Ne može netko zbog promjene potrošačkih navika reći da je kupovina nedjeljom njegovo ustavno pravo. Možemo svi kupovati od ponedjeljka do subote. Rekao je to ranije ovog tjedna Miroslav Šeparović, aktualni predsjednik Ustavnog suda nakon što nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti Zakona o trgovini koji propisuje tzv. neradne nedjelje. No, je li riječ o pukim promjenama potrošačkih navika ili bi se pak zabrana rada nedjeljom mogla negativno odraziti na – žene?
Zaposlene žene najradije kupuju vikendom
Naime, istraživanja pokazuju da upravo žene opskrbljuju kućanstvo namirnicama. U Hrvatskoj još uvijek prevladava tradicionalna podjela rada u kojoj su žene – iako su sve više prisutne na tržištu rada – i dalje te koje su u većoj mjeri zadužene i za brigu o kućanstvu. Spadaju tu kućanski poslovi, ali i kupnja namirnica i svih ostalih potrepština za kućanstvo.
Sa sve većim prodorom žena na tržište rada uočen je trend povećanja angažmana muškaraca u pogledu kućanskih poslova. Sve više muškarci ulaze u proces kupnje, ali ipak je obveza planiranja i kupnje ponajviše na leđima žena. Ulaskom žena na tržište rada povećao se dohodak unutar obitelji, ali i smanjilo vrijeme koje se može provesti u kupovini.
Istraživanja također pokazuju da su zaposlene žene ekonomičnije u vremenu koje potroše na kupnju. Drugim riječima – troše manje vremena na kupnju radi drugih obveza. Stoga zaposlene žene češće idu u večernje kupnje i kupnje vikendom. Tako gdje je moguće, naručuju putem interneta – ipak, valja imati na umu da u Hrvatskoj ova mogućnost nije široko rasprostranjena, a Hrvatsku ne čini pak samo Zagreb.
Tako su neradne nedjelje i planiranje kupnje sukladno rasporedu rada trgovina, mnoge se žene slažu, postale samo još jedan zadatak na njihovim to-do listama. Ipak, valja imati na umu da u trgovinama najviše rade žene. Upravo trgovina, uz obrazovanje te zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, spada pod sektore s najvećim brojem zaposlenih žena, a ujedno spada u djelatnosti u kojima je i najmanja plaća. U Europskoj uniji prosječno barem jednu nedjelju mjesečno radi čak 54% zaposlenih, a gledajući po sektorima upravo radnici u trgovini i ugostiteljstvu su ti koji nedjeljama rade najviše (najmanje javna uprava, obrazovanje i zdravstvo).
‘Žena drži sva tri ćoška v hiži i četvrti potpomaže’
Dok se lome koplja oko rada nedjeljom u pogledu koliko će to naškoditi (ili ne) poduzetnicima, ali i ima li od toga ‘ekonomske računice’, rijetko tko povukao je pitanje kako ova odluka može utjecati na (ne)ravnopravnost spolova.
Kad govorimo o radu i neradu trgovina, s jedne strane imamo trgovkinje koje ovu odluku pozdravljaju, dobivaju priliku za dan odmora, druženje s obitelji… Teško je doći do podataka, no postoje indicije i pretpostavke da su žene te koje više rade nedjeljama u odnosu na muškarce, budući da čine glavninu radnika u trgovinama, ali i zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi. U tom je pogledu neradna nedjelja i više no dobrodošla, slažu se mnogi. Ipak, neminovno je da su upravo žene te koje će morati prilagođavati svoju dnevnu rutinu kako bi dospjele obaviti kupnju koju su ostavljale za dane kad ne rade.
Hrvatska je tek za 1% ispod europskog prosjeka kad je riječ o broju radno sposobnih žena koje rade puno radno vrijeme. Europski je prosjek 42%, a Hrvatska je na 41%. Žene čine 51% ukupnog stanovništva Hrvatske, a podatci govore da u Hrvatskoj diplomira više žena u odnosu na muške kolege. Ovaj nam je podatak važan jer stupanj obrazovanja igra ulogu u zaposlenosti. Viši stupanj obrazovanja ne garantira, ali povećava izgled za zaposlenjem. Takvi su podaci prosjek Europske unije.
Pročitajte više: Neradne nedjelje veća su šteta nego korist. Pate i kupci i trgovci
Majke u Hrvatskoj rade više nego u Europi
U prosjeku, Europljanke su sklonije diplomirati nego Europljani, ali radi ‘obaveza skrbi’ mnoge se žene ne osjećaju jednako slobodno kao muškarci u pogledu izbora posla i/ili ne dobivaju iste prilike kao muškarci. Iz tih su razloga žene sklonije raditi poslove na pola radnog vremena što dodatno doprinosi rodnom jazu.
Žene su s vremenom sve prisutnije na domaćem tržištu rada. Ipak, loša je vijest da s povećanjem radnih sati koje žene provode na tržištu rada ne dolazi do boljeg balansa u kućanskim poslovima.
Specifičnost Hrvatske je da znatno više žena koje su u partnerskom odnosu i imaju djecu, rade na puno radno vrijeme nego što je europski prosjek. U Hrvatskoj je ta brojka gotovo punih 80%, a europski prosjek je na 65%. I samohrane majke u Hrvatskoj češće rade na puno radno vrijeme (81%) nego što je europski prosjek (66%). Nije tajna da majke imaju i više kućanskih obveza. Je li onda neradna nedjelja za žene u Hrvatskoj ista kao ona za žene u, primjerice, Njemačkoj gdje je stopa full-time zaposlenih majki ispod europskog prosjeka?
