Teško je predvidjeti budućnost, ali ja sam nekako uvjeren da će ona ipak nekako biti svijetla. Istina, vrlo vjerojatno ćemo ovih dana ponovno raditi kolone ispred benzinskih postaja i čekati u redu da napunimo spremnike prije nego što cijene nastave skakati u nebo, ali to je jedan od onih malenih problema koji su povezani s našim odabirom izvora energije.
Svaki izvor energije ima svoje probleme. Solarni kolektori, kažu, ne rade kad sunce ne sija. Hidroelektrane kada voda ne teče. Vjetroelektrane kad vjetar ne puše. Nafta kada je Hormuški tjesnac malo previše tijesan.
Ne pitajte gdje je Iran
Naša država brzo je skočila u obranu nafte pa je ograničila prodaju plavog dizela. Neke benzinske već posluju s gubitkom i možda će prestati prodavati gorivo, a cijene će – možemo biti sigurni – polako ići gore. Ne čini se fer – toliki kaos zbog nekog malog mjestašca na karti daleko od nas.
Gdje je točno to mjesto na karti? Nemojte pitati ljude koji odlučuju o našim zakonima. Na pitanje novinarke Indexa “gdje je Iran?”, Stipo Mlinarić Ćipe je htio pokazati na Kinu, no brzo se ispravio pa pokazao na Rusiju. Prepala ga je, kaže, novinarka, čim je izašao iz sabornice.
Pročitajte više: Rado zoomer ide u vojnike: Hešteg 800ročnika hešteg ralježivota
Bliskoistočni pokret
Tomislav Josić iskreno je pak rekao da ne zna, no susretljivo je ponudio moguće rješenje, pokazavši okvirno na sjever Afrike. Nino Raspudić i Krešimir Beljak, pak, bez problema su pronašli Iran. U obranu Ćipe i Josića, Beljak je ipak profesor geografije, a oni su ipak zastupnici Domovinskog pokreta, ne Bliskoistočnog pokreta. Da su ih pitali “gdje su Vrpolje”, sigurno bi znali od prve, pa gledali štrebere Raspudića i Beljaka kako se, ovaj, vrpolje.
Svejedno nekako imam osjećaj da će nam budućnost biti svijetla. Sve se nepravde daju ispraviti kada se glave malo ohlade i strasti malo smire. Evo, u Osijeku su ukinuli smrtnu presudu ustaškom taborniku Josipu Astalošu, smaknutom 1945. u Dalju – i to bi Ćipe i Josić znali gdje je. U redu što je proces revizije presude možda malo oduzeo vremena Županijskom sudu u Osijeku, ali sigurno nije da je taj sud inače zatrpan slučajevima, a Astaloš se sigurno eto razveselio kad su mu javili da više ne mora biti mrtav.
Terapija ajatolahom
Imaju i ljevica i desnica tako svoj različiti zemljopis i svoju različitu povijest. Ćipe, podsjetimo, tvrdi da je Stjepana Radića ubio Gavrilo Princip. Neki obućar ili kineziolog s diplomom iz Travnika u Saboru sigurno misli i da je iranski šah društvena igra, a da je ajatolah ona neka biljka kojom se hipiji drogiraju u Južnoj Americi.
Zato je bitno da netko gleda u budućnost. Europska unija pokreće novu vrstu tvrtke, EU Inc., koju će biti moguće osnovati u manje od dva dana, za manje od sto eura, i za koje će vrijediti isti zakoni, ista prava i isti uvjeti u svih 27 država EU. Na papiru je sjajna inicijativa, samo mi je teško povjerovati da Hrvatska neće tu nekako ipak uspjeti ugurati i pečat-dva, vađenje potvrde o nekažnjavanju i finalnu ovjeru kod javnog bilježnika, samo što će vama naložiti da si izvolite sve to napraviti u dva dana inače ste sami krivi što čekate.
Ispuštanje nafte
Probleme treba rješavati, mislim da je to poanta. Međunarodna energetska agencija tako je također požurila ponuditi svoja rješenja za tjesnoću Hormuškog tjesnaca. Tko može neka radi od doma. Tko može neka ne kuha na plin. I tko može neka ne juri baš toliko po autocesti, ako ne vozi na struju. Za svaki slučaj, zemlje članice dogovorile su se ranije ovog mjeseca posegnuti u svoje krizne rezerve i ispustiti 400 milijuna barela na tržište – gotovo sto puta više nego što je BP ispustio u Meksičkom zaljevu 2010. Pardon, Američkom zaljevu, ako se koristimo desnim zemljopisom.
Zamjenica guvernera HNB-a Sandra Švaljek jučer nam je pak došapnula da se možemo nadati većoj inflaciji nego što smo očekivali zbog istog onog tjesnaca, što su sretne vijesti svima onima kojima je već polako galopirajuća inflacija počela nedostajati, ili svima onima koji imaju kredite a nemaju štednju ili ulaganja.
Bilo je i gorih kriza pa ih nismo riješili
Sve u svemu, zgodan je trenutak za pokušati se prisjetiti da je u povijesti bilo i gorih energetskih kriza. Piše na Wikipediji ono nešto naftna kriza 1979. – to je bila ona nakon koje je bivša država bankrotirala, vozili smo par-nepar, nije bilo kave ni čokolade u dućanima a vrijednost plaće bi se prepolovila dok bi stigli s kešom od banke do dućana. Kako li je ono do nje došlo? Aha – previranja u Iranu! Srećom smo danas pametniji pa nećemo valjda ponoviti globalnu recesiju osamdesetih…
Nema se smisla uzrujavati, nije da možemo išta promijeniti. Možda je vrijeme za kupiti bicikl, spremiti zalihe kave i čokolade u podrum i stisnuti zube za sve što dolazi pred nama. Fokusirati se na ono pozitivno oko nas – evo, u Zagrebu je ovaj vikend festival svjetlosti. Ma, znao sam da će budućnost biti svijetla!
Foto: Privatni arhiv, Facebook, YouTube, Google Maps
