Komunikologinja Tatjana Zoka iz Čakovca specijalizirala se za odnose s javnošću i medije, a počela je raditi odmah po završetku fakulteta kao novinarka na beauty i lifestyle portalima. Zbog pandemije ostala je bez posla, a to ju je motiviralo da spas potraži u poduzetništvu.
„Počela sam se intenzivno educirati, radila besplatno kako bih stekla iskustvo i sigurnost, a zatim jednostavno odlučila napisati poslovni plan i krenuti u poduzetništvo. Danas vodim I-Storia, gdje pomažem poduzetnicima i brendovima kroz strategiju sadržaja, SEO i web postavu, te Beauty Brand marketing agenciju, specijaliziranu za beauty industriju, koju vodim s partnericom Marijanom Mikulić Škrinjar“, ispričala je Tatjana objašnjavajući kako se posvetila digitalnom marketingu, pisanju i kreiranju sadržaja.
Kaže kako je bila svjesna da beauty brendovima nedostaje snažan sadržaj, a ona i partnerica svojim iskustvom mogu im ponuditi prostor za rast.
Vrijednost rada
Kao i mnogi, među prvim pitanjima s kojima se susrela bilo je ono kako odrediti cijenu svog rada.
„Iskreno rečeno, prve cijene formirala sam prilično skromno, više iz straha da ne tražim previše nego iz realne procjene vrijednosti. Na početku je to uvijek izazov, pogotovo kada nemate izgrađen portfelj i tek ulazite na tržište. Iako sam bila svjesna da imam znanje i da klijentima donosim rezultate, često sam se uspoređivala s drugima i prilagođavala se njihovim cijenama umjesto da se vodim vlastitom vrijednošću“, kazala je Tatjana ističući da upravo to smatra svojom najvećom greškom.
Kaže, naime, da trud, vrijeme i odgovornost koje je preuzimala nisu bili u skladu s onim što je naplaćivala.
„Dugo sam radila ispod svoje vrijednosti. Taj raskorak osjećala sam već na početku, ali nikako nisam imala snage prelomiti i promijeniti stvari. Svaki put bih pomislila ‘još malo pa će biti bolje’ ili ‘važno je da imam klijente’, no umjesto zadovoljstva samo se gomilala iscrpljenost“, iskrena je naša sugovornica te kaže kako se godinama borila s preopterećenošću i strahom da će zbog podizanja cijena izgubiti klijente.
Pročitajte više: Od misterija do kriterija: Vodič za fer određivanje plaća
Korak u novom smjeru
„Zaokret se dogodio kada sam doslovno došla do ruba – iscrpljenosti, burnouta i narušenog zdravlja. Radila sam od jutra do mraka, imala osjećaj da stalno ‘gasim požare’, a ipak nisam osjećala ni napredak ni zadovoljstvo. U jednom trenutku postalo mi je jasno da rad od 0 do 24 sata ne vodi nikamo i da takav tempo nije dugoročno održiv“, objasnila je Tatjana.
Kad je osvijestila negativnu situaciju, bila je spremna na poduzimanje odgovarajućih mjera. Tada je jasno definirala usluge i pakete, izračunala koliko stvarno ulaže u svaki projekt i postavila cijene koje su, prema njezinom mišljenju, odraz prave vrijednosti. Računala je pritom da će izgubiti dio klijenata.
„Znala sam da će dio klijenata otići kada više ne budem ‘najjeftinija opcija’, ali sam isto tako znala da oni ionako nisu dugoročni partneri. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka – oni koji su ostali, kao i oni koji su došli nakon promjene, bili su upravo klijenti koji razumiju vrijednost mog rada, poštuju proces i cijene dugoročnu suradnju“, istaknula je Tatjana.
Vodič za korekciju cijena
Međutim, mnogima je teško definirati kako točno odrediti vrijednost vlastitog rada.
„Cijene sam korigirala postupno i promišljeno i vodila se time koliko stvarnog vremena utrošim na određeni projekt, koji su moji troškovi i kakvu vrijednost klijent dobiva zauzvrat. Dugo sam radila po satnici, ali postupno se mičem od tog načina rada jer satnica često ne pokazuje pravu vrijednost. Znanje koje danas imam nisam stekla preko noći, godinama sam ulagala u edukacije, treninge, iskustvo i praksu. Zato ako mi za nešto treba danas pet minuta, to nije slučajnost nego rezultat svih tih ulaganja“, smatra Tatjana ističući kako smatra da su korigirane cijene održive za nju, ali pravedne i isplative za klijenta.
Iako je mnogim klijentima cijena osnovni kriterij za odabir suradnika, Tatjana smatra da uz transparentno prikazane procese, stručnost i rezultate to više nije tako. Istaknula je i kako smatra da to posebno vrijedi u visoko konkurentnim industrijama u kojima jasna specijalizacija i komunikacija vrijednosti čine razliku.
Granica ispod koje ne treba ići
„Početnici često misle da moraju godinama raditi ispod vrijednosti da bi stekli pravo na više cijene, ali to nije nužno tako. I na početku je važno postaviti barem minimalnu granicu ispod koje ne idete, jer se od samog starta gradi navika kako sami vrednujete svoj rad. Naravno, iskustvo i sigurnost dolaze s vremenom, pa je realno da će se cijene korigirati postupno kako raste portfelj, rezultati i potražnja. No, važno je da se korekcije ne bojite i da ih uvedete čim osjetite da trenutačna cijena ne pokriva ni trud ni znanje koje ulažete“, savjetovala je Tatjana objašnjavajući kako je i sama u početku mislila da su usluga i klijent najvažniji segmenti poduzetništva.
„Ako sami sebe stavljamo na zadnje mjesto, i posao će nas tamo držati. Uz to, shvatila sam koliko je važan i mindset. Kada promijenimo način razmišljanja, iz straha i nedostatka u povjerenje i svjesnost vlastite vrijednosti tada se mijenjaju i rezultati. Posao nije samo ono što radimo za klijente, nego i ono što učimo o sebi na tom putu“, poručuje naša sugovornica uz obrazloženje da su edukacija i cjeloživotno učenje temelj poduzetništva.
„I na kraju, rekla bih da je odabir klijenata jednako važan kao i odabir usluga. Ne moramo raditi sa svima i nisu svi naši idealni klijenti. Najbolji rezultati dolaze kada postoji partnerski odnos, međusobno povjerenje i poštovanje. Tada posao donosi ne samo financijsku stabilnost, nego i zadovoljstvo, a upravo to je, barem meni, pravi smisao poduzetništva“, zaključila je Tatjana.
Foto: Privatna arhiva
