Europski parlament u utorak je donio odluku koja će značajno promijeniti način na koji europske tvrtke, pa tako i one hrvatske, izvještavaju o svojoj održivosti. Izglasavanje paketa mjera poznatog kao “Omnibus I”, pojedini su kritičari proglasili “povlačenjem kočnice” na dosadašnju brzu ekspanziju ESG regulative (okolišno, društveno i upravljačko vođenje).
Deklarirani cilj novih mjera je povećanje konkurentnosti Europske unije i smanjenje birokracije. No, dok političari slave “povijesno smanjenje troškova”, stručnjaci za ESG upozoravaju da bi tvrtke koje sada odahnu i gurnu svoje projekte održivosti u ladicu, mogle napraviti skupu pogrešku.
Tko su dobitnici?
Najvažnija vijest za poduzetnike je drastično podizanje pragova za obvezno izvještavanje. Prema novim pravilima Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), obveza se sada odnosi samo na tvrtke s više od 1000 zaposlenih i neto godišnjim prometom većim od 450 milijuna eura.
Ovo je značajan odmak od originalnih prijedloga koji su ciljali puno širi krug poduzeća. Za Hrvatsku to znači da je broj kompanija koje su zakonski obveznici izvještavanja pao na svega nekoliko desetaka najvećih sustava.
Osim toga, ublažena je i Direktiva o dužnoj pažnji (CSDDD). Obveza provođenja dubinske analize lanca dobavljača (npr. provjera kršenja ljudskih prava ili zagađenja kod partnera) sada se odnosi samo na divove s više od 5000 zaposlenih i 1,5 milijardi eura prometa. Primjena te direktive odgođena je sve do 26. srpnja 2029. godine.
Izvjestitelj Odbora za pravna pitanja, Šveđanin Jorgen Warborn (EPP), nije skrivao zadovoljstvo nakon glasanja. “Današnjim glasanjem, uvjerljivom većinom, omogućuju se povijesna smanjenja troškova, a europski ciljevi održivosti i dalje su na dobrom putu. To je važan prvi korak u tekućim naporima za pojednostavljenje pravila EU-a”, prenijela je Hina Warbornove riječi.
Pročitajte više: Održivost: Hrvatske tvrtke pokazale su da mogu i žele igrati u europskoj ESG ligi, no pravi izazovi tek dolaze
Omnibus paradoks
Međutim, situacija na terenu mnogo je složenija od pukog brisanja zakonske obveze. Iako mnoge hrvatske tvrtke više ne moraju slati izvještaje državi, tržišna logika nameće drugačija pravila.
Stručnjakinja za ESG Adriana Deželić, upozorava na fenomen koji naziva “Omnibus paradoks”.
“S jedne strane, regulatorno se znatno smanjuje broj tvrtki koje moraju formalno izvještavati prema CSRD-u, što na prvi pogled djeluje kao veliko rasterećenje”, rekla je Deželić za Women in Adria. “S druge strane, potražnja za ESG podacima ne nestaje, jer banke, investitori i financijske institucije i dalje imaju vlastite obveze prema EU taksonomiji i SFDR-u te moraju prikupljati ESG podatke kako bi dokazali održivost svojih financijskih proizvoda.”
Drugim riječima, pritisak se seli s države na tržišne aktere. Ako tvrtka želi povoljan kredit ili investiciju, banka će je morati pitati za podatke o emisijama CO2 ili upravljanju rizicima, bez obzira na to što tvrtka po zakonu nije “obveznik”.
“Veliki dio banaka očekuje više, a ne manje posla, jer će ESG podatke za neizvještavajuće klijente morati nadoknađivati procjenama, prosjecima i dodatnim analizama”, ističe Deželić.
Njezin savjet upravama tvrtki koje su upravo “ispale” iz zakonske obveze je nedvosmislen. “Da nikako ne zamrzavaju ESG projekte – ni one koje već provode, niti one koje su planirali za budućnost”, rekla je Deželić, dodavši kako se tvrtke koje odustanu izlažu riziku “gubitka kupaca, slabije pozicije u dobavljačkim lancima i skupljeg financiranja”.
Dobre vijesti za izvoznike
Jedna od najpozitivnijih promjena odnosi se na hrvatske izvoznike koji su dio dobavljačkih lanaca velikih njemačkih ili francuskih korporacija. Do sada je postojala bojazan da će veliki kupci svoje dobavljače zasuti beskonačnim upitnicima.
Novi dogovor donosi promjenu filozofije – s masovne kontrole prelazi se na pristup temeljen na riziku. Suzakonodavci su osigurali da velika poduzeća ne mogu automatski prebacivati odgovornost na manje partnere. Na pitanje hoće li biti manje ili više provjera, Deželić odgovara: “U praksi to znači oboje – ali selektivno, i to je upravo poanta ove izmjene.”
“Za većinu dobavljača, osobito u niskorizičnim sektorima, to znači manje standardiziranih upitnika, manje ponavljajućih zahtjeva i manje ‘tick-the-box‘ administracije. Istovremeno, kompanije će dublje i detaljnije analizirati one sektore gdje postoji veća vjerojatnost negativnih utjecaja”, kazala je Deželić.
To znači da će, primjerice, hrvatska IT tvrtka koja radi za njemačkog diva vjerojatno imati manje papirologije, dok će tvrtka iz kemijske ili teške industrije i dalje biti pod povećalom.
Politička pozadina
Ovo glasanje u Strasbourgu razotkrilo je duboke podjele u europskoj politici. Dok su pučani (EPP), uz podršku liberala i dijela desnice, slavili pobjedu konkurentnosti, ljevica i Zeleni ne kriju ogorčenje. Smatraju da je EU podlegla lobijima korporacija.
Hrvatski zastupnik iz redova Zelenih, Gordan Bosanac, oštro je kritizirao ishod. “Danas usvojena pravila korporativnog izvještavanja rezultat su trulog kompromisa Europske pučke stranke s krajnjom desnicom i podilaženju dijelu velikih korporacija”, izjavio je Bosanac. Upozorio je da je “dobar dio poslovnog sektora bio protiv ove deregulacije jer su uložili novac u procedure izvještavanja i nemaju problema s istim. Sada su ih EPP i Komisija izigrali”.
Ipak, čak i u ovakvom “razvodnjenom” prijedlogu, ostavljena su odškrinuta vrata. Uvedena je klauzula o reviziji, koja omogućuje da se kriteriji u budućnosti ponovno postrože ako se pokaže potreba.
Kraj zlatnog doba ESG-a?
Znači li ovo usporavanje da je “zlatno doba” ESG-a, kada su se tražili stručnjaci i pisale strategije, završilo?
Adriana Deželić smatra da nije. “Zasigurno ne bih ovo tumačila kao kraj ESG-a, nego kao prijelaz u novu, zreliju fazu“, rekla je Deželić. Prema njezinom mišljenju, fokus se pomiče s “deklarativnih obveza i formalnih procesa na konkretne mjere u svakodnevnom poslovanju”.
“Tvrtke više ne mogu igrati samo na kartu usklađenosti, već su potaknute razmišljati o stvarnoj svrsi i vrijednosti svojih održivih aktivnosti“, zaključuje Deželić.
Foto: Nano Banana Pro (Ilustracija), privatni arhiv
