Ivana Bašić pokrenula vlastitu tvrtku u „muškoj“ branši i svojim pristupom osvojila brojne klijente

uređaji za hlađenje

Svoje prvo poslovno iskustvo Ivana Bašić stekla je poprilično rano, a daljnju karijeru nastavila je u istom području. Danas uz dvoje djece vodi vlastitu tvrtku i u tome je vrlo uspješna!

Bačena u vatru

Još kao studentica Ivana Bašić radila je u odjelu profesionalne opreme za hotele u jednoj velikoj tvrtki i ubrzo preuzela taj isti odjel te sama vodila cijelo poslovanje.

„Bila sam jedina zaposlena u firmi, a nisam imala puno iskustva. Čovjek najviše nauči kad je bačen u vatru i kad se mora sam snalaziti“, priča.

Sljedećih pet godina radila je u tim uvjetima, a zatim je odlučila sama krenuti u posao.

„Nisam imala ni financije za pokretanje posla. Pomagali su mi, ali zapravo sam bila prepuštena sama sebi.“

Svoju tvrtku je otvorila prije sada već 13 godina. Prodajni asortiman njezine tvrtke Ivago d.o.o. obuhvaća profesionalne rashladne uređaje, kao i svu ostalu opremu za interijer hotelskih objekata, restorana i vinoteka te jedan novi program – Bmedical Systems, medicinske i laboratorijske hladnjake vrhunskih tehnoloških karakteristika.

„Nudimo pomoć u odabiru proizvoda za hotele i apartmane te pomažemo u projektiranju. Našim kupcima omogućujemo kvalitetnu podršku u odabiru optimalnih proizvoda sukladno njihovim individualnim potrebama i zahtjevima. Ako netko primjerice hoće otvoriti praonicu, možemo pripremiti sve od samih strojeva, a nudimo i servis naše robe, rezervne dijelove i zapravo pružamo kompletnu uslugu.“

Ivago je zastupnik tvrtki Dometic AB Švedska za područje Hrvatske,  i Domus Laundry praonica rublja. Njihovi poslovni partneri uglavnom se nalaze na obali, gdje je i većina hotela s kojima surađuju, ali i servisi te prodajni partneri.

Njihov jedinstveni prodajni program na tržištu obuhvaća i ponudu plinskih hladnjaka.

„Iako je sada nešto manje popularna jer postoje solarne varijante, plinska opcija idealna je za vikendice na otocima gdje nema vode i struje i gdje je prisutan robinzonski turizam.“

Potrebno dugoročno ulaganje

Iako smatra kako velika konkurencija postoji, primjećuje određene greške u strateškom poslovanju njihovih kupaca.

„Ima dosta malih i velikih domaćih i stranih tvrtki koje su krenule na to tržište, ali kupci odnosno vlasnici tih apartmana i hotela ne razumiju da im je pametnije kupiti kvalitetniju stvar koja će trajati duže, nego svi samo idu na najjeftinije i to nije dobro. Ljudi kupe bilo što, pa se opeku. Usred sezone ne znaju što bi kada se uređaji pokvare, a sve samo zato jer ne žele kupiti mrvicu skuplju stvar pa da ju imaju duže“, naglašava.

A konkurencija ponekad prodaje nekvalitetne proizvode koji nisu u njihovoj domeni.

„Ima kineske robe koja nije kvalitetna ali izgleda slično originalu. Postoji puno firmi koje se pokušavaju time baviti. Ne sviđa mi se što firma koja se bavi mobitelima počne prodavati minibar, a o tome nema pojma. Nemaju ni servis, ali glavno da se proda.“

Žena u muškom svijetu

S obzirom da radi u dominantno muškom području, na svojem poslovnom putu susrela se s raznim reakcijama.

„Nisu isti uvjeti za žene i muškarce. Krenula sam raditi kao studentica u profesionalnim praonicama rublja, a to je dominantno muški posao koji uključuje i rad sa strojevima. Bilo je strašno da ja tada u muškom svijetu dođem s prijedlogom o vlastitom poslu.“

S 24 godine kada je započela karijeru sudjelovala je u natječaju na koji su se osim nje prijavili samo muškarci.

„Na natječaj za projekt u jednom zagrebačkom hotelu javilo se 7 ponuđača i svi su bili muškarci. Mene tada nitko nije doživljavao ozbiljno. Nakon cjelodnevnih intervjua i podmetanja drugih ipak su odabrali mene jer smo imali najbolju ponudu. Kada me direktor pozvao, rekao je da ako me drugi vrijeđaju, vjerojatno nešto i vrijedim“, priča.

To je bio početak karijere kada se ohrabrila za daljnji rad.

