Vjerojatno najmlađa hrvatska spisateljica ima tek deset godina. Zove se Katja Študir, a prošlog je tjedna u Osnovnoj školi Većeslava Holjevca ponosno predstavila svoju prvu knjigu – slikovnicu “Baš nije fer” – s pjesmom u prozi koju je napisala dok je još išla u treći razred.
Kako je došlo do objave njezine pjesme, Katja je na promociji objasnila u tri jednostavne točke: “Radionica kreativnog pisanja, Lidrano, Zoran Pongrašić.” No, svaka od te tri točke ima znatno dužu i složeniju priču iza sebe, koja je dovela do toga da mlada Katja danas ima svoju knjigu u izlozima knjižara i promociju na kojoj su je iskreno podržali svi prijatelji iz razreda i škole.
Krenimo od sredine – Lidrano. Katja je pripremila svoj rad za literarno natjecanje, no nije imala velika očekivanja od njega, iako je njezina mentorica, knjižničarka Doris Dobranić Bakša bila puno optimističnija.
Igrač s klupe
“Kad smo tek poslali ovu pjesmu na Lidrano, ja sam mislila ‘to je pjesma i to je bezveze’ i da neće proći ni na općinsko, ni na županijsko natjecanje, ni državno”, rekla je Katja. Međutim, njezina je pjesma prošla – i općinsko, i županijsko, i na kraju je izabrano za državnu smotru Lidrana koja je prošle godine održana u Vinkovcima.
Jedan od članova žirija koji je odabrao njezino djelo za državnu smotru bio je i pisac i urednik Zoran Pongrašić, a prema vlastitim riječima u žiriju se našao nenadano, kao “igrač s klupe, prva zamjena”.
“Za Lidrano svaki od nas dobije fascikl s hrpom tekstova, mislim da ih je bilo 140, i onda lijepo čitamo – moramo sve pročitati. Ja čitam sve, koliko god budu užasni”, ispričao je Pongrašić.
Pokazao je originalni list Katjine pjesme koju je dobio na Lidranu, na kojem je pisala njegova ocjena – “5+++++”. Objasnio je kako je svako djelo na Lidranu predano pod šifrom, te da na dnu papira piše razred učenika ili učenice.
Doris Dobranić Bakša, Katja Študir, Zoran Pongrašić.
Pročitajte više: Sedam knjiga koje bi ovo ljeto trebala pročitati svaka žena, a napisale su ih žene
‘Pročitam priču i ostanem bez daha’
“Ne čitam ja te razrede, ne zanima me to. Književno djelo ili je ili nije, nije važno tko ga je napisao”, kazao je Pongrašić. “I pročitam ovu priču i ostanem bez daha. Svašta sam u životu pročitao i mislim si ‘ajde, dobro – valjda se nekoj osmašici zalomilo da je imala neko ludilo u glavi’, pogledam dolje kad ono piše treći razred.” Bio je uvjeren da je riječ o grešci, no predsjednica žirija, Sanja Pilić, mu je potvrdila da su podaci točni, iako i dalje nisu znali ime i prezime.
Sreća je bila da je njezinu mentoricu poznavao otprije, pa je bio u stanju doći do autorice kada je ona pred njim oduševljeno reagirala na vijest da je prošla “njena Katja”. Pongrašić je stupio u kontakt s Katjinom majkom, i krenuli su dogovori o izradi slikovnice, koju je u konačnici ilustrirala Maja Biondić.
Iskren i dubok uvid u razvod
O čemu se uopće radi u Katjinoj pjesmi “Baš nije fer”? Pjesma je jedan iskren, emotivan, istovremeno jednostavan i dubok uvid u pogled jednog djeteta na razvod svojih roditelja. Jednostavni, svakodnevni prizori, od čitanja pjesama za laku noć, pričanja događaja iz škole ili igranja društvenih igara izgledaju sasvim drugačije kada jedan roditelj nedostaje.
Upravo je u toj banalnosti scenarija najveća emotivna snaga Katjine pjesme, zapanjujuće zreli pogled iz dječje perspektive na temu o kojoj nerado razmišljamo osim ako nas je i same pogodila. Katjini stihovi snažno rezoniraju – kako kod djece, tako i kod odraslih – i daju nam ozbiljan povod da se zamislimo.
