Samoodrživi terariji mala su umjetnička djela, a Ana Hrgovčić (27) iz Vinkovaca prednjači u stručnosti i kreativnost kad je riječ o njihovom stvaranju. Još od djetinjstva je, kaže, uživala u zelenilu biljnog svijeta te se s radošću prisjeća kako je praznike znala provoditi kod bake u Bosni. Uslijedio je studij povijesti umjetnosti, a onda je 2020. godine otišla u Nizozemsku.
– U botaničkom vrtu u Amsterdamu zaljubila sam se u točkastu begoniju tamayu. Biljka je maleno bonsai stablo s duguljastim listovima koji su na prednjoj strani zeleni s bijelo srebrnim točkama, a sa stražnje strane su tamno crveni. Nakon toga sam se zainteresirala za samoodržive biljne terarija, a nakon mene se i cijela Hrvatska zaljubila u njih – prisjetila se Ana koja je počela istraživati kako izraditi samoodrživi terarij.
Neuspjeh kao poticaj
Unatoč velikim očekivanjima, prvi je pokušaj neslavno završio, a biljke u terariju nisu preživjele. No sljedećih nekoliko mjeseci metodama pokušaja i pogrešaka učila je kako napraviti uspješan terarij. Nekoliko mjeseci poslije otvorila je tvrtku i napustila studij.
– Moja firma bavi se izradom samoodrživih biljnih terarija koji se zalijevaju samo dvaput na godinu. Biljke se na pametan način sade u staklene kupole s plutenim poklopcem te žive nekoliko godina u terarijima. Terariji koje proizvodimo zahtijevaju minimalnu njegu. Dizajnirani su za ljude koji nemaju “zelenu ruku” ili jednostavno nemaju dovoljno vremena za brigu o biljkama, ali svejedno žele ukrasiti svoj dom nečim prirodnim i estetski ugodnim – nastavila je Ana dodajući kako je njezina tvrtka doživjela snažan rast i velik interes klijenata, a onda je pridodala i druge usluge te se bavi održavanjem biljaka u poslovnim prostorima
Kaže da su mnogi iznenađeni njezinom mladošću i uspjehom koji je ostvarila, no to joj je dodatni poticaj da upoznaje nove kolege poduzetnike i uči iz njihovih iskustava i savjeta. No uz poslovne obveze neminovno dolazi i žrtvovanje vlastitog vremena i života.
Pročitajte više: Hortikulturist otkrio: Je li voda sa slavine loša za vaše sobne biljke?
Ravnoteža poslovnog i privatnog života
– Nakon što sam uspješno otvorila prvu trgovinu, shvatila sam da moj hobi prelazi u poslovnu ideju koja je ne samo dobra već i uvelike tražena. Odlučila sam ozbiljno shvatiti svoje obveze i maksimalno se posvetiti poslu. Smatram da, kada otvarate malu tvrtku s vizijom rasta i širenja na vanjsko tržište, morate biti dostupni 24 sata na dan. Rad izvan radnog vremena i izbjegavanje prosječnosti su nužni. Sve će se jednog dana isplatiti – s otvaranjem sve većeg broja poslovnica, moći ću sastaviti skladan tim koji će preuzeti moje zadatke, dok ću ja u pozadini pratiti razvoj poslovanja i raditi “na biznisu”, a ne “u biznisu”. Nisam tip osobe koja sjedi i dirigira; volim raditi i biti uključena u sve aspekte poslovanja – objašnjava Ana.
Kaže kako se takav ritam neminovno prelio na osobni život koji je počeo trpjeti posljedice, pa je morala promijeniti pristup.
– Naučila sam kako balansirati između posla i privatnog života, dajući si oduška i odmora kada je to potrebno, ali opet stisnuti kada je potrebno. Shvatila sam da je vrijeme za delegiranje posla kada bih se uhvatila da ne stajem s radom, a i dalje nije sve gotovo. Posla uvijek ima više, nikad manje. Svjesna sam koliko je san važan, a ja sam ga imala premalo. Kako bih kvalitetno obavila svoj posao, moram biti odmorna – prepričala je Ana.
Naučila je kako delegirati poslove
– Sada dio zadataka obavljaju moji djelatnici, a malo po malo prepuštam im sve više onoga što mogu sami voditi bez mene. Delegiranje nije uvijek jednostavno, ali shvaćam koliko je važno za dugoročno zdravlje i uspjeh posla. Ponekad, kada se rasteretim jedne obveze, dođe druga, no trudim se poslove ravnomjerno rasporediti kako bih održala ravnotežu. Kad se vratim u rodni grad, uživam u kavi s najboljim prijateljima, punim baterije u prirodi s obitelji, a ponekad priuštim sebi i neko putovanje – kaže naša sugovornica.
– Kroz ovaj proces, primijetila sam nekoliko ključnih prednosti poput povećane produktivnosti, jačeg tima, bolje organizacije i najvažnije- ravnoteža između posla i privatnog života. Iako uvijek postoje novi izazovi, trudim se prilagoditi i poboljšati procese delegiranja kako bih osigurala da svi u timu imaju jasne ciljeve i potrebnu podršku. Na ovaj način, ne samo da poboljšavam svoje radne uvjete, već i doprinosim stvaranju produktivnijeg i zadovoljnijeg radnog okruženja za sve zaposlenike – zaključila je Ana.
Foto: Privatna arhiva
