Vedrana Miholić-programerka s pregršt interesa i postignuća

Žene u IT industriji treba tražiti povećalom. Nedavno sam na IBM Women in Supply chain eventu upoznala Vedranu Miholić koja me je oduševila, a i vas će. Pa krenimo.

Vedrana Miholić- gdje su nestale programerke

Vedrana Miholić je završila matematiku na PMF-u, inžinjerski smjer, a prvi rani uzor joj je bila majka, prva programerka u Apisu. Karijeru je počela 1997. u Fini gdje je bilo dosta žena programerki, većinom matematičarki. S obzirom na manjak žena u STEM sektoru ( science, technology, engeneering, mathematics), Vedrana se slaže da ih je prije definitivno bilo više, znamo da je i prvi programer bila žena – Ada Lovelace.

“NA PMF-u ima više žena, osobito na učiteljskom smjeru, ali bi ja prije preporučila FER svima koji žele razvijati karijeru u IT sektoru jer puno bolje pripremi studente za rad, iako me je PMF “izdrilao” i dao mi znanja koja mogu primjenjivati u gotovo svim područjima života. Budući da sam nedavno predavala na FER-u, čini mi se da tamo ima oko 30% žena. S obzirom da FER godišnje završi oko 400 studenata, mi svake godine zaposlimo 20, a gdje su tek ostale firme, definitivno postoji manjak inženjera na tržištu.” kaže Vedrana

Dodaje da je razlog tomu što danas malo tko želi biti inženjer jer se to smatra “šljakerskim” poslom, mladi se žele baviti nekim drugim oblicima inžinjeringa i IT-a za koje misle da su manje zahtjevni . Na tržištu se jako traže manageri s programerskim znanjima te je to idealna prilika za djevojke- brže će napredovati ako imaju afiniteta prema managerskim pozicijama. 30-tak posto žena koji izlazi s fakulteta se još uvijek ne zapošljava u IT sektoru, a i ove koje se zaposle ubrzo odlaze i napuštaju sektor. Vedrana se tijekom karijere redovito susretala s predrasudama zato što je žena, koje je puno lakše prevladala jer je znala pokazati konkretno znanje, te da ga nije imala bilo bi joj puno teže.

Neočekivana fleksibilnost u državnom sektoru

Čini se da je prije 10-tak godina ženama bilo bolje. Vedrana je u Fini dobila mogućnost rada od kuće nakon rođenja prvog djeteta. “To je stvarno bilo bez imalo problem. Prije odlaska na porodiljni, držala sam jedan bitan dio posla. Kad je mali imao oko šest mjeseci, ja sam se javila da bi se vratila ranije, ali kako sam živjela u Samoboru, nisam htjela svaki dan putovati na posao da ne gubim dragocjeno vrijeme s bebom. Oni su odmah rekli da nema nikakvog problema, dolazila sam povremeno u ured, ostalo su mi slali mailom. Mama bi se šetala s malim par sati dok bi ja odradila, pa bi netko drugi par sati i to je funkcioniralo.”

Nakon prelaska u privatni sektor- Croz, tu su se žene već osipale, bila je jedina žena u tehničkom dijelu, uz dvije tajnice i jednu kolegicu u prodaji. Počela je kao konzultant i kako je tvrtka širila poslovanje radila je po cijeloj regiji i šire. “To me je jako ispunjavalo, bila sam dobro prihvaćena. Onda su me “gurnuli” da radim edukacije, tako sam polako počela raditi management i šef se sjetio da bi ja baš bila dobra u prodaji. Jako sam ponosna na naš iskorak prema van, to mi je bilo teže nego probijati se kao žena.”

Jedna od osnivačica udruge Roda

Dok je radila u Fini i imala jedno dijete, Vedrana se aktivirala na forumu Mame i bebe i u Klubu trudnica Sveti duh. Tada su smanjene porodiljne naknade, na što su ona i kolegica napisale pismo koje je objavljeno u Večernjem listu i napravile prosvjed s bebama na Markovom trgu. O tome je snimljena i Latinica, pa su ponukane tim događajima osnovale udrugu Roda koja je danas najjača udruga za mame i djecu. Nakon prelaska u Croz nije više aktivna u udruzi koja je u međuvremenu postala i profesionalna.

