Sigurno ste čuli za vještice iz Salema. Na jučerašnji dan 1692. započelo je suđenje Bridget Bishop, prvoj ženi iz Salema pogubljenoj zbog optužbi da je vještica. Zbog svog načina života i odijevanja nije se uklapala u ondašnje društvo. Iako je sve optužbe negirala, nije uspjela izbjeći smrtnu presudu i vješanje na mjestu zvanom Gallows Hill 10. lipnja 1692. godine. Na tom istom mjestu nakon nje vješane su i druge žene iz Salema pod istom optužbom.
Imala više optužbi od bilo koje druge
Bridget Bishop rođena je između 1632. i 1637. u Engleskoj. Udavala se tri puta, po nekim je izvorima imala djecu, dok po drugima nikad nije rađala. Nakon prvog braka emigrirala je u Ameriku, točnije u Salem. Na sudu je završavala više puta zbog žestokih svađa i tučnjava sa svojim drugim mužem Thomasom Oliverom. Neki izvori navode da ju je on i sam optužio za vještičarenje 1680. godine. Navodno je rekao da je bila “loša žena, vrag je došao tjelesno u nju, i ona je cijelu noć sjedila s vragom”. Drugi pak navode da to nije izjavio on, već muž njezine sestre. Naime, šira obitelj bila je ljubomorna jer je od Olivera naslijedila kuću i veliko imanje.
Bridget Bishop je imala više optužbi za vještičarenje od bilo koje druge žene tog doba u Salemu, a neke od optužbi su bile iznimno zle i žestoke. No velik broj optužbi može se pripisati njezinom nekonvencionalnom stilu života. Iako je redovno išla u crkvu te tamo bila na dobrom glasu do svoje smrti, često je zaokupljala tračeve pričama o javnim svađama sa svojim muževima. Također, pričalo se da zabavlja goste u kući do kasno u noć, igra zabranjene igre i da je ljubavnica dvaju uglednih i uspješnih muškaraca iz grada.
Pročitajte više: Ja sam, ti si Veronika – tko je žena koju je opjevala slovenska predstavnica
Za vještičarenje optužena zbog ponašanja i odjeće
Neki su išli toliko daleko da su govorili da njezin “sumnjivi moralni karakter” i sramotno ponašanje izazivaju neslogu u drugim obiteljima, a “mladi su u opasnosti od korupcije”. Njezino zanemarivanje standarda tadašnjeg puritanskog društva učinilo ju je glavnom metom optužbi za vještičarenje.
Osim načinom života, pažnju je Bishop privlačila i svojom odjećom. Opisano je da nosila crne kape, crne šešire, crveni prsluk. Takvo što smatralo se razmetljivim u tadašnje vrijeme. Njezina odjeća korištena je protiv nje na suđenju. U svom iskazu gradski ličilac kao potkrepljujući dokaz protiv Bridget Bishop navodi da je u njegovoj radnji nosila razne komade čipke oblika i dimenzija potpuno izvan okvira onoga što bi trebala nositi poštena žena. Neki su njezinu odjeću smatrali znakom đavla.
Bishop do svog ispitivanja nikad nije vidjela nijednog od svojih tužitelja. Djevojke koje su je optužile u sudnici su vikale i previjale se od navodne boli koju im je uzrokovala. Sve je negirala te za sebe rekla da je “nevina kao nerođeno dijete”. Nakon njezine smrti 10. lipnja uslijedilo je niz optužbi i smrtnih kazni za navodne vještice, po kojima je Salem i postao poznat.
U Europi tisuće pogubljenih
Do sredine 1693. u Salemu je više od 200 ljudi, uglavnom žena, optuženo za vještičarenje, a pogubljeno ih je 20. Priča o suđenjima “vješticama” iz Salema postala je sinonim za masovnu paranoju i nepravdu. Suđenja i ubijanja navodnih vještica u Salemu odvijaju se onda kada je takva praksa u Europi već na izmaku. Naime, u Europi su ovakve prakse bile prisutne još od 1300-ih pa sve do kraja 1600-ih.
Procjenjuje se da je u Europi između 1450. i 1750. održano 110.000 suđenja vješticama, a otprilike pola optuženika bilo je pogubljeno. Ovakve prakse započele su u južnoj Francuskoj te Švicarskoj. Najveću koncentraciju suđenja za vještičarstvo imala je jugozapadna Njemačka. Suđenja u Würzburgu jedna su od najvećih masovnih suđenja i masovnih pogubljenja ikada viđenih u Europi, te jedno od najvećih suđenja vješticama u povijesti. Većina optuženih vještica umrla je ili vješanjem ili spaljivanjem.
I Hrvatska je ubijala žene
Iako su većina optuženih za vještičarenje bile žene, zanimljivo je da su na Islandu to uglavnom bili muškarci. Također, između 1626. i 1631. u Bambergu u Njemačkoj tisuće je ljudi osuđeno, a optuživani su bili ljudi svih dobi, spolova i klasa. Smatra se to jednim od najvećih lovova na vještice.
Ni Hrvatska nije ostala imuna na vještičarenje. Optužbe i suđenja najčešće su se odvijali u širem zagrebačkom području, a 106 optuženih vještica spaljeno je na lomači. Prije ubijanja bile su mučene. Jedno od popularnijih mjesta u Zagrebu za spaljivanje vještica bilo je na križanju Streljačke ulice i Tuškanca, mjesto kojeg su mještani zloglasno nazvali Zvedišće. Tamo bi se okupilo mnoštvo ljudi da prisustvuju smaknuću.
Carica došla kao spas
Sudac bi pročitao popis zločina za koje je žena optužena, objavio presudu, a zatim preplovio drveni štap preko tijela žene. Ženu bi potom vezali za stup. Ponekad bi joj prvo odrubili glavu, pa potom spalili tijelo, a gora je kazna bila kad bi ju živu zapalili. Za optužbu je bilo dovoljno da se žena zamjeri nekom od susjeda ili da se druži s drugim ženama bez ičijeg nadzora. Mogle su biti optužene i samo zato što su siromašne, zbog svađe s nekim, zbog “pokazivanja znakova tvrdoglavog ponašanja” i slično.
Tko zna koliko bi ova masovna histerija potrajala da nije bilo carice Marije Terezije. Ona je 1756. donijela akt kojim je naredila da joj se moraju predati svi dokazi o vještičarenju. Žena imena Magdalena Logomer odvedena je u Beč gdje je carica razmotrila njezin slučaj i pustila ju na slobodu. Ubrzo nakon toga sud je zabranio praksu suđenja vješticama.
Foto: Canva
