Da nam život u svakom trenutku može ‘servirati’ nešto neočekivano jako dobro zna Ivana Čikić. U razdoblju u kojemu se osjećalo da slijedi kriza u Hrvatskoj jer su cijene osjetno rasle, a u SAD-u je ona već uzela maha, okolnosti su se poklopile tako da je za nju najbolje rješenje bilo upustiti se u poduzetništvo. Već iskusna agentica u posredovanju nekretnina, Čikić je 2007. osnovala vlastitu agenciju Dom Ekspert, s 27 godina, uz veliku podršku svoje obitelji.
„Nisam imala nikakva očekivanja niti sam znala išta o poduzetništvu“, priznaje nam Čikić. „Ali ono što sam znala je raditi. Bila sam vrijedna i toga sam se prihvatila dosta ozbiljno. Bila sam sama četiri godine, a onda sam zaposlila kolegicu koja je i danas u Dom Ekspertu, jedna od mojih šestero zaposlenika“.
Proaktivno i uporno do klijenata i rasta
Kako nije imala nikakav poslovni plan, rast njezine tvrtke nije išao brzo. No, išao je svojom brzinom jer je bila predana radnica. „U fokusu je uvijek bio klijent, kupoprodaje su se kvalitetno realizirale. Stalno sam ulagala u sebe i svoje znanje“.
Naravno, kao i svakoj poduzetnici, pitanje razvoja tvrtke uvijek joj je bilo u glavi, naročito u fazama stagniranja. Klijente je tražila direktno i redovito je ulagala u oglašavanje. Aktivno je obilazila prodavatelje, zvala ih i malo po malo punila svoj portfelj.
Radila je cijele dane, naročito na samom početku, a odmarala se samo kad je spavala. Svaki budni sat uključivao je planiranje – samog dana i suradnji. Posao je uvijek bio u njezinoj glavi.
„Više se ni ne sjećam detalja tog razdoblja, ne sjećam se ni kako sam financijski sa svime izlazila na kraj, ali ne pamtim da sam imala neprospavane noći ili da nisam mogla spajati kraj s krajem. S druge strane, bila sam dosta oprezna, pazila sam kako trošim i ulažem“.
Pročitajte više: Marija Okopni: ‘Kamate rastu, ali ne utječu na odluku o kupnji nekretnine’
„Konkurencija mi je tjerala ‘strah u kosti’“
Na samim je početcima morala paziti i na svoj imidž. Tako je prodala svoj stari automobili i dok je čekala da joj stigne novi, vozila je očev Caddy.
„Bilo mi je nezgodno nalaziti se s ljudima na terenu jer nisam vozila klasični auto, već dostavni. Zato sam parkirala i po dvije ulice dalje i pješice došla na teren“, smije se.
Imidž pak nije bio ništa u odnosu na konkurenciju. Kako kaže, tjerala joj je „strah u kosti“ i nije znala kako da dođe do razine na kojoj su druge tvrtke koje su u svoj rad uključivale alate poput virtualne šetnje što si ona tad nije mogla priuštiti. Unatoč strahu, nije ni pomišljala na odustajanje.
Uostalom, i danas ima strahove, samo drugačije. Ponekad se boji da neće moći održavati hladni pogon ili da će morati otpustiti radnike. Stoga rado razgovara sa svojim roditeljima koji su iskusili isto i koji joj uvijek daju vjetar u leđa.
Pročitajte više: Kako izračunati isplativost ulaganja u nekretnine za najam?
„Ljudi se fokusiraju na krive stvari“
Njezini su roditelji stigli u Zagreb 1974., majka s 19, a otac s 23 godine. „Njihov je život bio pun odricanja i teškog rada. Zbog marljivosti i upornosti uspjeli su steći dovoljno da svojoj djeci omoguće više od školovanja“.
Često čuje kako se ljudi zapitaju odakle uspješnim ljudima novac. No, nju su roditelji učili da se zapita kako ona može zaraditi novac i gdje je njezina prilika.
„Ne shvaćam zašto se ljudi usredotočuju na krive stvari. Valjda zbog vlastite nemoći da naprave iskorak, da budu hrabri preuzeti rizik“.
Na konkurenciju danas gleda kao na izazov, poticaj. „Mislim da ima mjesta za sve na tržištu i da se ne moram bojati da će me konkurencija izgurati. Konkurencija mi se danas i sviđa jer me tjera da razvijam tvrtku, uvodim novitete i dižem se na viši nivo“.
Iz svega je naučila da uvijek treba ostati sabrana jer će se kad-tad otvoriti neka druga vrata.
Pročitajte više: Ines Belalov Dovečer: Uskladila sam troje djece i karijeru u građevinarstvu
„Slušajte ljude kad vam upute kritiku“
Nekoć je preferirala zapošljavati studente zbog nižih troškova. No, iako će si tvrtka svakako lakše priuštiti studente, brzo je shvatila da ne želi raditi po takvom modelu. Odlučila je okupiti tim stručnih radnika koji se neće često izmjenjivati.
