Jedan tata na LinkedInu nas je oduševio posvetom upućenoj kćerki, morate ju pročitati!

Iako je LinkedIn društvena mreža stvorena radi umrežavanja korisnika iz poslovnog svijeta, s vremena na vrijeme lijepo je vidjeti i odmak od toga. Jedan tata na LinkedInu odlučio je podijeliti osobnu objavu. Zlatan Halilbegović uputio je prekrasnu čestitku svojoj kćeri povodom njezinog četvrtog rođendana.

Povezano:

“Za kćerke. Za očeve. Za očeve kćerki. Mojoj kćerki za 4. rođendan”, napisao je Zlatan u objavi koju prenosimo u cijelosti.

Kćerke ostaju tatine…zauvijek

05.06.2016. jedna dama mi je ukrala srce za sva vremena… Ta dama me zove ”tata”.

”Kad se smiješ mila kćeri smijaće se s tobom svi, a kad budeš zaplakala plakaćemo ja i ti…” – stihovi su iz pjesme doajena sevdalinki, mog Tuzlaka Nedžada Salkovića… Ta pjesma će me zauvijek podsjećati na dan kada sam (prvi puta) postao otac, i dobio kćerku…

Svoj 4. članak objavljujem na 4. rođendan moje princeze, i bez obzira šta pisao dalje, i koliko ih još napisao, ovaj će mi ostati najdraži…

Mislio sam da znam šta je ljubav…a onda si se ti rodila i pokazala mi da nisam znao ništa…ni o ljubavi, ni o životu… Bio bih bahat kada bih pokušao opisati tu ljubav…ona se ne može opisati, ona se samo može doživjeti… Jedino što mogu reći je: Svakome na svijetu želim da ima kćerku. Svakome.

Fizički liči na mene, glasna je i grlata poput mene, i tvrdoglava je k’o mazga – kao i ćaća. Sve radimo zajedno…jedemo, spavamo, čitamo knjige, igramo se…kupam je, češljam, gnjavim, grlim, ljubim, volim, obožavam.

Pitam je često (u šali naravno): ”Koliko tata ima cura, dvije je li ?!” Ona mi glasno i britko odgovori: ”Jednu!”, i tako me čvrsto tada zagrli, kao da mi dušu fizički dotakne. Na kraju zagrljaja sama uvijek doda: ”Tata se samo malo šali…”

Ima jedna priča za kćerke koja me uvijek dotakne kada je čujem. Ide ovako…

Prvog dana braka muž i žena su odlučili da ne primaju goste, i da nikome ne otvaraju vrata. Tog dana su prvo došli muževi roditelji u posjetu, stojali su pred vratima, pozvonili i čekali da im otvore. Mladenci su se pogledali, on je poželio da otvori vrata, ali pošto su imali dogovor – nije im otvorio, i roditelji su otišli.

Malo kasnije, istoga dana, na vrata su pozvonili ženini roditelji. Mladenci su se pogledali, pomislili na dogovor koji imaju, ali je supruga počela da plače… “Ne mogu ovo da učinim svojim roditeljima!”, i otvorila je vrata. Muž nije rekao ništa.

Godine su prošle, dobili su četiri sina, a peto dijete koje su dobili bila je djevojčica. Otac je organizovao veliko, nezapamćeno veselje. Posle veselja supruga ga je pitala zašto je napravio tako veliko slavlje povodom rođenja kćerke, a nije za prethodna četiri sina.

Muž joj je jednostavno odgovorio: “Zato što će mi ona otvoriti vrata.”

Kćeri moja, kada bih ti mogao pokloniti samo jednu stvar u životu, poklonio bih ti da sebe uvijek vidiš mojim očima…

Znam da će ovo prokleto vrijeme brzo proletjeti i ti ćeš odrasti…otići ćeš od mene, i uzeti prezime nekog, nadam se, divnog mladića…ali znaj…u mojim ćeš očima, dok sam živ, ostati moja mala djevojčica…

Jednog dana ćeš prerasti moje krilo, ali moje srce nećeš prerasti nikada…

Sretan ti rođendan, najveća tatina ljubavi…

”Ko nema kćerku, taj nikada neće poljubiti najljepšu djevojku na svijetu…” -Dalaj Lama

Foto: LinkedIn, Unsplash

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

- Advertisment -