Europske zemlje s neradnim nedjeljama
Europska unija dopušta rad nedjeljom, točnije ostavila je da odluku o tomu donese svaka pojedinačna država. Postojao je pokušaj ograničavanja rada nedjeljom na europskoj razini, ali Europski sud pravde nije želio donijeti zabranu rada. Ipak, u mnogim zemljama Europske unije rad nedjeljom je ograničen.
U Belgiji se može raditi svega devet nedjeljnih popodneva godišnje. U Finskoj nedjeljom mogu raditi trgovine koje imaju manje od 400 četvornih metara površine. Francuska ima komplicirane propise koji nalažu da se nedjeljom ne radi. Ipak, postoje iznimke u gradovima koji su proglašeni turističkim gradovima (Pariz, Marseille, Lille…). Uz to, supermarketi mogu raditi do 13, a svake nedjelje rade i mnoge trgovine odjećom. I u Njemačkoj je rad nedjeljom zabranjen, ali Berlin je dozvolio rad osam nedjelja u godini. Osim toga, nekoliko supermarketa koji se nalaze na glavnim željezničkim stanicama smiju biti otvorene tijekom cijele godine.
U Austriji rad nedjeljom nije zabranjen, ali je broj radnih sati trgovina ograničen na 72 tjedno pa nedjeljom uglavnom ne rade. U Španjolskoj trgovci rade uglavnom jednu nedjelju mjesečno, osim u Madridu koji je ukinuo sva ograničenja. I tamo, kao u Francuskoj, trgovine u turističkim mjestima smiju raditi svake nedjelje.
U Poljskoj su online trgovine, benzinske postaje, neke ljekarne, pekare i pošte otvorene, a i mali poduzetnici mogu raditi. Sedam trgovačkih nedjelja može se raditi. I u Norveškoj benzinske postaje nedjeljama rade neometano, kao i rasadnici cvijeća i trgovine mješovitom robom koje su manje od 100 četvornih metara.
Savezni zakon o radu u Švicarskoj, koja nije članica EU, općenito zabranjuje zapošljavanje osoblja nedjeljom. Iznimke su tek male trgovine, trgovine u određenim turističkim područjima kao i trgovine na glavnim željezničkim kolodvorima i zračnim lukama. Pojedinačno, kantoni mogu dopustiti rad trgovinama do četiri nedjelje godišnje.
Svako ograničenje ima svoje troškove
Ako gledamo ekonomski aspekt ove odluke, svako ograničenje rada ima svoje troškove pa bi bilo nategnuto tvrditi da postoji ekonomska korist od neradnih nedjelja. Kolika je socijalna korist, nije mjerljivo. Među svojim čitateljima proveli smo anketu da bismo doznali njihovo mišljenje.
Zaključak je da zaključka nema – polovica ispitanika odgovorila je da su se prilagodili i reorganizirali vrijeme pa ih neradne nedjelje ne smetaju, a druga polovica je pak priznala da je opterećena praćenjem radnog vremena trgovina i da se osjećaju kao da je ovo još jedan zadatak kojim se moraju baviti.
Postoje prosperitetne i manje prosperitetne zemlje koje su se odlučile za ograničenje rada nedjeljom, no one koje su bogatije to si lakše mogu priuštiti nego one koje pak ne spadaju pod epitet ‘prosperitetna’. Mnogi se slažu da bi se odluke trebale donositi lokalno, a ne nacionalno, a postoji i zabrinutost kakav će utjecaj odluka imati na turizam, ali i poduzetništvo.
Pročitajte više: Poduzetnik uputio otvoreno pismo ministru Habijanu. ‘Zatvoreno! Welcome to Croatia! Closed!’
Trgovina je pogođeni sektor
HOK tako upozorava da ovakva odluka škodi opstanku malih obiteljskih trgovina. Traže dodatno propisivanje izuzetaka kako bi oni čije je poslovanje usmjereno na rad nedjeljom, mogli neometano raditi i postati na ionako zahtjevnom tržištu. To su, primjerice, prodavači cvijeća i svijeća. Njima je glavnina prometa usmjerena na nedjelju i ne mogu tako lako – kao trgovine mješovitom robom – očekivati prelijevanje prometa na druge dane.
Trgovina je, upozoravaju, ionako ranjeni sektor. Nedostaje radne snage, jaka je konkurencija jeftinijih proizvoda iz uvoza, a ograničenje rada nedjeljom moglo bi dovesti do smanjenja obrta u sektoru trgovine. Valja imati na umu da se trgovina ne tretira kao gospodarska grana od strateškog značaja. Trgovci su isključeni iz mogućnosti prijava na neki od EU natječaja ili državnih potpora.
Negoduje i UGP koji zaključuje da svaki poduzetnik ima pravo na rad. UGP ističe da se oduzimaju temeljne slobode poslovanja i nanosi neizmjerna šteta hrvatskim poduzetnicima. Smatraju da odbačeni Prijedlog za ocjenu suglasnosti izmjena Zakona o trgovini s Ustavom RH predstavlja težak udarac za cijeli poduzetnički sektor. Naročito male trgovce.
“Pitanje rada nedjeljom najbolje je ostaviti na odluku poslodavcima, uz pridržavanje svih zakonskih obveza prema radnicima i poštivanje njihovih prava”, napominju iz UGP-a.
“Čini se da je Ustav RH samo mrtvo slovo na papiru, ako ga Ustavni sud ne odluči koristiti u svrhu zaštite svojih građana, poduzetnika koji grade hrvatsko gospodarstvo i aktivno pridonose razvoju Hrvatske?”.
Pa ipak – kako sagledati širu sliku, iz kojeg kuta prići i čije je pravo ‘pravije’? Za sada, odlučio je Ustavni sud, neradna nedjelja ostaje. Koji će biti njezini pozitivni i negativni produkti pokazat će vrijeme.
Foto: Canva / Ustavni sud RH
