Što bi skupina mladih potomaka iseljenika – koja upravo obilazi Hrvatsku – mogla ili, bolje rečeno, trebala naučiti izvan za njih predviđenog programa Ljetne škole „Domovina“ koji uključuje prirodnu, kulturnu i povijesnu baštinu zemlje predaka?
Najlakše bi bilo reći da je najbolje da formiraju bajkovitu sliku Lijepe naše, budući da tu ionako ne žive, pa da joj se sretno turistički vraćaju iz godine u godinu. Također i da animiraju druge iseljenike da nas povremeno obiđu – ipak je turizam ovdje jedna od glavnih djelatnosti, a prema procjenama širom svijeta živi oko 3,2 milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. No, premijer Andrej Plenković ima veće ambicije. Primio je mlade polaznike ljetne škole i pozvao ih da daju svoj doprinos demografskoj obnovi, uz objašnjenje da je Hrvata u Hrvatskoj svake godine sve manje.
Škola “Domovina” za potomke iseljenika
To baca malo drukčije svjetlo na turu “Domovina” koja uključuje Dubrovnik, Zadar, Sinj, Split, Varaždin, Vukovar i Zagreb. Možda ne bi bilo loše da malo dublje zagrebu, zaključe zašto nam je demografska slika tako poražavajuća. Krajolici su lijepi, kultura zanimljiva, povijest burna (a nudi se često i kroz idealiziranu prizmu starih kraljeva i kneževa, vila i hajduka), pa je problem sigurno negdje drugdje. Za upoznavanje sa svakodnevicom, s raznim hrvatskim „čarima“ ekonomske današnjice, nužne su neke ne-turističke aktivnosti kojima, vrlo vjerojatno, neće biti u izloženi u svom dvotjednom lipanjskom domovinskom tečaju.
Za one koji ne znaju, ta se ljetna škola za mlade od 18 do 30 godina održava već peti put, u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i u partnerstvu s Udruženjem hrvatsko-američkih stručnjaka, a na engleskom se nazova „Domovina Birthright Program“. Nudi im se „transformativno kulturno iskustvo osmišljeno kako bi povezalo novu generaciju s njezinim hrvatskim korijenima“.
Što znače i donose ti hrvatski korijeni, pitanje je za raspravu. Slavni glumac John Malkovich je, primjerice, dobio i hrvatsko državljanstvo, pa nedavno snimio promotivni turistički video o fenomenu fjake, što je lijepo od njega. A šira slika? Do sada nijedna hrvatska vlada nije uspjela u tome da se iseljenici, starijih ili novijih valova, vraćaju u nekom značajnijem broju, a kamoli demografski obnove državu. U najboljem slučaju znaju iz prve naći najveće hrvatske gradove ili otoke na karti, a kroz svoje iseljeničke zajednice se druže, njeguju tradiciju i povremeno prime pokojeg ministra kad navrati u posjet.
Bilo bi zanimljivo da postoje kredibilna istraživanja među tom populacijom u različitim zemljama svijeta koja bi objasnila zašto pokušaji ustrajno propadaju, zašto vapaji iz (pra)domovine ne prolaze ni za preseljenje ni za investicije. Središnji državni ured za Hrvate izvan RH navodi procjene po kojima je broj Hrvata i njihovih potomaka najveći u SAD-u (1,2 milijuna), pola milijuna ih je u Njemačkoj, 300 tisuća u Argentini, 250 tisuća u Australiji i isto toliko u Kanadi… Neki su potomci onih koji su otišli zbog krajnje neimaštine, bilo u 19. ili 20. stoljeću, neki zbog politike (i sudjelovanja u ustaškoj vlasti i vojsci NDH), a postoji i novija generacija iseljenika, ona koju možda i poznajemo, vezana uz zbivanja početkom 1990-ih na dalje, rat i novu hrvatsku ekonomsku stvarnost i politiku. Bez istraživanja, postavili bismo tezu da im je vjerojatno bolje tamo gdje jesu, čega su i svjesni, ali malo hrvatskog PR-a im povremeno dođe do ušiju.
Pročitajte više: Kroćenje inflacije, kukavičja jaja u Vladinim mjerama i molbe: Tko će na kraju jesti diplomu, Mačkić ili Ćorić?
