Gabrijela Rukelj Kraškovič likovna je umjetnica koja je dosad imala samostalne i skupne izložbe, a u svojoj 45. godini postala je – književnica. U izdanju OceanMore, nedavno je objavljen njen prvijenac, “U kući i vrtu bilo je mnogo cvijeća”, knjiga autobiografskih zapisa “o cvijeću, odrastanju, ljubavi, njenom nedostatku, napuštanju, o bolesti i smrti”.
Tako ih opisuje ona sama. Također kaže da joj je najvažnije bilo da svaka priča bude autentična, precizna, necenzurirana, bez rukavica – nije štedila ni sebe, ni druge. Mi bismo dodali da su njeni zapisi ponekad potresni, ali nerijetko i duhoviti, ili barem ironični, a prate obitelj od 1980-ih na ovamo. Čitateljima-vršnjacima, ili starijima, bit će to i prilika za ulazak u vremeplov i pogled u prošlost – sjećanje na stare šlagere, Marles kuhinje, Iskrine telefone i Zepter posuđe – ma kako njihove vlastite obitelji u to vrijeme funkcionirale i kakve ih priče obilježile. No, kompleksna priča o obiteljskim odnosima dopire i u današnje vrijeme, a svjedočimo i suočavanju s teškim dijagnozama i hrvatskim zdravstvom.
Kuća s cvijećem
Iako je Gabrijela Rukelj Kraškovič knjigom zašla na posve novi umjetnički teritorij, na neki način to i nije skroz točno. Njena ranija izložba u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke nosila je isti naziv.
“Na toj izložbi u sklopu Artupunkture izložila sam stotinjak crteža te popratne priče koje sam isprintala na forex ploče, one su pratile najvažnije protagoniste iz mojeg djetinjstva i ne tako davnu prošlost. Te priče su bile tek skice, obris, trebalo ih je dovršiti”, govori za Women in Adria. Ispada tako da se i kao slikarica bavila istom temom, što se i spominje u knjizi. “Spremila sam stotinjak crteža, četvrdeset priča, pet reflektora. Cijeli život stao je u dvije platnene torbe, nevelike zapremine”, napisala je o trenutku kad je izložba bila završena.
Knjigu je posvetila svojoj “majci iz kuće s cvijećem”, koja je preminula prošle godine, o kojoj većim dijelom i piše. Njihov odnos bio je sve samo ne topao, što ilustrira jedan od kraćih zapisa, pod naslovom “Likovna kritika”, izjava majke iz kuće s cvijećem: “Cijela ti se ulica ruga kako slikaš. Nikada od tebe slikara.”
Pročitajte više: Zašto su za prvo hrvatsko izdanje priča slavne Amerikanke angažirane čak 22 žene
Napeto, a priča je izazovna i emocionalna
Što o svom susretu s rukopisom “U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća” kaže glavna urednica nakladničke kuće OceanMore, Gordana Farkaš Sfeci? Do nje je rukopis došao preko pisca i dramaturga Tomislava Zajeca.
“Ne samo da mi je bilo napeto, ne samo da su se pojavljivali znakovi, opća mjesta, socijalni momenti, društvene prakse iz moje mladosti – razdoblje je od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas – koji su izazvali određenu identifikaciju, ali baš rijetko i neku nostalgiju, potom priča glavne junakinje: izazovna i vrlo emocionalna, ali nikada patetična, odmjerena i meni osobno vrlo potresna. Vidjela sam da je to potpuno uređen tekst, promišljen, na kojem je autorica dugo i pomno radila, tekst bez praznog hoda, bez klišea i floskula i jako mi se svidio”, kaže nam Gordana Farkaš Sfeci.
Zajec pak u svom osvrtu ističe da autorica progovara o ljubavi, opsesijama i strastima, svim vrstama zanemarivanja, obiteljskom nasljeđu te bolestima i na koncu – o cvijeću, ali “istovremeno ispisuje potresnu elegiju i glasnu proslavu života.”
Foto: Privatna arhiva, Pixabay/Canva
