Na poslu možda provodimo osam, devet sati ili većinu radnog dana, pa je ponekad teško odvojiti privatni život od poslovnog. Koliko ćete to uspjeti ovisi dosta i o tvrtki u kojoj radite i ozračju koje tamo vlada. Opuštenija radna atmosfera u kojoj s kolegama redovito pijete kavu, ručate i pretresate čak neke intimnije detalje, bitno se razlikuje od „uštogljenih“, strožih sredina gdje se međuljudski odnosi svode prvenstveno na poslovnu komunikaciju.
Nerijetko se zaposlenici u opuštenijim sredinama počnu međusobno družiti i izvan granica ureda te puštaju jedni druge u svoje privatne živote, pa tako kolege ujedno mogu postati i prijatelji. No, u konzervativnijim tvrtkama osjećaj bliskosti svodi se na „pristojno čavrljanje“, poslovnu komunikaciju i ljubazno pozdravljanje.
Svi mi prije ili kasnije, tijekom svog radnog vijeka doživimo neko negativno privatno iskustvo koje ne možemo jednostavno ostaviti u kući i zalupiti vratima, a svejedno moramo ići raditi i biti produktivni, iako bismo najradije sjele i zaplakale.
Šefa ne morate nužno obavijestiti o pobačaju – možete izazvati “kontra efekt”
Jedno od takvih negativnih iskustava, s kojim vjerujemo da su se neke žene na žalost susrele, jest svakako pobačaj. Pobačaj se sam po sebi ne može ubrojiti u neki zdravstveni problem kojeg treba odležati tjedan ili 10 dana, ali emotivni razdor koji donosi nije niti najmanje zanemariv.
Što napraviti kada u stresnoj okolini koja od nas izvlači maksimum, izgubimo dio sebe, a ne možemo si priuštiti da stanemo i predahnemo, osim ako za to nemamo valjanu ispriku? Treba li obavijestiti šefa kroz što prolazimo i tražiti da malo „popusti“ ili se možda povjeriti kolegama i objasniti im da niste u stanju dati 120 posto od sebe u narednom periodu te ih tražiti da vam “uskoče” kada znaju u čemu je problem?
Iako ponekad možda želite “popeti se na brdo” i svima glasno obznaniti sve svoje nevolje i probleme te se osloniti na ljudsku empatiju, to možda i nije najpametniji način da se nosite s ovim teškim gubitkom. Dobro razmislite hoćete li otići šefu u ured i povjeriti mu svoju intimu i slabosti jer se, ovisno o tome kakva je on osoba, sve može okrenuti protiv vas.
- Spominjanje samog pobačaja u šefovoj će glavi „upaliti lampicu“ da radite na bebi i da ćete trebati porodiljni dopust te možda uskoro otići i na čuvanje trudnoće. Oduzimate si bodove, a niste još ni ušli u utakmicu.
- Kažete li šefu za pobačaj u nadi da ćete dobiti nekoliko slobodnih dana za razbistriti glavu, u njegovim očima možete nepotrebno postati „slaba karika“, kojoj će sad trebati i niz liječničkih tretmana, možda i umjetna oplodnja ako se sve zakomplicira. Tko želi djelatnika koji učestalo izbiva s posla i ima druge stvari na pameti?
- Možda nećete dobiti reakciju koju očekujete te s obzirom na svoje stanje možete preburno i emotivno reagirati.
- Šefu može postati jako neugodno zbog cijele situacije i može se početi rezervirano držati prema vama i izbjegavati vas.
Naravno, sigurno ima žena koje su odlučile sve reći svojim šefovima i naišle na podršku, razumijevanje, pa čak i koristan savjet, no tu se morate osloniti na vlastitu prosudbu koliko dobro poznajete svog nadređenog i u kakvim ste odnosima.
Treba li sve priopćiti kolegama? Ista stvar kao i sa šefom. Morate sami odlučiti na temelju odnosa u tvrtki koje vi poznajete najbolje. Ako imate osobe od povjerenja, možete im reći što se događa te očekivati njihovu potporu, kao što je i normalno u ovakvoj situaciji. Ako s ni kim niste ostvarili neki prisniji odnos ili u vašoj tvrtki jednostavno ne vlada „timski duh“, nemojte unositi toliko privatnih detalja i ljudima s kojima ste na „dobar dan“ povjeravati svoju najdublju intimu jer nikada ne znate kada nešto mogu iskoristiti protiv vas.
Dovoljno je reći da imate “zdravstvenih problema”
Morate li ići na liječničke kontrole i češće izostajati s posla, kolegama jednostavno recite da imate „zdravstvenih problema“ koje morate rješavati, pa u narednom periodu možda nećete moći prisustvovati svim sastancima i „odraditi“ sve klijente. To je najbrži, najlakši i najsigurniji način da vas svi ostave na miru i shvate poruku koju nosi „zdravstveni problem“, odnosno: „Ne želim objašnjavati o čemu se radi“.
Ako ustrajete da ste zdrava i snažna osoba koja će pobačaj „prehodati“ te ići na posao kao da se ništa nije dogodilo, računajte da se u jednom trenutku možete slomiti pod težinom tereta kojeg nosite. Skrivanje problema i pretvaranje da je sve u redu, pa makar i sami pred sobom, često zna dovesti do depresije, rastresenosti, odsutnosti, umora… Primijetite li tako nešto, jednostavno nazovite od kuće i javite da ste bolesni. Odležite par dana i tugujte u tišini jer posao teško da će nekamo pobjeći. Kada osjetite da ste povratili i snagu i da opet možete među ljude, tada se vratite na posao. Žene koje su prošle slično, kažu da je tjedan dana optimalno vrijeme za tugovanje, kao kada se izgubi člana bliže obitelji.
I još jedan savjet – kada saznate da ste trudni, mogu vas ponijeti emocije i sretnu vijest želite objaviti svima, pa u naletu optimizma, to možete podijeliti i s onima s kojima niste namjeravali. Kada se pak dogodi nešto nenadano i neugodno kao pobačaj, možete požaliti zbog svog „dugog jezika“, jer ne želite ljudima s kojima niste bliski objašnjavati da je dijete izgubljeno. Dakle, kada saznate sretne vijesti, objavite ih samo onima kojima vjerujete i kojima biste rekli i da ste izgubili dijete te pričekajte barem prva tri mjeseca da s ostalima podijelite novosti.
Foto: 123rf
