Mirna Marović je u financijskoj industriji je već 27 godina, a vrsna je stručnjakinja u području korporativnih financija, te private equity i venture capital industrije. Unatoč bogatom iskustvu, prije nekoliko godina susrela se s nečim o čemu nije znala gotovo ništa – a to je bila održivost.
Svoju je karijeru započela u investicijskom bankarstvu u Londonu.
„Bila sam tamo u ‘zlatno doba investicijskog bankarstva,’ od 1994. do 2004. Tad sam imala priliku napraviti jako puno za svoju karijeru,“ ispričala je. No, zbog lošeg zdravlja svojeg oca neplanirano se vratila u Hrvatsku, koristeći prvo neplaćeni dopust koji je zamijenila trajnim boravkom. U Hrvatskoj je karijeru stavila u drugi plan radi majčinstva, no profesionalne prilike su se samo otvarale. Danas vodi savjetničku tvrtku VentureXchange gdje radi na projektima za međunarodne institucije, te pruža savjetničke usluge vezano uz ESG/održivosti, venture capital i private equity ulaganja. Uz to je i predsjednica Hrvatske Private Equity i Venture Capital Asocijacije (CVCA), udruženja čiji članovi upravljaju s imovinom od 3,2 milijarde eura.
Stepenicu po stepenicu…
Marović je istaknula kako je karijera nešto o čemu razmišljamo kao o postupnom uspinjanju, i kod nje je to zaista tako i bilo, unatoč pojedinim preprekama. „Imala sam samo jedno loše iskustvo zbog toga što sam žena. Tijekom cijelog desetljeća investicijskog bankarstva s bazom u Londonu i čestim boravcima u New Yorku, imala sam samo jedan sastanak gdje sam kao žena bila diskriminirala, a radilo se o pripadnicima jedne vjerske zajednice. Zaista nemam ništa protiv ničije vjere, no ponekad se suočimo i sa diskriminacijom, kulturološki i vjerski motiviranom. To je bio jedini put u životu kad sam se osjećala loše kao žena u poslovnom životu. Inače mi je biti ženom bila velika prednost i nitko me nikad nije diskriminirao u mom timu.“
Investicijsko bankarstvo kao takvo bila je odlična industrija za napredovanje. „Ali moraš puno i predano raditi, a ni najmanje greške nisu dozvoljene.“
Od analitičarke preko više savjetnice, došla je do pozicije desne ruke direktora što joj je bila velika čast. Bio je to život luksuza, odlazaka u najskuplje restorane, putovanja privatnim avionima. No, nije bilo privatnog života. Sve je bio samo rad, rad i rad.
Kad se vratila u Hrvatsku, njezin profesionalni život više nije išao pravilno, stepenicama. Karijera je krenula u raznim smjerovima. No, ističe Marović, to je nije ni najmanje smetalo. Njezina je karijera i dalje bila uspješna, a ona je njome bila zadovoljna.
Pročitajte više: 11 govornica na Konferenciji za žene u održivosti poručilo: žene su ključne
„Pokreću me svrha i strast“
„Ono što mislim da je obilježilo moj životni put je to da me nikad nije pokretalo ono materijalno. Da sam željela isključivo novac, nikad ne bih napustila vrhunski plaćenu poziciju investicijskog bankara,“ rekla je. „Ono što nas sve pokreće su svrha i strast.“
I to je i više nego istinito za održivost koja nema veze s financijama ili primanjima. O njezinoj je važnosti Marović učila radeći u inozemstvu. Putujući i radeći u različitim zemljama, primijetila je kako se puno spominju pojmovi kao što su ‘održivost’ i ‘ESG,’ no ona nije znala o čemu je riječ. Konačno, 2019. radila je kao savjetnica za jedan investicijski fond, a njezin je zadatak bio pomoći prikupiti kapital od međunarodne financijske institucije. Morala je pripremiti baš sve, a jedno od poglavlja kojima se morala pozabaviti bio je – ESG. Za sve je bila stručnjakinja, osim za područje održivosti. Bio je to prvi put da je u svojoj karijeri morala dostaviti nešto na temu održivosti.
I krenula je s istraživanjem. No, kad je zagrebla ispod površine, shvatila je da održivost uopće nije jednostavna, te da ima jako puno toga za savladati.