„S činjenicom da sam žena oduvijek sam imala samo problem jer ponekad ti ljudi ne vjeruju. Ipak, ako vide da si dobra u svom području i da znaš o tome, onda te prihvate.“

Dvostruka privatna sreća

Ivana je prije 5 godina postala majka blizanaca, što je utjecalo i na poslovanje njene tvrtke.

„Zbog odlaska na porodiljni dopust posao je malo popustio, baš kao i moja pažnja, ali snalazimo se. Kao poduzetnica mogu si malo prilagoditi i organizirati vrijeme pa se ponekad malo više fokusiram na posao, a s bakama dogovorim čuvanje djece. S druge strane, nekad se više bavim njima nauštrb posla. Pokušavam balansirati, makar što se posla tiče, nikad nemam dovoljno vremena, pa imam grižnju savjesti da nedovoljno radim.“

Opisala nam je kako ukratko izgleda njen radni dan, koji je, očekivano, prepun privatnih i poslovnih obaveza.

„Jutro započinje pripremanjem djece za vrtić, a zatim i odvoženjem u vrtić, nakon čega krećem na posao. Izgubim oko sat vremena na vožnju do Zagreba i onda pri kraju radnog dana opet „trčim“ natrag što prije da sve stignem“, priča.

A otkrila nam je i kako je to brinuti se za blizance i postoji li neka značajna razlika u odnosu na druge vrste roditeljstva.

„Gušt je odgajati blizance i kažem svima da to nije kao da imaš jedno po jedno dijete, nego je lakše, odnosno kao da imaš jedno i pol dijete. Zašto? Zato jer paralelno radiš nešto za dvoje, recimo objašnjavaš zašto i kako se nešto treba raditi i praktički ih odgajaš zajedno.“

Uloga majke promijenila je njezine prioritete, koji sada nisu samo vezani uz posao.

„Ne možeš sve idealno napraviti. Totalno je drugačije kada nisi u ulozi majke. I fizički i psihički nije isto, više se umoriš, ali to je jedna druga vrsta zadovoljstva i sreće“, ističe.

Majke poduzetnice nikad nemaju mira

Njen ulazak u svijet roditeljstva bio je obilježen i poslovnim izazovima s kojima se često susreću i ostale mame poduzetnice.

„Ona sam koja je provela vrijeme u bolnici uz laptop i bježala s mirovanja izdati fakture. Mi nemamo mira nikad, jer ako se malo opustimo sve ode k vragu.“

Upravo zato protivi se prijedlogu novog zakona o doprinosima koji će promjenama znatno utjecati na žensko poduzetništvo.

„Ovo postaje nemoguća misija. Neka se poradi na poboljšanju poduzetničke klime, investicija i zaustavljanju odlaska ljudi, pa bi se onda moglo uvoditi i nova pravila o doprinosima. Ovako samo idemo u propast“, poručuje.

Kompleksan proces sufinanciranja

Procesom natječaja za dobivanje novčanih poticaja za poduzetnike Ivana je poprilično razočarana.

„Uvjeti za poduzetnike nisu previše poticajni. Mislila sam da ću uspjeti te fondove iskoristiti i putem njih posložiti posao malo bolje, ali nisam uspjela. Sve za što sam mislila da ću moći dobiti sufinanciranje, to nisam uspjela. S druge strane, odobravaju sredstva za nešto što ti ne treba.  Krenula sam sama u to, a kad kreneš sam, izgubiš se. Previše se mijenjaju pravila, natječaji i rokovi predaje. Treba se tome kompletno posvetiti, istražiti i pratiti, a za to treba puno vremena.“

Smatra kako bi se više novca trebalo uložiti u edukacije za poduzetnike početnike.

„Ima li više poduzetničkih priča? Ima, ali trebalo bi pomoći ljudima, pogotovo malim početnicima i obrtima, dati im puno više savjetnika i organizirati besplatne edukacije jer ljudi zbog kompleksnosti procesa krenu pa odustanu“, predlaže.

A Ivana od svoje tvrtke ne odustaje. Budući poslovni planovi uključuju proširenje usluga i fokusiranije ulaganje.

„Zbog porodiljne pauze posao je ostao malo po strani. Sada slijede veća ulaganja u razvoj poslovanja, koji će uključiti fokus na marketinške aktivnosti. Također, želimo pokrenuti i ojačati vlastiti servis i uložiti u edukacije za postojeće servise. Na taj način pružit ćemo još kompletniju uslugu za klijente i pokazati da zaista mislimo ozbiljno“, najavljuje.

Foto: privatna arhiva

Nema komentara

Komentirajte

Vaša email adresa neće biti objavljena.