„Bilo mi je važno da tvrtka nema veliku fluktuaciju ljudi. Uvidjela sam da je to veliki gubitak vremena. Stalno je na istom mjestu i ne može se razvijati dok imate stalnu izmjenu zaposlenika. Dok se oni obuče, uhodaju, dok ih educiraš, čovjek ode i opet prolaziš isto“, objasnila je Čikić. „To je jako štetno za tvrtke i trudila sam se zapošljavati stvarno dobre zaposlenike s vrijednostima koje odgovaraju tvrtki i koji cijene tvrtku. A onda sam se potrudila da im ponudim dobre uvjete i da ih motiviram da ostanu“.
Smatra kako su ljudi najveći potencijal svake tvrtke i da u njih treba ulagati.
Tako zaposlenicima nudi provizijski dio na plaću, održava tjedne sastanke tima kako bi svi znali što se događa, te osigurava mentorstvo mladim članovima tima. Kolegama iznad 30 godina osigurani su godišnji sistematski pregledi, a redovito omogućava i edukacije neovisno o mentoriranju.
„Trebate i slušati ljude kad vam upute kritiku i razmisliti o tome“, dodala je.
Pročitajte više: Bez ovih dokumenata ne kupujte nekretnine!
„Cijenim radnike koji su iskreni i pošteni“
Kad joj se kandidat javio kroz otvorenu molbu, znala je da ide u dobrom smjeru, da je stvorila dobre uvjete i tvrtku za koju su drugi čuli i u kojoj žele raditi. A ako su ljudi motivirani samoinicijativno se javiti, bit će motivirani i za rad.
„Ne znam koliko sam prije bila dobra u motivaciji. Sada imam 43 godine i smatram da su četrdesete godine kada ljudi prolaze osobnu renesansu, kada sazrijevaju, postaju bolji ljudi i izoštravaju svoje kvalitete“, rekla je Čikić. Kako je radila na sebi, radnike je počela doživljavati drugačije. Nastoji ih osnažiti, ukazati im na njihove potencijale i biti im podrška kad se osjećaju nesigurno, a educira se u području vodstva kako bi im mogla pružiti još više.
Zna i što očekuje od zaposlenika, a to su prije svega etičnost i marljivost. Voli kad zaposlenici cijene rad i trude se postići ciljeve.
„Jako cijenim zaposlenike koji su iskreni, pošteni i integritetom vođeni jer su pouzdani u radu s drugima. Zaposlenici koji znaju kako raditi u timu i surađivati s kolegama doprinose produktivnosti i uspjehu tvrtke“, kazala je.
Primijetila je kako su mlađe generacije samostalnije i sklone preuzimanju inicijative, što znači da lako prepoznaju priliku za unaprjeđenje poslovanja. To je, kaže, jako veseli jer u današnjem dinamičnom poslovnom okruženju radnici koji se žele prilagoditi i učiti nove vještine su neprocjenjivi.
„S tim da su u našem poslu jako važni empatija i razumijevanje prema kolegama, ali i klijentima. Takve osobe grade jače odnose, što pridonosi boljoj radnoj atmosferi i zadovoljnijem timu“.
Pročitajte više: Koje su prednosti montažne kuće?
Poduzetnik nikad zapravo ne odmara
Privatno, nema puno vremena za sebe. Kako sama kaže: „Imam vremena koliko sama sebi dodijelim, ali nikad si nisam prva na toj ljestvici, tako da to oscilira“.
Vikende se u svakom slučaju trudi kvalitetno provoditi s obitelji. To joj je osobito važno jer joj je upravo obitelj najveća podrška, naročito suprug. Čikić smatra kako svaki poduzetnik mora imati nekoga tko će biti podrška, ali ne samo na riječima, već i na djelima.
„Iza svake uspješne žene stoji muž, mama ili netko treći. Iza mene stoji suprug jer on dobro razumije moj posao i zaista me bodri. Jednako se bavimo kućom, djecom i njihovim aktivnostima. “.
Kako je liječnik, i on ima svoje obveze i odgovornosti, no zajedno funkcioniraju kao pravi tim. Čikić smatra da je to za poduzetnice još važnije nego za poduzetnike primarno zbog djece o kojoj najčešće više skrbe.
Iako slobodno vrijeme danas može lakše organizirati, u glavi radi isto kao i prije. Na posao misli uvijek, baš kao i na početku. Još uvijek ne može reći da je njezina tvrtka samoodrživa, odnosno da ona ne mora biti uključena u svaki aspekt rada. Što duže radi, to joj se više čini da je to nemoguće.
„Mislim da je mit da postoje poduzetnici koji vode uspješne tvrtke, a neprestano odmaraju na Karibima“, zaključila je Čikić.
Foto: privatna arhiva