Andrej Plenković: “Došli ste u Hrvatsku koja je snažna”
Što se polaznika ovogodišnje ljetne škole tiče, za susreta s premijerom su saznali da su došli „u Hrvatsku koja je snažna“, ima povijesno visoku zaposlenost i nikad manju nezaposlenost. Hrvatska je, također, jedna od zemalja eurozone u kojima je inflacija u svibnju pala, nasuprot 13 zemalja u kojima je porasla. Dakle, vrlo je uspješna. Idilu remete antiinflacijske mjere i predstavnici udruga poduzetnika, obrtnika i iznajmljivača apartmana koji pozivaju Vladu da ne uvodi nove namete, inače su spremni na prosvjede, ali ta nezgodacija im vjerojatno nije prezentirana.
Na HTV-u su, recimo, mogli vidjeti veseli ispraćaj „Vatrenih“ na Svjetsko nogometno prvenstvo (i čuti da će malo tko od navijača moći platiti put i ulaznice za utakmice, pa su neke domaće putničke agencije otkazale aranžmane), a koji dan prije toga pogledati snimku lanjskog Thompsonovog koncerta na zagrebačkom Hipodromu. Mogli bi se možda zapitati što se to tamo sve pjevalo, vikalo i nosilo, kakve to ima veze s domoljubljem, ili jednostavno sve skupa staviti u čvrstu ladicu „suvremena Hrvatska i neshvatljiva bespuća povijesti za strance“. U nju bi vjerojatno stala i lipanjska vijest iz pravosuđa da je Visoki kazneni sud potvrdio presudu kojom je Branimir Glavaš osuđen na sedam godina zatvora za ratni zločin nad osječkim Srbima 1991. godine.
Skeniranje vijesti iz lipnja ili kako poremetiti idilu
Među remetiteljima idile je korupcija, posve aktualna tema, čvrsto povezana s našim društvom i državom, to bi polaznicima škole također moglo biti zanimljivo. Portali su ovih dana donosili vijesti o tome da je dugogodišnji župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić nepravomoćno osuđen zbog plaćanja privatnog ručka županijskim novcem, a međimurski župan Matija Posavec za primanje mita i trgovanje utjecajem. Josipi Pleslić ex Rimac, bivšoj HDZ-ovoj državnoj tajnici, samo što nije počelo suđenje za jednu od korupcijskih optužnica (bismo li uopće tim mladima iz dijaspore mogli objasniti o čemu se tu radi?), a održano je i ročište vezano za suđenje četvorici bivših ministara zbog sumnjive dodjele državnih potpora i zapošljavanja (Darko Horvat, Tomislav Tolušić, Josip Aladrović te bivši potpredsjednik Vlade Boris Milošević).
Izađimo iz tog depresivnog niza, evo što kaže kratko lipanjsko skeniranje vijesti iz drugih područja. Europska unija je počela primjenjivati nova pravila o transparentnosti plaća, ali Hrvatska još ne – krajnji rok za prijenos direktive istekao je 7. lipnja. Izmjenama Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada uz postojeće novčane sankcije uvode se nove u iznosu od 8000 eura po neprijavljenom radniku za poslodavca za kojeg se treći puta u tri godine utvrdi neprijavljeni rad. Ili: stručnjaci iz UNICEF-a su upozorili da svako drugo dijete u Hrvatskoj doživi fizičko ili psihičko kažnjavanje. Tumače da na ponašanje roditelja utječu iskustva iz vlastitog djetinjstva, ali i socioekonomske okolnosti poput financijske nesigurnosti i dugotrajnog stresa.
Sve su to polaznici Ljetne škole “Domovina” mogli saznati ako, naravno, dovoljno znaju hrvatski te mogu ili žele pratiti medije i izjave raznih aktera na javnoj sceni. No, s druge strane, zašto bi se mučili? Neka im je Hrvatska u lijepoj uspomeni, kao zemlja divnih sutona, vizura i mora. Uostalom, i većina Hrvata u Hrvatskoj kaže da izbjegava vijesti, glasaju na izborima nevezano o tome što se zbiva, ili uopće ne glasaju.
Foto: Vlada RH, Magnific, Canva
