Postoje razne situacije u poslovanju koje zahtijevaju ugovore ili sporazume o tajnosti podataka kako bi se zaštitile vrijedne informacije.
Prema definiciji CIS-a, ugovor o tajnosti podataka ili NDA (eng. Non-disclosure agreement) je pravni ugovor između najmanje dvije ugovorne strane kojim se štite povjerljive informacije, znanje ili materijal koje strane žele podijeliti jedna s drugom u neku svrhu, ali žele ograničiti pristup trećim stranama.
Kada potpisati ugovor o tajnosti podataka?
Osnivač marketinške agencije Market Domination Media Jonathan Long naveo je pet situacija u kojima ga je potrebno potpisati:
Kod prodaje ili licenciranja proizvoda ili tehnologije
Želite li spriječiti da potencijalni kupac koristi vaše informacije ili brojeve za pregovore s drugima, odnosno, kako ne bi otkrivali vaše vrijedne podatke konkurentima.
Kad zaposlenici imaju pristup povjerljivim informacijama
Ukoliko bi objavljivanjem neke informacije mogla nastati šteta u vašem poslovanju,primjerice o vašim ugovorima s proizvođačima ili dobavljačima, listi klijenata i slično, svakako morate potpisati ugovor sa zaposlenicima.
Kod predstavljanja ponude potencijalnom partneru ili investitoru
Partneri ili investitori mogu vam biti od velike pomoći u biznisu, no s druge strane, vi im dajete mnoge informacije – o vašim osobnim stvarima, poslovnim financijama i slično.. Ovo je osobito važno kad razgovarate s više potencijalnih partnera ili investitora.
Kad tvrtka s kojom surađujete ima pristup osjetljivim informacijama
Kao što je to slučaj s kompanijom Beds Online koja od svakog novog klijenta traži da potpišu ugovor. Budući da rade kampanje za razne brandove, moraju prikupiti veliku količinu podataka. Imaju pristup njihovim vrlo vrijednim podacima – e-mailovima, kupcima i slično.
Kod dijeljenja poslovnih informacija s potencijalnim kupcem
Ukoliko se odlučite na prodaju svog biznisa, potencijalnom kupcu morat ćete otkriti svaki djelić financijskog i operativnog poslovanja. I pritom nikad ne znate tko je ozbiljan kupac, a kome zapravo i nije cilj kupiti vaš biznis.
Odvjetnica Marta Marinović je pritom dodala kako se on sklapa i u svim situacijama kada sama stranka procijeni da je to potrebno, bilo radi osjetljivosti i tajnosti podataka kojima druga strana ima pristup ili projekta kojeg želi zadržati u tajnosti.
Najčešće su to ipak situacije kada se rade različite vrste procjena unutar same tvrtke koje zahtijevaju pristup povjerljivim poslovnim informacijama ili rad na određenom projektu.
Što stoji u ugovoru?
Marta je također objasnila kako se u ugovorima o povjerljivosti podataka točno definira što se smatra povjerljivim informacijama ili se definira sam projekt koji se štiti. Osim toga, definira se iznos kazne koji se mora platiti u slučaju kršenja ugovora.
„Prema mom iskustvu visoke novčane kazne su najbolji način za odvratiti ljude od kršenja ugovora o povjerljivosti, koje su ujedno i jedina vrsta sankcije. Međutim, osim ako druga strana ne da zadužnicu ili mjenicu kao sredstvo osiguranja plaćanja (što je u praksi izuzetno rijetko), jedini put zaštite i naplate nastale štete je sudski postupak“, objasnila je.
Taj ugovor sastavlja odvjetnik, te se potpis na ugovor u pravilu ovjerava kod javnog bilježnika.
„Moj savjet poduzetnicama bi bio da prije ulaska u bilo kakve pregovore u kojima bi mogle biti iznesene povjerljive informacije, konzultiraju odvjetnika koji će im znati sastaviti ugovor te dati savjet kojim će se najbolje zaštititi njihovi interesi“, poručila je Marta.
Foto: Pixabay