 Trčanje je njena anti stres terapija

vedrana_miholić_1

Prije tri godine Vedrana je niz rekreativnih aktivnosti zamijenila trčanjem. “Nakon što sam uspjela otrčati krug na Jarunu, tako je to krenulo. Do sad sam istrčala 7 službenih polumaratona.” Kao i mnogim ženama fiksni termini su problematični i zato je trčanje idealno. Vedrana nije išla niti u školu trčanja, što je danas jako popularno, upravo zbog termina. ” Koristim aplikacije za trčanje koje naprave plan treninga u željenom periodu i to mi se pokazalo kao idealno rješenje. Mislim da svatko može početi trčati. Ja jako puno putujem i gdje god da jesam, u Londonu, u Beogradu, tenisice uvijek idu sa mnom i mogu odraditi trening. Ili, odradim s klincima šta treba, oni počnu gledati seriju, a ja odem trčati. Osim što imam puno manje zdravstvenih problema povezanih sa sjedenjem, puno mi znači taj anti stres učinak. Odem iznervirana, a vratim se potpuno smirena.”

Razvoj informatičkih vještina kod djece

Na preporuku kolege svojim dječacima instalirala je program Scratch, nastao na poznatom američkom sveučilištu MIT, pomoću kojeg dijete može naučiti samostalno izrađivati računalne igrice i programe i pri tome se zabaviti. Nakon što su njeni dečko to vrlo lako savladali, zajedno s kolegama iz firme odlučila je iskoristiti prostor koji imaju kako bi potaknuli klince da se bave programiranjem. “Meni se nekad čini da je lako imati dobre ideje u sustavu koji te podržava. Naime sad kad vrtim unatrag film, puno toga sam inicirala u CROZu i sve je lako pokrenuti kada radiš sa ljudima koji ne samo prepoznaju i daju podršku nego ideje nadograđuju. Mislim da smo tu zaista jaki kao organizacija.”

Ova inicijativa je prerasla u udrugu pod nazivom Programerko koja se bavi poticanjem razvoja informatičkih vještina kod djece predškolske i osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj. “Udruga skrbi o stručnom usavršavanju svojih članova i promiče kreativnost i inovativnost djece na području razvoja softvera i informatike. Kao dio djelatnosti Udruge, osnovali smo i radionicu programiranja za školsku djecu. Djeca, uz vodstvo naših predavača – volontera imaju priliku naučiti izrađivati interaktivne priče, animacije, igre ili glazbu u Scratchu.” kaže Vedrana

Žene u IT-u uživaju u nogometu

vedrana_miholić_2

Vedrana svoje prste ima i u nogometnom turniru žena iz IT sektora. “Dečki su nas više puta nagovarali da jednom zaigramo u poluvremenu njihovog godišnjeg ogleda u velikom nogometu. Već nakon prvog meča cure su vikale da žele opet igrati. Naime sve nas je povuklo to što smo se tako dobro zabavljale dok smo igrale, što smo sve iz treninga u trening učile nešto novo jer naravno nitko nije nogomet trenirao od ranije :). Ideju da se organizira turnir na našem sustavu za prikupljanje ideja “Like My Idea” u rekordnom vremenu podržalo je preko 50 zaposlenih, što znači i velik broj naših kolega.

Na ovogodišnjem smo turniru ugostile 13 ekipa, a mi cure prvenstvno smo se bavile sportom i druženjem, dok su dečki iznijeli ogroman dio organizacijskog posla. Posebno je lijepo na tim događanjima vidjeti koliko su kolegice iz raznih tvrtki ponosne što za njih navijaju njihove kolege. Često čujem komentare tipa “jeste vidjeli došla je cijela naša uprava i navijala”, osobno mi se čini da je ovo jedna sjajna platforma za osvještavanje koliko nam je svima bitno da budemo prihvaćeni i prepoznati. A trenuci u kojima pola firme skandira nekoj samozatajnoj kolegici jer je odlično obranila penal neprocijenjivi su.”

Vedrana upravo kreće u osvajanje svijeta njihovim novim projektom Like my idea, koji potiče inovativnost, kolaboraciju, učinkovitost i transparentnost, a nekako ne sumnjam da će on biti uspješan.

Foto: privatna arhiva Vedrana Miholić

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

6 KOMENTARI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Bright Horizons srednja škola

Zagrebačka škola u kojoj njeguju mindfulness i holizam od jeseni otvara...

Međunarodna osnovna britanska škola Bright Horizons početkom ove školske godine u Hrvatskom narodnom kazalištu proslavila je desetu godišnjicu postojanja te je...