Nema veće slobode nego kad možete putovati vlastitim automobilom na destinacije koje vas zanimaju ili raduju. Italija je dovoljno blizu da se odvažite na ovu avanturu.
Vožnja talijanskim prometnicama elegantna je i jednostavna, sve su autoceste dobro označene i na puno mjesta imaju kamere koje jamče da se poštuju ograničenja brzine, tako da pada u vodu fama kako Talijani voze kao da nema sutra. Za razliku od Slovenije ili Austrije, u Italiji nemaju vinjetu nego plaćate cestarinu na automatiziranim naplatnim kućicama.
Od Zagreba do Firence treba oko šest i pol sati vožnje. Firenca me osvojila na prvi pogled svojim intimnim ulicama i nekim pozitivnim nabojem. Povjetarac preko Arna nosi laganu svježinu, a u uskim kamenim uličicama središta grada zidovi kuća pružaju dovoljno hladovine čak i tijekom najtoplijih dana.
Prošetali smo kroz Ponte Vecchio i Piazza della Signoria. Iznenadio me nerazmjer katedrale u odnosu na okolne zgrade zbog koje djeluje nezgrapno, kao Guliver među Liliputancima. Mislim, naravno da je velika kad dominira vizurom cijelog grada, no očekivala sam malo više prostora između nje i okolnih kuća, nešto veći trg koji prati tu grandioznost.
Veprić Porcellino donosi sreću
Nedaleko je Mercato del Porcellino, raj za ljubitelje gradskih tržnica. Beskrajni štandovi i sve vrste robe kao stvoreni su za cjenkanje i pronalazak idealnog suvenira, no ondje, skriven između štandova i gotovo zatrpan torbicama preprodavača, sakrio se pravi mali firentinski biser – Fontana dell Porcellino.
Firenca je adut regije Toskane, a divlja svinja je još od antičkih vremena bila simbol snage i ratničkog duha te je postala simbolom regije. Ovaj brončani veprić putnicima namjernicima donosi sreću ako mu u usta ubace novčić, a ako protrljaju njušku, sigurno će se vratiti u Firencu. Porcellino je uz tržnicu još od 16. stoljeća, no 2008. su ga zamijenili kako bi ga zaštitili od propadanja. Ima mramornog brata blizanca u Galeriji Uffizi, a originalnu brončanu skulpturu fontane čuvaju u Palazzo Mozzi.
Vepar kao simbol regije nalazi se na brojnim proizvodima, a za gurmane su u ponudi i razni prehrambeni proizvodi od veprovine, uključujući kobasice i sušene delicije.
Pročitajte više: Šetnja među krošnjama: Tri staze za produženi vikend na kojima ćete se stopiti s prirodom
Umjetnost na svakom koraku
Također, Firenca je Davidov dom. Govorimo, naravno, o Michelangelovom Davidu kao glavnom eksponatu Galerije Akademije. Ako i niste osobiti ljubitelj ni poznavatelj umjetnosti, ne biste trebali propustiti susret s ovim nevjerojatnim djelom čiji je autor imao samo 26 godina kada ga je počeo klesati.
Tek kad stanete nasuprot te impozantne figure, možete osjetiti svu njezinu snagu i veličinu kao i veličinu umjetnika koji je pokušao u mramoru zarobiti trenutak u kojem se biblijski junak odlučuje na borbu s nadmoćnijim neprijateljem. Nezaobilazno mjesto kulture je i Galerija Uffizi, dom Botticellijeve Venere, ali i drugih glasovitih klasika poput Caravaggija. Leonarda da Vincija, Giotta, Tizijana i mnogih drugih.
No uz klasike, grad umjetnosti iznenađuje spontanim umjetničkim ostvarenjima na koje slučajno nabasate lutajući ulicama. U nekoj od firentinskih ulica neočekivano sam naišla na ovjekovječeni metalni trenutak nježnosti.
Zaustavljeni u poljupcu, On i Ona nogama su se čvrsto ukorijenili u Zemlju, a visoko ispružene ruke transformirale su ih u stabla. Rad je to umjetnika Andree Roggija koji svojim izričajem pokušava stopiti čovjeka i prirodu, a sličnu je skulpturu izložio i u Sienni.
Firenca je i grad u kojem je živio slavni Dante, a iako od njegove kuće nije mnogo ostalo, ondje je muzejski prostor. Firenci sam na odlasku tek prošaptala “Doviđenja”, jer sigurna sam da ćemo se opet družiti. Uostalom, Porcellinu sam protrljala njušku.
Foto: Privatna arhiva, Canva
