Zagrebačka spremačica Anđelina Palić (59) zaposlenica je privatnog servisa za čišćenje te radi u ustanovama i uredima. No, od malih nogu heklanje je njezina velika ljubav.
„Odrastala sam u obitelji kao najstarije od petero djece i u to vrijeme nije bilo prostora za obrazovanje jer je trebalo pomagati obitelji. Otkad znam za sebe heklala sam, učeći od baka, majke i drugih članica obitelji. Tad su se heklali tabletići i stolnjaci“, započinje Anđelina svoju priču o igri koncem koja se danas pretvorila u dodatno zanimanje koje joj pomaže preživjeti.
Naime, majka je četvero sad odrasle djece, a suprug je u invalidskoj mirovini. Kako bi obogatila kućni budžet, 2019. godine počela je heklati kuglice za bor i ukrasne predmete koje je prodavala prijateljima.
Obrt i dodatno zanimanje
„A onda je moja starija kći vidjela na internetu neku heklanu skupu torbu i pitala me bih li joj mogla izraditi sličnu. Kako sam u jednom dijelu života u privatnom sektoru također šivala torbe, znala sam kako napraviti tehnički dio priče i pristala sam“, nastavlja Anđelina.
Uložila je trud i znanje i nekoliko dana poslije, kćer je uživala u modnom dodatku na kojem su joj mnogi pozavidjeli.
„Ona mi je otvorila oči. Rekla mi je da na društvenim mrežama ima puno ljudi koji heklaju, no moj rad je interesantan i svidio bi se drugima. Malo sam počela istraživati i gledati kako to rade drugi. Dodatno, kći mi je rekla da bi bilo dobro otvoriti paušalni obrt ako se time želim ozbiljnije baviti“, objašnjava Anđelina.
Kaže kako otvaranje obrta uz posao nije nikakav problem, a daje joj sigurnost da je ono čime se bavi legalno te ne strahuje od inspekcija.
Pročitajte više: Dada i Dunda: Daruju život zaboravljenoj odjeći i na modnu pistu donijele kolekciju “Slavonika”
Ideje koje osvajaju na prvi pogled
„Obrt Mani heklanje sam otvorila lani i jako sam zadovoljna. Cijeli postupak je jako jednostavan i brz, nema puno papirologije ni gnjavaže, a omogućuje mi poslovanje bez stresa. Osjećaj koji mi pruža ručni rad i činjenica da sam sama izradila neki predmet, neopisiv je. Kad se tom pridoda zadovoljstvo kupaca i njihova pohvala, žao mi se što se nisam time počela baviti ranije“, iskrena je naša sugovornica dodajući kako joj se kćeri bave digitalnim marketingom te je njihova odgovornost da sadržaj na društvenim mrežama besprijekorno funkcionira, dok se ona usredotočila na izradu torbica.
„Pratim što se nosi i što ljude zanima, a i kćeri mi sugeriraju neke svoje ideje i daju savjete. Budući da uglavnom radim u poslijepodnevnoj smjeni, kroz jutro mi ostaje dovoljno vremena da se mogu posvetiti heklanju“, kaže Anđelina.
Ističe da joj najveći problem predstavlja nabava materijala te cijene koje izravno utječu na njezin rad.
„Konac je skup, a pojedine ručke i kopče u Hrvatskoj je nemoguće nabaviti po normalnim cijenama, pa ih kupujem iz drugih zemalja. Kad bih ovisila samo o domaćim trgovinama, njihove su cijene toliko visoke da bi mi rad bio posve neisplativ. Ovako, uspijem zaraditi dovoljno da budem zadovoljna“, kaže naša sugovornica objašnjavajući da joj se kao obrtniku teško nositi s konkurencijom velikih lanaca i trgovina.
„Zato se trudim ponuditi nešto će ljudi prepoznati i cijeniti. Moje torbe su jednostavne, ali u svaku od njih sam uložila trud i stvorila detalj koji će ih istaknuti kao poseban modni dodatak. Stoga me raduju poruke zadovoljnih kupaca i pokazuju mi da radim nešto što ostavlja trag“, zaključila je Anđelina.
Foto: Privatna arhiva, Canva
