Voditeljica Modern Devices Management tima, Gabriela Barišić Jensterle u Spanu je od samih karijernih početaka. Još 2019. sudjelovala je na Span akademiji, kao studentica Prometnog fakulteta. Učila je o tehnologijama o kojima se na fakultetima toliko ne govori, a to je bio Spanov način da buduće IT-jevce uvedu u svijet rada. Po završetku Span akademije ostaje u Spanu i kaže kako su praktični zadatci, stručno mentorstvo i rad u tri smjene po šest dana obilježili njezine karijerne početke. Započela je kao Service Desk operatorica.
„To je jedna mala vojska u Spanu,“ rekla je Barišić Jensterle. „Susrećeš se s milijun tehnologija, svaki dan je nova borba. Na kraju smjene ideš s ekipom na piće da sve procesuirate i bude lakše. Kad korisnici imaju problem u sred noći i hitno im je da se problem riješi, imaš osjećaj kao da je cijeli svijet na tvojim ramenima.“
„Noćni rad ljudima nije prirodan“
Na poziciji SD operatorice provela je više od pola godine. Zatim je prešla u inženjerski tim koji se danas zove Modern Devices Management gdje je rasla do pozicije voditeljice tima. Na tom je putu stekla vrijedna znanja o mrežama, upravljanju uređajima, procesima i procedurama, no za neke aspekte posla bilo je nemoguće pripremiti se.
„S obzirom da Span radi s međunarodnim tvrtkama, moramo imati support koji pokriva sve vremenske zone. Na početku je psihički teško pratiti taj tempo, ali shvatiš koliko je vrijeme dragocjeno,“ rekla je. „Lako možeš doći iz noćne smjene i prespavati cijeli dan i onda opet u noćnu i shvatiš da ti je nestao balans.“
Danas smatra da noćni rad ljudima jednostavno nije prirodan, iako se organizam na njega privremeno i privikne. Osjećati fizički umor počela je tek kad je prestala raditi u smjenama jer si je do tada život organizirala oko njih.
Pročitajte više: Lea Ordanić iz Spana: “Uvijek sam izgledala jako mlado, pa je bilo teško nametnuti se kao autoritet”
„Nije na klijentima da se prilagode nama“
Njezin tim čini 30 ljudi, a ona je jedna od troje voditelja. „Ja sam jedna glava troglavog psa koji vodi ovaj tim.“
Svi se bave istim tehnologijama, no iz administrativnog i ljudskog aspekta, jedan voditelj ne može voditi i pratiti 30 ljudi, već ih ravnomjerno dijele. Posao voditeljice tima uključuje jako puno komunikacije, pomoći i nadzora, a svi se zajedno trebaju pobrinuti da iz perspektive korisnika sve bude u redu, što rade i kroz kontinuirani kontakt.
„Ono što bi nama bilo najbrže i najjednostavnije nije uvijek ono što korisnik želi, pa na to trebamo pripaziti,“ kazala je je. „Zato su nam dani dosta dinamični, a na nama je da se prilagodimo korisnicima.“
Kao primarni zadatak svojeg tima Gabriela definira unaprjeđenje usluge jer se tehnologije brzo razvijaju i sve uvijek može biti bolje i efikasnije.
Pročitajte više: Nataša Fucijaš iz Spana: „Kad postaneš direktor onda svi misle kako ćeš vladati ili naređivati, a u biti tek tad počinješ služiti“
„Osjećala sam se kao da ne znam razmišljati“
Nakon što je počela raditi, shvatila je koliko je zapravo obrazovanje orijentirano na činjenično učenje i recitiranje bez razumijevanja. Smatra da se učenike i studente ne uči da postavljaju pitanja i ne ohrabruje da priznaju da nešto ne znaju.
„Bilo mi je tako teško promijeniti taj mindset. Nisam imala samopouzdanja i sigurnosti da kažem da nešto ne znam, tražim da me netko nešto nauči i da pitam zašto je nešto tako kako jest bez da se bojim da ću ‘dobiti po prstima,’“ kazala je Barišić Jensterle. „Inženjeri se toliko cijene i traže, a onda kad s tom titulom dođeš na posao, dočeka te drugačiji mindset od onog kojeg znaš. Osjećala sam se kao da ne znam razmišljati. To je bio veliki preokret za koji mi je trebao hrabrosti, ali tek kad sam počela govoriti da ne znam i postavljati pitanja su mi se počela otvarati vrata za poboljšanje.“
Iako obrazovanje veoma cijeni, smatra da je previše apstraktno, te da je školstvo zanemarilo praksu. Iako s fakulteta nosi sjajna tehnička znanja, procedure i smjernice joj bez konteksta nisu značile ništa.
Kad je bila mentorica na Span akademiji koju je i sama prošla, trudila se olakšati mladim zaposlenicima taj prijelaz. Otvoreno im je postavljala pitanja i primijetila je da se boje da će reći nešto krivo. Objasnila im je da su došli da nešto nauče i da se neće ništa loše dogoditi ako pogriješe.
„Ohrabrujemo ljude da dođu s pitanjima, a i sami shvate da će im ako pogriješe biti puno lakše da pitaju za pomoć nego ako probaju nešto sami i opet pogriješe.“
Pročitajte više: Antonija Kapović, članica uprave Spana: “Žene, vozite auto koji vam pripada po poziciji, nema izgovora da vam ne treba!”
Privatni život ispred karijere
Privatni joj je život jako važan, stoga izbjegava raditi prekovremene ako nije u pitanju nešto važno i hitno.
„Često moraš odlučiti koliko želiš svoj život podrediti karijeri,“ kazala je. „Na nama svima je da podvučemo granicu i zapitamo se koliko sebe želimo dati u posao, a koliko želimo imati vremena za sebe.“
Ona se u startu postavila vrlo strogo. Na poslu daje maksimum u svojih osam sati i tu je za svoj tim, ali kad zatvori laptop, kreće njezino slobodno vrijeme. „Ako se ne odmorim, kako ću funkcionirati za godinu dana? Postat ću frustrirana, postat ću nervozna, postat ću nezadovoljna jer sam zanemarila sve što me pokreće u privatnom životu.“
Kako više ne radi smjenski, održavanje privatnog i poslovnog balansa joj je puno lakše, a na voditeljskoj je poziciji shvatila i koliko joj je drago raditi s ljudima. Nastoji održati pozitivnu atmosferu na radnom mjestu.
„Cijeli naš tim shvaća da voditelj uvijek ima dobronamjeran savjet. Postoje tu faze neprihvaćanja, osoba ne shvaća zašto nešto mora napraviti, ali nikad nema nekakvog zamjeranja,“ rekla je Barišić Jensterle. Kao voditelji, trude se timu dati ciljeve i pokazati im gdje je njihova mogućnost napredovanja. „Želimo da znaju da ćemo im pomoći da to ostvare, na njima je samo da to provedu u akciju. Treba biti jako iskren sa svojim timom i reći im što očekujemo, što želimo i ispitati njihova očekivanja. Treba biti maksimalno transparentan, sve ostalo nije dobro.“
Foto: privatna arhiva
Bravo Gabi💗