Ukrajinska redateljica i scenaristica Maryna Er Gorbach na Takmičarskom programu Sarajevo Film Festivala predstavila je svoj film pod nazivom Klondike. U tursko-ukrajinskoj koprodukciji, film je na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu u siječnju osvojio Nagradu za najbolju režiju, a na Berlinaleu je osvojio drugu nagradu u kategoriji Panorama Audience Award.
Ukrajinski film o aneksu Donbassa
Ovaj ukrajinski film na vrlo snažan i emotivan način govori o vremenu prije 8 godina, kad je Rusija aneksirala ukrajinsku pokrajinu Donbass u srpnju 2014. i kada su, navodno greškom, ukrajinski separatisti oborili putnički avion Malaysia Airlines. U toj nesreći poginulo je oko 300 ljudi. Prateći mladi par, trudnu Irku i Tolika, koji očekuju svoje prvo dijete, žive na farmi u selu na rusko-ukrajinskoj granici, Er Gorbach portretira prve dane rusko-ukrajinskog sukoba, koji karakterizira opća pomutnja i zbog avionske nesreće.
U cijeloj priči ona oslikava sukob Irkinog muža Tolika, kojeg njegovi prijatelji separatisti nagovaraju da im se pridruži, s njenim bratom Yarikom, koji je gorljivi ukrajinski domoljub.
Pročitajte više: Ukrajinske Ane Frank-donedavno su objavljivale svoje izlaske, danas su glavni izvor vijesti s terena!
Žene život daju, a muškarci ratnici ga uzimaju
Maryna Er Gorbach napravila je snažan ženski film koji je posvetila svim nevinim ženama, naročito onima u ratnim sukobima. Temu rata redateljica je prepričala ženskim jezikom, istovremeno pokazujući snagu žene koja kao supruga, majka, sestra mora nadjačati taj nezreli muški poriv za mahanjem oružjem i dokazivanjem “tko je jači”.
Jer žena je ona koja život stvara i rađa, a muškarci ratnici oni koji život uzimaju. To je naglasila posljednjom scenom u filmu u kojem glavni lik, Irka, samostalno prolazi porod dok istovremeno vojnici napadaju njena supruga i brata.
Na početku konferencije za novinare Maryna je objasnila otkud tako neobično ime filma, koje nosi po kanadskoj rijeci Klondike. Kako je rekla, to ime oslikava upravo ratni kontekst s tim da u ovom slučaju umjesto zlatonosne rijeke odnosno “puta ka zlatu” u ovom slučaju znači “put ka ratu”.
Pročitajte više: “Svi su se navikli na žene-borce na prvoj liniji fronta. To je normalno!” Gotovo petinu ukrajinske vojske čine žene!
Ženski narativ o besmislenosti rata
Također, osvrnula se i na rat u Bosni.
“Prije dvadesetak godina, dok sam još studirala, gledala sam film Grbavica Jasmile Žbanić, koji mi je promijenio život i naučio me što se u ratu u Bosni zaista dogodilo”.
Ispričati priču o ratu i stradanjima koja rat sa sobom nosi iz ženske vizure bilo joj je iznimno važno, poručila je. Jer, ženski narativ o ratu uvijek se dijametralno razlikuje od onog muškog narativa osvajača i heroja. Žene su snažne gromade koje u ratnim sukobima čuvaju ognjišta, previjaju rane svojim muškim članovima obitelji, odgajaju djecu siročad bez oca, vraćaju se na zgarišta obnoviti svoje stradale domove, spašavaju pokidane živote i razrušene obitelji na nebrojeno mnogo suptilnih načina.
Iznimno je važno ovako hrabar filmski izričaj prikazati u Sarajevu i na Balkanu, koji su ratne strahote proživjeli prije nepunih 30 godina i vidjeti da ratne rane bivaju iste, snažne i prejake, gdjegod i u kakvim god ratovima da se dogode.
Pročitajte više: Izvanredni Klonkide, ukrajinski film o aneksiji Donbasa iz 2014. prikazan je sinoć na Takmičarskom programu SFF-a
Na press konferenciji jedna je novinarka izjavila “…da joj kao osoba koja je preživjela rat u Sarajevu i BiH ukazuje najdublje poštovanje, jer je konačno na ženski način progovorila o besmislu svakog rata, koji je apsolutno svaki na kraju isti”. Maryni se moramo posebno zahvaliti na hrabrom ženskom narativu u dominantnoj muškoj filmskoj industriji koji mijenja paradigmu doživljenog ratnog iskustva.
Photo: SFF
