Život stvarno zna biti težak, pun šokova i iznenađenja. Jedan trenutak ideš mirno po ulici, gledaš svoja posla, u drugom trenutku ni kriv ni dužan mlatiš Filipinca svom snagom, ubijaš boga u njemu, bacaš ga na pod i koristiš optativ – taj posebni glagolski oblik kojim se naš jezik izdiže iznad drugih slavenskih jezika – kako bi mu perfektom izrazio želju da mu Svevišnji opći sa ženskim roditeljem.
Ne događa se to svaki dan – zasad – pa je sasvim jasno da si pogođen i potresen tim događajem. Tako barem kaže odvjetnik Mateje O. “Dosta ju je sve ovo pogodilo”, rekao je. Njegovo lice opetovano ju je pogađalo u stisnute šake, znam kako joj je, ja bih isto bio pogođen da se meni tako nešto dogodi. Jadna nebila. Optativ.
Poslati poruku
Ako ju išta tješi, najbolji pripadnici hrvatskog naroda stali su u njezinu obranu. Mala je to cijena, to što je ona sad pogođena, a možda bi mogla i u zatvor, za veliku stvar koju je učinila, navode brojni komentatori na društvenim mrežama. Poslala je poruku njima omraženim skupinama – muškarcima druge boje kože, homoseksualcima i bogatašima istovremeno: Dabogda izbjegavali Hrvatsku! Optativ.
Bitno je katkad poslati poruku. Poslao ju je ovaj tjedan i premijer Plenković koji je isto bio strašno pogođen i potresen. Potreslo ga je i pogodilo pitanje da zašto ministar turizma Tonči Glavina, koji je pozvao sve u turizmu da snize cijene za 10-20 posto ove sezone, nije snizio cijenu i svoje vile koju iznajmljuje.
Pročitajte više: Biti Željko Kerum: Zašto bi neki ljudi htjeli postati Hrvati, a nitko ih ne sili?
Stvari koje ne stoje
“Tko vam drži snižene cijene naftnih derivata, plina, struje? Jeste li to zaboravili? Što vam je?”, pitao je pogođeni Plenković bezobraznu novinarku. Često se ti novinari usuđuju postavljati pitanja a da uopće ne razmisle tko im drži cijene, ili to čak zaborave. Pa im je premijer održao i vrijednu lekciju iz medijske pismenosti i slobode: “Imate koncesiju da govorite istinu, a ne stvari koje ne stoje!”
Ne znam može li pitanje stajati ili ne stajati – nema glupih pitanja, kažu, samo glupih ljudi – ali očito je da pojedina pitanja mogu ne stajati baš dobro premijeru, isto kao što mu ne bi stajala tirkizna haljina na bijele točkice, pa je možda mislio u tom smislu.
Novinari inače – imam neka osobna iskustva po tom pitanju – najčešće nisu nešto dobro plaćeni, no ipak većina radi svoj posao predano i savjesno, jer smatraju da im je građanska dužnost prozivati one koji drže poluge moći u rukama, s koje god strane spektra oni dolazili.
Profesionalni ilegalni grafiter
No, kako nazvati osobu koja proziva one koji predstavljaju alternativu aktualnim moćnicima, a pritom je za to itekako dobro plaćena? Ulični umjetnik? Narodni tribun? Osuđenik za kazneno djelo uništavanja tuđe imovine? Radi se, naime, o mladom Splićaninu koji je za pisanje grafita protiv Milanovića i Možemo dobio 400 eura – tako je barem priznao na sudu, iako je odbio reći tko mu je platio.
Velik je to misterij. Šalu na stranu – ima mnogo ljudi koji imaju svašta za reći protiv Milanovića i protiv Možemo, imam i ja po par optativa za pojedine od njih, no jako malo tih ljudi ima po 400 eura u komadu nakon što plate režije i kredite. Imam neke ideje tko bi mogao biti naručitelj ali zadržat ću ih za sebe, da se ne bih i ja našao na sudu, pogođen i potresen.
Splitski mladić – inače nezaposleni kuhar, što bi u Hrvatskoj pred turističku sezonu trebalo biti oksimoron – ukupno je za svojih 400 eura po zidovima ispisao 125 slovnih znakova, pa ispada da mu je tarifa po novinskoj kartici teksta oko 5.760 eura. Čak i ako poslušaju ministra Glavinu – ako rade što on kaže a ne što on radi – i spuste mu tarifu pred sezonu, još uvijek bi se dobivalo više od 4.600 eura. Očito se trebam ostaviti tipkovnice i prihvatiti spreja. Tko grafitira, profitira.
Blaženo neznanje Selak Raspudić
Nije mladić ni jedini koji je ovog tjedna napadao Možemo, napala ih je i kandidatkinja za prvu sljedeću slobodnu političku poziciju, koja god ona bila, Marija Selak Raspudić. Ona se ljuti što je Grad Zagreb financirao informiranje građana o sigurnoj uporabi opojnih droga.
Kada ljudima ništa ne bismo govorili o drogama, nitko ih ne bi koristio – isto kao što se mladi nikad ne upuštaju u spolne odnose ako im nikad ne govorimo o njima. Kada ne bismo ljudima govorili o transparentnosti, ne bi bilo ni korupcije. Što manje znamo, to smo sigurniji, time se barem, čini se, povodi Selak Raspudić, ako je suditi po njenim izjavama. Blažena bila. Optativ.
Foto: Nano Banana 2, Screenshot YouTube
