Denis Buntić, obiteljski nasilnik i bivši rukometni reprezentativac, postao je ponos Hrvatske 2012. kad je sa svojim timom osvojio broncu na Olimpijskim igrama. Danas, 2023. on je sramota Hrvatske za koju je igrao i BiH iz koje je potekao. Postao je osoba koju očekujemo, odnosno nadamo se, vidjeti iza rešetaka. Heroj je postao zločinac. Denis Buntić je nasilnik, što je razotkrila njegova supruga Klara Buntić koja je uspjela uhvatiti audio snimku njegovog iživljavanja.
Na snimci se jasno čuje kako je mlati i kako ona moli da prestane govoreći kako to nije zaslužila. Ako niste nasilnik, snimka je uznemirujuća.
“Znala sam da neću imati svjedoke”
“Teško je to slušati? Ja to živim, moje dijete to živi. To je teško. Ne znamo hoćemo li doživjeti sutra”, izjavila je Klara Buntić. “Nisam napravila snimku da bih je objavila u medijima. Htjela sam imati dokaz, znala sam da nikad neću imati svjedoke. Da će biti moja riječ protiv njegove. Vjerovala sam da će netko od nadležnih reagirati kad čuje snimku. Da ću zbog snimke izbjeći ovo što se sada događa i da ću naći mir za sebe i dijete. Ali pušten je nakon manje od 48 sati! Ja nemam izbora, zato želim da se objavi na portalu. Javno. To je naša posljednja šansa”.
Za to vrijeme, kao i obično, javnost budno prati situaciju. Hrabro pred svojim ekranima žele čuti drugu stranu priče. Zanima ih zašto se žena fotografira s nekim tko ju tuče, žele znati zašto jednostavno ne ode, komentiraju kako je bio dobar kad je “imao para”, a žene žele samo novac, a ne ljubav.
Znate, onu ljubav koja se pokazuje šakama i prijetnjama. Jer to je na Balkanu ljubav. Rakija, šaka i puška. Denis Buntić, naime, u svojem domu drži impresivnu zbirku oružja – pištolje, bombe, zolje… I municiju.
“Da me je u tom naletu bijesa dovukao do mjesta gdje je bilo oružje, sigurna sam da bi me dokrajčio. Na kraju me udarao nogama i držao za kosu”. Prava balkanska romantika.
Pročitajte više: Femicid u Hrvatskoj: Zakoni podupiru nasilje, a društvu je ono ‘incident’
Danas batine, sutra metak u čelo
I dok besposlena javnost na društvenim mrežama raspravlja o tome što je ona napravila da ju je vlastiti suprug premlatio, imamo odgovor.
“On se i drogira, sam mi je to rekao, a triger za sve ovo je bilo kad sam njemu i prijatelju, pred prijateljevom djevojkom, rekla da su obojica drogirani, a ona takvog muškarca nije željela. Denis je poludio na mene jer sam prijatelju uništila vezu”, izjavila je Klara Buntić za Jutarnji.
Je li to ta “druga strana priče” koju mnogi toliko žele čuti? Narkomana je nazvala narkomanom. Ženi koja ne želi biti s narkomanom je pomogla da istog izbjegne. Kako je na našem Balkanu važno održati onu “žena je ženi vuk”, žena koja pomogne drugoj ženi mora platiti, zar ne? Tako je. Danas batine, sutra metak u čelo. Jedna manje.
No, poroci su u našem društvu toliko normalizirani da se i sama pitam čemu se čudim što nitko ne osuđuje alkoholičara i njegovo nasilničko ponašanje. Biti straight edge Balkancima je dokaz slabosti, a popit rakiju-dvije-tri-osam je ceremonija kojom se pokazuje tko je “pravi muškarac”.
“To se događa u svakoj drugoj obitelji, ljudi se napiju i svađaju… Možda je žena ljubomorna na njegovu popularnost i želi malo medijske pažnje”, potvrđuje jedan komentar moje razmišljanje, a ujedno i poseže u jednu ne tako daleku uspomenu na bivšu ministricu Nadu Murganić koja je zlostavljanje Mare Tomašević od strane njezinog supruga prokomentirala sa: “To vam je tako u braku.”
