatram kako godine nisu važne ni u kom poslu, netko upije znanje, sazrije i nauči posao prije, a netko kasnije, netko se jednostavno rodi s prirodnim talentom za vođenje i organizaciju i od svog rođenja zna što želi od života. Ono što je važno je znati što želiš i osjećaš, znati u kojem smjeru ideš i u kojem se želiš razvijati. Ljubav i strast prema poslu kojeg radiš je osnovni pokretač, bez obzira na mladost, starost, spol, podobnost ili nešto drugo. Čak niti početni kapital nije bitan ako ne znaš u što ga utrošiti i kako ga uložiti.
Morati vs. željeti
Postoje dvije vrste poduzetnika, oni koji kreću u poduzetništvo zato što to moraju (primjerice, ostali su bez posla i ne mogu se nigdje zaposliti) i oni koji kreću zato što to istinski žele. Mislim da je između ove dvije kategorije velika razlika, jer ako nema istinske želje i strasti za stvaranjem novih vrijednosti, opstanak takve tvrtke je upitan. Stoga je prvo pitanje koje pitam osobe koje mi dolaze po savjet, da li to istinski žele ili otvaraju tvrtku zato što to moraju.
Često mi dolaze prijatelji i poznanici i traže savjet prilikom pokretanja vlastitih tvrtki. S radošću i veseljem im pomažem jer osobno nisam imala koga pitati za savjet i pomoć, a i one koje sam pitala su me s podsmijehom odgovarali od privatnog poduzetništva. Suosjećam s njima i veselim se njihovim budućim uspjesima, puca me adrenalin slušajući njihove ideje i koliko su hrabri i samopouzdani. Sjaj u njihovim očima govori više od riječi i znam da će uspjeti jer me podsjećaju na moje početke.
Da ste slučajno prije devet godina povjerili vođenje svoje tvrtke osobi spomenutoj u uvodniku, danas bi bili ugodno uvaljeni u svoju kožnu masažnu Keyton fotelju, bili bi vlasnik renomirane tvrtke, radili bi upravo onoliko koliko treba, a da niste pod stresom, bavili se diplomacijom putujući svijetom, prenosili svoje znanje, pisali blogove i imali dovoljno novca da si priuštite sve što želite od života. Ovako, to sve ima osoba spomenuta u uvodniku jer kako dobri stari Albert Camus kaže:Bolje prokockati svoju mladost nego s njom ne učiniti baš ništa.
Autorica je direktorica i suvlasnica Business media group.
