Brigita je bila novinarka, spisateljica i scenaristica. Imala je 85 godina, dvoje djece i dvoje unuka. Starost joj nije bila laka, bila je gotovo potpuno slijepa, a njezin nekad britki um već je duže vremena nagrizala staračka demencija.
Otpuštena je iz bolnice u ožujku 2024. godine, u dom za starije gdje joj je bila potrebna 24-satna skrb. Njezina obitelj u travnju je predala zahtjev za inkluzivni dodatak, te je plaćala dom koji Brigitina skromna mirovina nije mogla pokriti. Brigita je preminula više od godine dana kasnije, u travnju 2025., bez da je ikad vidjela svoj inkluzivni dodatak. Iako bi se isplatio retroaktivno, od trenutka predaje zahtjeva, proces dodjele dodatka zaustavljen je njezinom smrću. Trošak njezinog zbrinjavanja, koji je trebala pokriti država, ostao je na njezinoj djeci.
Mjeseci čekanja na rješenje
Slučaj Brigite (podaci poznati redakciji) samo je jedan od nebrojenih tisuća koje je stvorio aktualni sustav dodjele socijalnih dodataka. Zakon koji je donio ministar Marin Piletić propisuje da se rješenje mora donijeti u roku od 15, najviše 30 dana, no tisuće obitelji čekaju mjesecima, pa i više od godine dana, na rješenje koje bi im olakšalo tešku situaciju – barem pokrilo troškove skrbi za ljude kojima je potrebna cjelodnevna pomoć.
Inkuzivni dodatak je pomoć osobama s invaliditetom i najtežim kroničnim bolesnicima, a isplaćuje se u iznosu od 138 do 720 eura mjesečno, ovisno o potrebama osobe.
Kako se dodatak isplaćuje retroaktivno nakon donošenja rješenja, obitelji osoba koje su dobile rješenje tako bi mogle pokriti troškove koje su imali u periodu čekanja – zatvoriti kredite, pokriti dozvoljene minuse, ili vratiti dio ušteđevine. Međutim, aktualna praksa bila je takva da bi se proces zaustavljao sa smrću osobe koja je predala zahtjev, tako da oni koji nisu doživjeli svoje rješenje ne bi dobili nikakav novac, a njihovim skrbnicima ostali bi svi troškovi.
Pročitajte više: Zaposlenici s invaliditetom ne smiju biti izuzeti od napredovanja
Sud presudio protiv Ministarstva
Takvu je praksu sada srušila prvostupanjska presuda Upravnog suda, koja je u oglednom sporu – znači da će presuda biti primjenjiva na sve slične slučajeve – donijela rješenje da se proces za dodjelu inkluzivnog dodatka ne smije obustavljati sa smrću osobe koja je predala zahtjev.
Sud je u presudi, koju potpisuje predsjednik Upravnog suda Tomislav Krušlin, zaključio kako je istina da je inkluzivni dodatak osobno pravo koje se ne nasljeđuje, no da i ono u sebi sadrži neostvareno imovinsko potraživanje, na koje bi nasljednici stranke imali pravo.
Nadalje, zaključuje kako je to potraživanje neostvareno zbog toga što Ministarstvo nije ispunilo svoje obaveze, te da u slučaju kada je postupak obustavljen nakon smrti stranke, a istekao je rok propisan zakonom za provedbu postupka (kao u nebrojenim slučajevima osoba koje nisu dobile rješenje u zakonskom roku od 30 dana), “javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa”. Jednostavnim rječnikom rečeno – Ministarstvu se isplati odugovlačiti s postupcima jer ne bi moralo isplatiti ništa onima koji u međuvremenu preminu.
Na Dnevniku HRT-a prvog listopada prošle godine čuli smo kako je takvih slučajeva – osoba koje su preminule prije nego što su dobile rješenje o inkluzivnom dodatku – više do 15.000. Ministar Piletić tada se nemušto branio, no promijenilo se otada nije ništa, sve do presude objavljenje krajem siječnja ove godine.
Ministarstvu još uvijek ostaje mogućnost žalbe na prvostupanjsku presudu, a do danas se nije očitovalo o presudi. Više od 100.000 osoba još uvijek čeka svoje rješenje o inkluzivnom dodatku.
Foto: Hrvatska vlada, Nano Banana Pro (ilustracija)