Mada, čini se da nije bila u krivu. Napiti se i prebiti ženu je na brdovitom Balkanu kao “dobar dan”. Treba znati da je muškarac autoritet u obitelji. Zato mnogima ni snimka zlostavljanja nije dovoljno uznemirujuća. Pa to je tek muškarac koji pokazuje ženi gdje joj je mjesto.
Pročitajte više: Pravnica upozorava: Ekonomsko nasilje često prolazi ispod radara
“Histerične ženturače” savršena su vreća za boks
“Dok je imao para, dobro je bilo, kada nestaje para, onda sve puca po šavovima”, prokomentirao je jedan muškarac na društvenim mrežama. Nadovezala se žena: “Onda pojedine ženturače postanu histerične jer novac je danas prvi uvjet za vezu i ljubav”.
Žena ženu naziva ženturačom. Ništa novo, ali ništa manje odvratno. Ne mislim braniti ikome da govori o tome kakav je on sam, ali nismo svi isti. Žene koje je na ovaj način osuđujete – ako vi u vezu ulazite zbog novca i prestiža, to je vaše pravo. Ono što nije vaše pravo jest da projicirate isto na bilo koju drugu ženu, pogotovo na onu koja ne zna hoće li živa dočekati novi dan.
Čim je osoba prozvana za zlostavljanje poznata javnosti, cijela priča o zaštiti žena pada u vodu. On je slavan, on ima novaca, to je namješteno da bi žena došla do novca. I uz dokaz, ženi se ne vjeruje. Jer, eto, pušten je. Sjetite se cijele sage s Horvatinčićem. Koliko je obitelj ubijenih čekala mrvicu pravde? Ili su si i oni sami krivi? A ne, nisu. Samo žena, supruga, može biti kriva. E, tu je narod priznao da ime, novac i prestiž ipak utječu na pravni postupak. Nema opasnije vrste od krkana s novcem.
“Čuju se neki udarci, ali su vjerojatno od strane žene. Kada se on brani i možda joj uvrće ruke, onda ona histeriše. Da ju je on stvarno udario, njen glas se više ne bi čuo. Po meni je i sudac bio istog mišljenja”, tako komentira jedan muškarac ignorirajući pri tome poznanstva koja nasilnik ima s djelatnicima suda.
“Za svađu je potrebno dvoje”, komentira netko kome su udarci samo svađa. Jedna osoba od mnogih koji su poslušali snimku i nisu čuli ništa problematično. Jedna osoba od mnogih kojoj je nasilje normalno i koja bi vjerojatno i svojoj kćeri rekla da je to zaslužila. Možda je i sama udarila nakon toga jer – zašto ne.
Pročitajte više: Koliko puta žene trebaju prijaviti nasilje da bi pravosuđe i policija reagirali?
Ili u smrt ili u zatvor. Biraj, ženo
Prije samo nekoliko dana djevojka je ubijena u Osijeku od strane policajca Marka Smažila. Od upornih tvrdnji da je u pitanju samoubojstvo, došlo se do konačnog uhićenja ubojice jer istina je to koja se nije mogla dugo kriti. “Sigurnost i povjerenje” nikad niži.
Sredinom kolovoza ubijena je Nezima Hećimović, žena koja je otišla, pobjegla, prijavila, tražila zabranu pristupa. Napravila sve što, prema sudu javnosti, idealna zlostavljana žena treba napraviti. Ubijena je, a znatiželjnici su taj ubilački pohod s interesom pratili putem Instagrama.
Znači da rješenje nije otići. Žene bi trebale pokazati zube. Suprotstaviti se, uzvratiti. Završit će kao Ana Magaš, ali nema veze. U zatvoru će konačno biti slobodna, a i ekipa je sigurno bolja.
U prijevodu, žena se na Balkanu može zaštititi samo da svojem zlostavljaču napravi ono što bi on napravio njoj. Još jednom se pitam – zašto uopće ovdje ostajemo kad je evidentno kako nas dobar dio naših sunarodnjaka i djelatnika nadležnih institucija želi – prebijene, silovane i mrtve ili barem u zatvoru. Sklonjene.
Jedna po jedna manje, na ovaj ili onaj način. Ovo je muški svijet. Mi tu ne pripadamo.
Foto: Canva / Wikimedia Commons