Digitalna revolucija i revolucija održivosti
„Kad nešto radim, želim to raditi u potpunosti, tome se u potpunosti posvetiti i napraviti izvrstan posao za svojeg klijenta. To mi je bila glavna motivacija,“ rekla je. I dok je to radila krenula je dobro nam poznata pandemija. Iako smo već tada bili svjesni digitalne disrupcije koja se dogodila, pandemija je sve to ubrzala. Korporacije su toga bile svjesne, a danas su najuspješnije tvrtke koje spajaju digitalno i zeleno.
„Rimac je uspješno savladao ova dva trenda – digitalna revolucija i revolucija održivosti.“
Kako bi što bolje odradila posao za klijenta, Marović je upisala tečaj na kojemu se upoznala sa zakonskim okvirima vezanima uz održivost. Tako je postala i EFFAS Certified ESG Analyst (CESGA®). Ali to nije bilo dovoljno. Nastavila se educirati kroz razne programe i zarađivati certifikate jer nije htjela ne znati sve o onome što je danas važno.
Među njima su programi Climate Change: Economic and Governance (London School of Economics, Sustainable Business Strategy (Harvard Business School), Sustainability Leadership & Corporate Responsibility (London Business School), a uz to postala je i Global Reporting Initative (GRI) Certified Sustainability Professional, te posjeduje Professional Certificate in Sustainable Tourism (Global Sustainablity Tourism Council, GSTC). Uz širi pojam održivosti, svi ti programi pokrivaju i odgovornost korporacija i održive poslovne strategije.
I tijekom doktorskog je studija odabrala dva kolegija koja su tematizirala održivost.
„Osim što moramo shvatiti što to je, moramo shvatiti da klimatske promjene nose rizike, ali i prilike, u poslovnom smislu. Moramo znati kako te prilike iskoristiti i kako se one održavaju na pojedinu industriju,“ izjavila je.
Pročitajte više: Ana Panajotović: Djeci želim ostaviti svijet barem u jednakom stanju u kakvom sam ga zatekla
Imamo veći utjecaj no što mislimo
Održivost joj je, kroz svo učenje i rad, postala profesionalna strast. Još uvijek redovito gleda seminare, sluša podcaste i informira se. Smatra kako je u pitanju izrazito važna tema, a kako je multidisciplinarna, da pogađa sve, neovisno o sektoru rada.
Njezina druga strast je sport.
“Uvijek nađem vremena za sebe,” rekla je. “Od svojih srednjih 40-ih godina posvetila sam se triatlonu i maratonu. Prije sam se bavila i alpinizmom. Kad se nečemu posvetim, posvetim se tomu prilično. Bila sam tri puta na svjetskom prvenstvu u disciplini Ironman 70.3. Ova 2023. biti će fantastična u pogledu sezone utrka jer sudjelujem na čak dva svijetska prvenstva za koja sam se kvalificirala. Prvo idem na svjetsko prvenstvo u Ironman-u 70.3 u Lahti, Finska, a zatim na svjetsko prvenstvo u Iromanu u Koni, Hawaii. Često sam jedina predstavnica Hrvatske, pa imam tu čast i ponosno nositi hrvatsku zastavu. Osim dva svjetska prvenstva, bit će tu niz različitih međunarodnih utrka kojima se uvijek veselim kao malo dijete.”
Iako se takvo natjecanje čini zastrašujuće i zahtjevno, Marović kaže kako joj se Ironman čini precijenjenim. Većina ljudi može se bez problema pripremiti za Ironman 70.3, odnosno polu-Ironman. Ona se priprema uz 20 sati treniranja tjedno, u vremenu koje treba stvoriti uz sve uobičajene poslovne, obiteljske i ostale privatne obaveze.
Zaključuje kako svakodnevnim djelovanjem možemo utjecati na svoj ugljični otisak. I njezina kći je zainteresirana za održivost, te je potiče na recikliranje, bicikliranje, a na njezin je nagovor kupila električni automobil.
„A onda interkontinentalno putovanje ‘pokvari’ sav taj trud,“ kazala je. Naime, svakim povratnim interkontinentalnim letom ispusti se otprilike 4 tona stakleničkih plinova, a na ta duga putovanja ide minimalno tri puta godišnje. Sve su to stvari kojih moramo biti svjesni, upravo kako bismo bili dodatno motivirani za male, svakodnevne pomake.
Foto: Domagoj Bregant
