Ovih su dana na vrata mnogih hrvatskih domova počeli pristizati novi Ikeini katalozi za nadolazeću sezonu. Instagram je prepun fotografija novog kataloga oko kojeg su uglavnom uzbuđene žene. Još prije toga, Ikea je na svome Facebook profilu počela najavljivati novosti predstojeće sezone, no način na koji su to učinili potaknuo je brojna rodna pitanja i kritike upućene Ikei. I to s punim pravom. Unatoč svemu dobrome što Ikea promiče poput brige za okoliš, recikliranje, svjesnost o brojnim ljudima koji žive u podstanarstvu jer si ne mogu priuštiti vlastiti stan, tehnološkim promjenama, izbjeglicama i zatupljenosti različitih rasa u svome katalogu, čini se da su ipak zakazali na svome viđenju rodnih pitanja i to prvenstveno u našoj regiji.
Ikea se jednostavno prilagođava tržištu regije u kojoj otvara svoje podružnice
I sama sam ljubiteljica Ikeinih proizvoda, a vidim da njihove svijećnjake i tegle ima svaki drugi zagrebački restoran ili kafić. Lagala bih kad bih rekla da ne sanjam o svome vlastitom stanu jednog dana ispunjenom Ikeinim višenamjenskim proizvodima. Činjenica je da nude kvalitetu po pristupačnim cijenama prilagođenima našem podneblju (i niskim plaćama), no čini se da su još nešto, recimo to tako, prilagodili ovom podneblju, a to su stereotipi o podjeli muških i ženskih uloga u kućanstvu.
Još prije nego je pred koji dan započela distribucija tiskanog izdanja kataloga u određenim dijelovima Hrvatske, Ikea je već započela svoju kampanju najave nove sezone na društvenim mrežama. Ono što je sve žene posebno uznemirilo je njihov prikaz u kuhinji i kući općenito. Još jednom su podlegli, usudim se reći, balkanskim stereotipima i seksizmu u medijima, te su žene po tko zna koji put opet „čuvarice kućnog ognjišta”. No nisam sigurna jesu li tome krivi njihovi marketinški stručnjaci ili pak Ikeina želja za prilagodbom našoj regiji. Naime, osim nas Hrvata, u zagrebačkoj Ikei pregršt je kupaca iz Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine. Dakako, što se više približavamo istočnim zemljama, položaj žene sve je minorniji, a Ikeina želja je očito bila prilagoditi se svim tim skupinama odnosno cijeloj regiji, što je i inače njezina praksa. Podsjetimo, iz svog kataloga namijenjenog arapskom tržištu maknuli su fotografije žena zbog tamošnjih strogih zakona. Kasnije su se ispričali opravdavajući se pogreškom, u što je teško povjerovati.
Međutim, rekacije koje su sada preplavile hrvatske društvene mreže sigurno nisu očekivali.
Žena ima “zaduženja” koje ne smije “zaboraviti”
Svakako je najviše prašine podigla fotografija na kojoj je uz prikaz mlađe i starije žene u kuhinji stajao natpis: „Za one žene kojima je život pjesma. Čak i u kuhinji.“ Nakon pregršt negativnih komentara na društvenim mrežama, moto su promijenili u „Za ugodna iznenađenja. Čak i u kuhinji.“, no šteta je već učinjena.
Još jedan slični lapsus stoji u katalogu gdje je na fotografiji prikazan par s djetetom. Majka igra video-igricu s dječakom, dok otac sjedi uz pokretna kolica ispunjena raznim grickalicama. Natpis kaže: „Ne moraš prekidati zabavu s obitelji samo zato što moraš otići po nešto do kuhinje. Ne moraš čak ni bolju polovicu poslati po to. Ako misliš unaprijed, sve ti već može biti nadohvat ruke, točnije na RÅSKOG kolicima.“
Dakle, muškarac se ne bi očito trebao dignuti s kauča i otići po ono što mu treba iz kuhinje, nego bi to trebala učini njegova bolja polovica, koja, eto, sada to ne može jer se igra sa sinom te je privremeno „zaboravila na svoja zaduženja“ u kuhinji i oko cijele kuće. Da muškarac ne bi morao „kvariti“ svoj komfor, sve već ima na kolicima koje je, pretpostavljamo, napunila žena.
Zašto još uvijek aplaudiramo muškarcima koji sudjeluju u odgoju djece i održavanju kuće?
Također Ikea kuhanje muškaraca navodi kao nešto revolucionarno što zaslužuje pohvale. Kaže:
„Iznenađenje! On je počeo kuhati i poprilično mu dobro ide! Zato što je sve puno lakše (i zdravije!) uz održiva rješenja za kuhinju.“ Prema tome se čini da muškarci očito nisu mogli kuhati sve dok to ne rade u savršeno uređenoj kuhinji sa svim mogućim dostupnim namirnicma i pomagalima.
