Ženama se često nameću tradicionalne obiteljske vrijednosti. Svi znamo koje su to – muž kao glava obitelji koji privređuje za svoju obitelj, a žena u ulozi majke i kućanice. Osim ekonomske krize, mnogi danas krivnju za niski natalitet svaljuju na žene koje ne žele biti samo majke i kućanice, već žele imati i karijeru. Ali ove dvije stvari ne idu skupa, zar ne? Upravo suprotno – kako bi imali brojniju obitelj, trebamo se udaljiti od tradicionalnih obiteljskih vrijednosti.
Zaposlene žene imaju više djece
François Héran s Nacionalnog Instituta demografskih istraživanja u Francuskoj, svojim je istraživanjem ustanovio da su upravo zaposlene žene one koje imaju više djece.
Prije 40-ak godina, kada su žene dobile ravnopravnost s muškarcima po pitanjima rada i privređivanja, smatralo se da to odmah znači manji broj djece u obitelji. Tako su zemlje s najmanjim postotkom zaposlenih žena, kao primjerice Španjolska ili Grčka, bile one koje su imale najveći postotak nataliteta u Europi.
Situacija je danas u potpunosti drugačija. Danas su zemlje koje više cijene tradicionalne obiteljske vrijednosti zapravo one koje imaju najmanju stopu nataliteta u Europi (ispod 1.4 djece u obitelji). Najveće se obitelji nalaze u zemljama poput Velike Britanije, Francuske, Belgije, Skandinavije i SAD-a. U tim zemljama više od 70 posto žena radi i imaju brojniju obitelj. Veliki razlog tome je i to što su im dostupne usluge kao što su dječji vrtić, kontracepcija, porodiljni dopust, pa čak i mogućnost pobačaja.
Osim zemalja u kojima žene imaju dostupne ovakve usluge, najveći natalitet imaju i zemlje koje nemaju tradicionalne pojmove ‘obiteljske strukture’. To su zemlje u kojima je dozvoljen istospolni brak i u kojima se djeca u velikom broju rađaju izvan braka, kao što su Francuska, Baltičke zemlje i veliki dio Skandinavije.
Mnoge zemlje raznim populacijskim politikama žele povećati natalitet, ali se čvrsto drže tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Umjesto toga, trebali bi raditi na jačanju rodne ravnopravnosti i uvođenju različitih opcija uz pomoć kojih bi žene mogle lakše balansirati između privatnog i poslovnog života.
Stanje u Hrvatskoj
Hrvatska je jedna od država koja se drži tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Iako je u zadnje vrijeme vidljiv trend povećanja broja razvoda i izvanbračne djece, hrvatska je obitelj još uvijek tradicionalna, i to u smislu poimanja obiteljskih vrijednosti. Malo manje od polovice radno sposobnog stanovništva čine žene. Bez obzira na državne mjere obiteljske politike, broj djece po članu obitelji ne raste i on još uvijek iznosi oko 1,4 djece po kućanstvu. Za takav pad nataliteta vjerojatno je odgovorna i ekonomska kriza. Iako ovakvo longitudinalno istraživanje, kakvo je proveo François Héran, ne postoji u Hrvatskoj, možemo zaključiti da kod nas nije problem samo nedostatak radnih mjesta, već i tradicionalne obiteljske vrijednosti koje se još održavaju u društvu, ali i zakoni koji se ne primjenjuju u praksi. Naime, iako su žene u zakonskoj teoriji ravnopravne s muškarcima i postoje razne mjere obiteljske politike, to se rijetko kada primjenjuje u praksi.
Foto: Pixabay
Istraživanje nije pokazalo zaključak iz naslova i nisam našao nijednu usporednu statistiku broja djece zaposlenih i nezaposlenih ni za jednu državu.
Našao sam ovo istraživanje koje na str. 2 sl. 3. jasno ukazuje na negativan utjecaj zaposlenosti na imanje djece općenito: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/themes/31_labour_market_participation_of_women.pdf
Ono što jest pokazalo istraživanje koje analizirate, tj. grafovi na str. 12-17., jest nekoliko sasvim drugih pojava nastalih u periodu 1980.-2010.:
1. Unatoč velikom porastu ekonomskog blagostanja, porast ženske zaposlenosti je općenito smanjio stope fertiliteta što je uostalom notorna činjenica.
2. Države koje su ranije ušle u ekonomsku emancipaciju pa su 1980.-e već imale visoku žensku zaposlenost (i već niske stope fertiliteta) su uspješno amortizirale 50%-ni porast ženske zaposlenosti pa su održale iste razine fertiliteta (koji su i dalje ispod minimalne granice reprodukcije od 2,1-2,4). Ovo su uspjele prvenstveno zahvaljujući visokim prihodima u uglavnom tercijarnim poslovima, fleksibilnom tržištu rada u smislu pristupa poslovima s kraćim radnim vremenom, te visokoj kvaliteti vrtićke skrbi za djecu.
3. Ostale države koje su udvostručile žensku zaposlenost i koje su imale lošiju početnu poziciju još nisu uspjele ući u fazu prethodno navedenih zemalja pa se njihov fertilitet drastično smanjio
Čak i da je istraživanje pokazalo to što biste željeli, i dalje sam broj djece nije nikakav argument po pitanju kvalitete odgoja djece. Ono što uvijek treba naglašavati jest da zaposlenost žena uvijek smanjuje vrijeme koje majka provede sa svakim pojedinim djetetom u povezivanju i odgoju što dovodi do društva otuđenih individualaca s manjkom empatije.
Apsolutno niste dokazali tvrdnju iz naslova. Očigledno su uzroci nešto boljeg nataliteta bolja ekonomska situacija i vjerojatno poticaji (kod nas se sve više ukidaju, poput jednokratnih novčanih pomoći kod rođenja djeteta koje su gradovi i županije znale nekad davati, a i konstantno se najavljuju rezanja socijalnih prava). Još jedan razlog bi mogao biti što u razvijenijim europskim zemljama ima puno doseljenika, poput Arapa, koji tradicionalno imaju daleko više djece po kućanstvu pa samim time podižu prosjek. Apsurdno je tvrditi da tradicionalne obiteljske vrijednosti smanjuju natalitet, a mogućnost pobačaja (koji u Hrvatskoj postoji) ga možebitno povećava. To me podsjetilo na tvrdnju jednog predavača koji je propagirao jednu veliku farmaceutsku kompaniju i tvrdio da kontracepcija povećava natalitet. Apsurdno.