Ženska seksualnost stoljećima je bila tema prekrivena velom šutnje, neznanja i srama. Iako živimo u vremenu kada se o seksualnosti govori više nego ikada, prava i otvorena rasprava o ženskom užitku, tijelu i seksualnom identitetu i dalje je ograničena. O tome smo razgovarali sa sociologinjom i seksualnom savjetnicom u edukaciji, Adom Reić, koja kroz svoje radionice i edukacije otvara ova važna pitanja.
Ženska seksualnost kao potpuni tabu
”Cijela ženska seksualnost je tabu – doslovno cijela, od anatomije do samog doživljaja užitka. Mnoge žene ne znaju kako njihovo tijelo izgleda i što se sve u njemu nalazi, a posebno je zanemaren klitoris. Naime, anatomija klitorisa prikazana je svijetu tek 2005. godine. Danas, 20 godina kasnije, većina ljudi i dalje ne zna kako izgleda ni gdje se nalazi”, govori Ada.
Društvo je izrazito needucirano o ženskom tijelu. Muškarci o tome ne znaju gotovo ništa, ali ono što je još poraznije – ni žene. U školskim udžbenicima klitoris nije ni spomenut, iako djeca uče anatomiju tijela. ”Sve dok ignoriramo postojanje ovog organa, možemo reći da je ženska seksualnost u cijelosti tabu”, kaže seksologinja.
Osim same anatomije, tabu je i način na koji žena doživljava užitak. ”Društvo povijesno degradira žensku seksualnost. Još od srednjeg vijeka žene su sustavno posramljivane zbog seksualnosti. Djecu, a posebno djevojčice, učimo da su njihova tijela nešto što se ne smije gledati, dodirivati ni istraživati”. Takav odgoj stvara osjećaj srama i krivnje u vezi vlastitog tijela, potreba i želja.
Pročitajte više: Urolog nam objasnio sve o vazektomiji: ‘Puno elegantnije nego da žena uzima oralnu kontracepciju’
Kako žene doživljavaju svoju seksualnost?
Kroz radionice koje vodi, Ada Reić primjećuje da žene, osim što se srame svoje seksualnosti i osjećaju krivnju i strah. Dodaje kako se žene od svoje seksualnosti udaljavaju s godinama.
“U principu, ne poznaju svoju seksualnost. Posebno se to događa s godinama. Već oko 40. godine mnoge žene počinju u potpunosti ignorirati svoju seksualnost. Društvo očekuje da je jednostavno zatomimo jer ‘nije primjereno’ biti seksualna u određenim godinama. Tako ženska seksualnost postaje zanemarena i sporedna, a tijelo zatvorenije, želja sve manja, hormoni sve slabiji.”
Biološki, ne postoji razlog zbog kojeg bi seksualnost trebala nestati. Naše tijelo može ostati seksualno i u 50-ima, 60-ima i kasnije, ali samo ako ga njegujemo i osvještavamo. Problem nije u biologiji, već u društvenim normama.
Razlika u društvenoj percepciji muške i ženske seksualnosti
Društvo muškarcima oduvijek priznaje seksualnost kao prirodnu i poželjnu, dok su žene bile kontrolirane, sputavane i posramljivane.
”Žene koje su uživale u svojoj seksualnosti bile su progonjene i nazivane vješticama. Mnoge od njih završile su na lomači zbog ‘optužbi’ da su imale odnose s vragom”.
Zašto su žene postale problem? Možda zato što su kompleksnije – emotivno, mentalno i tjelesno. Ili zato što jedine u ljudskom tijelu imaju organ čija je jedina funkcija užitak – klitoris. Taj organ nikada nije trebao imati svrhu osim uživanja, i upravo to je kroz povijest nekima smetalo. Osim toga, ljubav i intima su bila jedina područja u kojima su žene imale moć i bile dominantne, pa im je zato i to uzeto, dodaje Reić.
Crkva je imala veliku ulogu u oblikovanju percepcije tijela kao grješnog, a seksualnosti kao nečeg sramotnog. I taj narativ, koji se oblikovao prije stotina godina, i dalje opstaje.
Pročitajte više: Rodno utemeljeno nasilje pogađa skoro svaku četvrtu adolescentkinju
Konzervativnost mladih danas
Unatoč seksualnoj revoluciji i dostupnosti informacija, mladi danas pokazuju konzervativnije stavove o seksualnosti nego prije nekoliko desetljeća.
”Istraživanja pokazuju da mnogi mladi vjeruju da je masturbacija grijeh, da je sramotno istraživati vlastito tijelo i da je seks prihvatljiv samo u svrhu reprodukcije”. To stvara generaciju mladih koji su zatvoreni, nesigurni i uplašeni svog tijela i tuđeg dodira.
Što treba mijenjati? Sve – sustavno.
”Danas, na papiru, žene su slobodne, ali u stvarnosti i dalje nemaju pravo na užitak bez osude okoline – obitelji, kulture, religije. Malo je onih kojima mogu reći ‘Uživam u seksu i lijepo mi je’ bez straha od osude”, zaključila je Ada Reić.
Trebamo uvesti seksualnu edukaciju u obrazovne institucije. Djeca moraju poznavati svoje tijelo, granice, zdrave odnose i realna očekivanja. Tako jedino možemo prevenirati probleme i stvoriti društvo u kojem seksualnost nije tabu.
Foto: Privatna arhiva/Canva