No što je s onima koji nemaju luksuz za modernu i urednu kuhinju? Znači li to da tamo muškarci automatski nemaju što raditi jer nije sve „jednostavno“?
Na idućoj stranici kataloga može se vidjeti natpis: „Za muškarce koji kuhaju, čak i u posebnim prilikama. Ponekad zamjenom uloga možeš uštediti vrijeme te zaraditi gomilu pohvala.“ Na fotografiji žena kleči i očito postavlja partneru ključno pitanje o braku, što je dobro, no čemu ovo zarađivanje pohvala ako muškarac kuha?
Nedavno mi se jedna poznanica pohvalila kako je njezin partner napokon počeo kuhati (vrlo jednostavna jela) i pospremati te je čak dvaput i promijenio pelenu njihovoj bebi. Dakako, dobro da ima takvih primjera, no ipak se preuveličava ta fama oko toga ako muškarac, nekim čudom, podigne koju krpu, skuha špagete s umakom iz konzerve i dobije pohvale. Kao da je žrtvovao svoje dragocjeno vrijeme i sada zaslužuje pohvalu i lovorike. Voljela bih znati koliko je onih zaposlenih majki ili pak kućanica kojima djeca ili suprug svakodnevno zahvale na ukusnom ručku, opranoj odjeći , ispleglanoj košulji i slično.
Nekim ženama smeta stalno propitkivanje ženskih stereotipa, ali to je jedini način za promjene
Dakako, na društvenim mrežama ima i onih žena koje u ovakvim reklamama i kampanjama ne vide ništa sporno i kritiziraju one koji vječito žele sve analizirati. Dobro se kaže da je žena ženi vučica. To je primijetila i Anda Bukvić i odlično parafrazirala misao Simone de Beauvoir iz njezine knjige „Drugi spol“: žene uvijek radije pokušavaju sačuvati, popraviti, srediti nego uništiti i ponovno izgraditi; draži su im kompromis i dogovori od revolucija. Zato ostaju vjerne rutini, onome što im je poznato i usađeno u njih. Čisto da im bude lakše.
Kao što smo već spomenuli, angažmanom žena na internetu i društvenim mrežama, Ikea je povukla neke od prvotnih rečenica sa svojih reklamnih kampanja i ispričala se gotovo svakom ponaosob u svojim komentarima. Iako se nekima borba za bolji položaj žena čini beskonačna, to je očito jedini put kojim možemo utjecati na promjene i našu djecu podučiti istome pa da napokon u 21. stoljeću vidimo korjenite promjene. Ako to znači, između ostalog, reagirati na svaku reklamnu kampanju, neka bude tako.
Foto: Ikea
Simone de *Bouvarie
Da. Ponekad je čovjek čovjeku vuk (inače, i žena je čovjek). U ovom slučaju vučice ste vi moderne Marije Antoanete koje degradirate ljubav i brigu za obitelj. U našoj obitelji svi primaju pohvale bez obzira na vrstu posla, a posebno ako netko obavi posao koji mu je manje drag. Imamo dovoljno veliki uzorak, tj. veliku obitelj, da zaključimo kako mi dečki više volimo bušiti rupe u zidovima, sastavljati namještaj, bojiti zidove, iznositi smeće, mijenjati gume na autu i sl. dok naše cure više vole kuhati, čistiti, kupovati odjeću i uljepšavati sebe i naš dom. Ali ponekad se svejedno zamijenimo. Iz ljubavi podnesemo žrtvu i znamo to cijeniti jedni drugima. I jedni i drugi to radimo svojom slobodnom voljom i lijepo nam je tako.
Vi vučice činite ovaj svijet histeričnim i ružnim. U manjini ste, ali ste agresivne i glasne i mislite da imate pravo na to jer na vaše ime sjeda plaća na račun. U velikoj ste zabuni. Ni mi muškarci koji smo zaposlene glave obitelji i kojima su naše žene s velikom ljubavi kućanice i majke odgojiteljice nemamo se pravo ponašati ovako kako se vi ponašate. Uzimate si za pravo nešto što nikome ne pripada. Namećete svoj način razmišljanja i svoju volju iako nas ima mnogo kojima je lijepo upravo ono od čega se vama diže kosa na glavi.
No, na kraju se mrtvi broje i sve će vam odjednom postati jasno kada ne budete u starosti dobre bake gule jabuke i peku kolače nego stare vještice koje i dalje oštre kandže sada na te dobre bake. U bajkama vam sve piše već stoljećima.