Izgaranje na vodećim pozicijama često se opisuje kao osobni problem, kao da je riječ o manjku discipline, lošoj organizaciji ili nesposobnosti da se usklade posao i privatni život. No sve je jasnije da problem nije samo u pojedincima, nego u radnoj kulturi u kojoj se od lidera, posebno žena, očekuje da stalno budu dostupni, rade bez zastoja i imaju malo prostora za oporavak.
O tome za Forbes piše Julie Kratz, nakon razgovora sa Sabrinom Caluori, direktoricom marketinga u organizaciji Chief, koja radi s rukovoditeljima na razvoju liderstva. Caluori je prije toga bila direktorica marketinga u Paramountu, a iz vlastitog iskustva govori o tome koliko usamljenost na vrhu može postati ozbiljna prepreka za zadržavanje talentiranih ljudi.
Žene danas nisu manje ambiciozne, samo znaju postaviti granice
Jedan od mitova koji se često ponavlja jest da su žene danas manje ambiciozne nego prije. Istraživanje organizacije Chief pod nazivom Calling BS on the Myth of Women’s Fading Ambition pokazuje suprotno: žene nisu izgubile ambiciju, nego drugačije gledaju na to kako se ona treba uklopiti u njihov život i rad.
Caluori objašnjava da se promijenilo ono što žene očekuju od ambicije. One i dalje žele utjecaj, odgovornost i napredak, ali žele i više autonomije, fleksibilnosti i kontrole nad time kako će ta ambicija izgledati u svakodnevici. Drugim riječima, fleksibilnost nije pogodnost koju tvrtke velikodušno daju ženama, nego preduvjet za to da ljudi mogu dugoročno dobro raditi.
Kad organizacije liderima omoguće više autonomije u oblikovanju radnog dana, lakše zadržavaju ljude i dobivaju bolje rezultate. To posebno vrijedi za one koji pokušavaju uskladiti obiteljske i poslovne obaveze.
Druga važna tema je odmor. Iako se često govori da je zamjena zaposlenika skuplja od njihova zadržavanja, mnoge organizacije i dalje teško ulažu u prakse koje sprječavaju iscrpljenost. Caluori kaže da je tijekom rada u Paramountu došla do dubokog burnouta, toliko izraženog da u početku nije imala ni riječi kojima bi ga opisala.
Rješenje nije bilo u tome da radi još više, nego da u svoj raspored svjesno uvede vrijeme za razmišljanje. Kako ističe, lideri često zaboravljaju da se upravo u trenucima odmaka, odmora i praznog prostora vraćaju veće, šire i bolje ideje.
Pročitajte više: Kako je ‘uvijek online’ postao odraz kaosa, a ne uspjeha, i kako ponovno ovladati svojim vremenom
Odmor i slobodno vrijeme nisu nikakav luksuz
Odmor zato nije samo pitanje dobrobiti zaposlenika. On je i poslovni alat. San, vrijeme za razmišljanje i predah od sastanaka pomažu boljem donošenju odluka, regulaciji emocija i jasnijem razmišljanju. Neispavan i iscrpljen lider ne vodi jednako kvalitetno kao onaj koji ima kapacitet sagledati problem u cijelosti.
Treća tema je zajednica. Izolacija je jedan od glavnih razloga zbog kojih se kapacitet lidera postupno troši. U vremenu nesigurnosti i brzih promjena, osobito uz sve veću integraciju umjetne inteligencije u organizacije, vođenje bez kruga ljudi s kojima se mogu otvoreno razmijeniti iskustva postaje neodrživo.
Caluori ističe važnost zajednica u kojima lideri mogu razgovarati o izazovima i iz ljudske i iz poslovne perspektive. Takvi prostori ne služe samo podršci, nego i boljem strateškom promišljanju.
Jedan konkretan korak koji Kratz predlaže jest svakodnevno blokiranje 30 do 60 minuta za razmišljanje, bez sastanaka i prekida. To vrijeme nije luksuz, nego prostor za strateški odmak, smirivanje živčanog sustava i ideje koje u rasporedu prepunom sastanaka teško mogu nastati.
Ilustracija: Nano Banana Pro
