Prošle godine, točnije 1.1.2019., na snagu su stupile izmjene Zakona o doprinosima. Njime se obvezuje direktore tvrtki da moraju plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za rad na puno radno vrijeme u iznosu od 24.051,48 kn za 2019. godinu. Ministar Marić naglasio da je zakon izmijenjen kako bi se stalo na kraj “zlorabiteljima”.
Najveći problem je što se Zakon o doprinosima odnosi i na poduzetnike početnike, a iz Udruge poreznih obveznika Lipa, IPRH i Women in Adria smatraju da će to uništiti male poduzetnike, posebice žensko poduzetništvo.
Povezano:
- Ministru Mariću uputili smo zahtjev za izmjenom Zakona o doprinosima
- Čeka nas zatvaranja malih tvrtki zbog štetnog Zakona o doprinosima!
- Zašto je izmjena Zakona o doprinosima nužna za poduzeništvo?
“Zlorabiteljice” žele preživjeti
Naime, poduzetnici početnici su jako osjetljiva skupina koja se bori za opstanak na tržištu. Početnik u prvih nekoliko godina “hvata zrak”, nastoji održati “glavu iznad vode” i zbog toga mnogi poduzetnici u prvih nekoliko godina nisu zaposleni u svojoj tvrtki. Ulažu u ljude, opremu, poslovanje….oni su zadnji koji se zapošljavaju, zadnji koji sebi daju povišicu. Žene poduzetnice su još osjetljivija skupina jer se uz posao često bave i s obiteljskim obvezama i rijetko efektivno rade puno radno vrijeme.
Povezano:
- Kako žive i rade “zlorabiteljice” kojima ministar Marić konačno želi stati na kraj?
- Od 1.1.2019. gotovo je sa ženskim poduzetništvom
- Kako je biti samohrana mama poduzetnica u Hrvatskoj?
Poduzetnici koji tijekom 2019. godine nisu plaćali doprinose za puno radno vrijeme, u ovoj godini od Porezne uprave mogu očekivati obračun razlike doprinosa na njih osobno, kao fizičke osobe. Tako da se postavlja pitanje koja je svrha društva s ograničenom odgovornošću kad fizička osoba odgovara za obveze pravne osobe. Koja je svrha također i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću koje je namijenjeno pokretanju poslovanja bez kapitala, kad poduzetnika dočekaju obveze koje su veće od temeljnog kapitala.
Brojni uspješni poduzetnici podijelili su priče o svojim počecima i rekli da je ta obveza postojala kad su oni kretali, vrlo vjerojatno njihova tvrtka ne bi opstala. Jedna o njih je direktorica koja je željela ostati anonimna, a za Dajte nam da radimo podijelila svoje iskustvo.
“Pune tri godine nisam si isplaćivala plaću”
“Nisam vlasnica, ali sam direktorica. Naslijedila sam to mjesto nakon smrti člana obitelji i tvrtku koja je imala 10000 eura na računu, troje zaposlenih i mene. Pune tri godine nisam sebi, kao direktoru, isplaćivala plaću, dok su je radnici uredno dobivali svakog 1. u mjesecu, bez iznimke. Jednostavno sam se brinula za likvidnost tvrtke, željela sam da svi radnici ostanu, da stvorimo obrtni kapital kako bismo mogli sudjelovati na većim poslovima. I kada sam to sve napravila, nakon tri godine, isplatila sam sebi – prvu plaću. Danas imamo promet 5-7 milijuna kuna, četvero zaposlenih s prosječnom plaćom 6500-7000 kn i svim beneficijama koje sam u mogućnosti dati (da je razlika između bruto i neto malo lakša, imali bi i više).
Da sam od prvog dana morala i sebi osigurati tih 24.000 kn godišnje samo za doprinose, sigurna sam da bi me to itekako demotiviralo i da bih se vjerojatno odselila u krajeve s povoljnijim vjetrovima. Ne moram ni spominjati frustraciju kad bih vidjela članarinu za HGK, par tisuća za Hrvatske šume itd. “
Foto: Pexels