Pjesma nema sretan kraj, nema ni tužan. Iskrena je i izravna – razvod je nešto što se događa, razlozi nisu ni bitni, nije bitno ni tko je kriv i je li uopće itko kriv. Život ide dalje i svi se naviknemo na novo normalno, no to ne znači da ne smijemo primijetiti kako život katkad jednostavno – nije fer.
Radionica zbog Katje
Ali dok neke stvari nisu fer, neke se druge baš pogode. Radionica kreativnog pisanja, koja je Katju odvela na Lidrano i dovela do njezine knjige, ne bi ni postojala da nije bilo Katje.
“Pisanje kao takvo nije neki moj fah”, rekla nam je mentorica Dobranić Bakša, koja je također i dramski pedagog. “Kazalište je moje sretno mjesto pod suncem, tako da nikad nisam držala radionice kreativnog pisanja”, dodala je.
No, jednog joj je dana Katja u knjižnicu donijela jednu svoju priču. “Nikad je nisam pitala kako to da je odlučila meni dati svoje priče, čime sam ja to zaslužila”, kazala je. “U nekom trenutku je tako sramežljivo došla i samo ostavila priču – jednu, pa drugu, pa treću – i ja sam vidjela da tu ima potencijala i rekla sam ‘okej, ostavit ću ove knjižničarske stvari za kasnije, doći ću ranije, ostat ću duže, posvetit ću barem sat vremena tjedno tome…’”, rekla je – i tako su počele radionice kreativnog pisanja.
Prve godine, na Lidrano su poslale jednu od Katjinih priča koja je mentorici najviše zaiskrila, no sljedeći put je odlučila zadati joj tešku temu i drugačiju formu, da joj postavi izazov. “Htjela sam neku užasno tešku temu i prvo što mi je palo na pamet bio je razvod roditelja”, kazala je Dobranić Bakša. “I u trenutku kad sam to izgovorila Katja je rekla: ‘Oh, pa s tim baš imam iskustvo!’”, objasnila je.
Teška tema
Mentorica je prvo stopirala temu i rad na pjesmi, pa se informirala s razrednicom o tome radi li se o svježem događaju, a uključila je i školsku psihologicu. “Međutim Katjina je situacija takva da su se roditelji zaista rastali dok je ona još bila u pelenama tako da se ni ne sjeća tog zajedničkog života, njoj nije bilo traumatično i ona je jako zagrizla za to”, kazala je.
“Govorila je ‘ne, ne, želim probat’, želim probat’’ i tako smo mi probali. Naravno čula sam se odmah s mamom i mama je podržala to od samog početka, s obzirom da nije skroz osobna Katjina priča”, rekla je Dobranić Bakša, pojašnjavajući da je Katja pokušala uhvatiti i perspektivu druge djece, pa i one kojima je razvod znatno svježija uspomena. Katji su na promociju knjige došla oba roditelja, jednako ponosni na nju i puni podrške, iako nisu sjedili zajedno.
Katja je izrazito bistra i svestrana djevojčica, puna interesa i hobija, a promociju knjige doživjela je kao jedno od najvećih uzbuđenja u svojem životu. Unatoč tremi koju je osjećala, na sva je pitanja odgovarala izravno i bez zadrške, a nekoliko je puta uspjela i nasmijati publiku.
Knjiga u izlogu
Kazala je kako joj je poseban trenutak bio kada je vidjela svoju knjigu u izlogu. “Jako si uzbuđen kad vidiš da drugi ljudi mogu kupiti tvoju slikovnicu”, kazala nam je. “Super je osjećaj!”, dodala je.
Poriv da piše joj dolazi spontano, kaže. “Kada se izležavam na krevetu i onda se sjetim nečega, i onda to moram ići odmah zapisati, i onda to pišem u priču ili pjesmu”, rekla je. Iako trenutačno ne radi ni na kakvoj priči, namjerava ustrajati u pisanju.
Rekla nam je kako joj nije bilo teško pisati o razvodu. “Baš zato što su moji roditelji razvedeni mi je bilo čak lakše, jer znam kako je to”, rekla je. Njezine rečenice danas pogađaju sve koji ih čitaju, no ona nije bila svjesna da će imati takav učinak dok ih je pisala. “Kad sam ih pisala, bila sam više uzbuđena, nisam mogla zapravo uopće razmišljati. Ali poslije, kad sam čitala… sad vidim, dirljivo je malo”, skromna je Katja.
Foto: OŠ Većeslava Holjevca, privatni arhiv, Knjiga u centru
