Ako ste vegetarijanac ili vegan, vjerojatno vam se povraća već na samu ideju da se u Sisku i okolici planiraju mega farme peradi. Ako ste ekološki osviješteni građanin, naravno da brinete kakav će utjecaj na okoliš imati u nas neviđeni pogoni s intenzivnim uzgojem pilića te hoće li se posljedice osjetiti i u samom Parku prirode Lonjsko polje, primjerice. Ako ste stanovnik Sisačko-moslavačke županije, sve to će imati izravan utjecaj na vaš život zbog farmi i klaonice u susjedstvu te skupljanja i otpremanja goleme količine otpada koji će u toj proizvodnji mesa nastati.
Mega farme kao mega izazov
A što ako niste iz spomenutih skupina? Je li takvo ulaganje ujedno i nacionalno pitanje? Jest. I ne može se tek s visoka „popovati“ tamo nekim građanima da su investicije nužne, a razvoj domaće poljoprivredne proizvodnje toliko bitan da nemamo luksuz odbiti mega farme u koje je ukrajinski investitor spreman uložiti oko 600 milijuna eura.
Prosvjed u Zagrebu je pokazao barem dvoje: da ipak treba provjeriti što se priprema te kako će sve farme i postrojenja zajedno utjecati na ljude i okoliš u Sisačko-moslavačkoj županiji, a također i koliko su kvalitetne studije koje su dosad izrađene jer je na njih bilo, kako građani poručuju, na stotine primjedbi.
Službeni tretman tih projekata demonstrira koliko se kod nas realno drži do propisa i koliko odgovorno državne/lokalne institucije provode nadzor i brinu o društvenom interesu – u ovom, ali i u nekim budućim slučajevima. (Dosad smo se znali opeći – sjetimo se samo primjera nekih vjetroelektrana). Investicije, naime, ne postoje samo radi investitora ili brojki o rastu izvoza i BDP-a; iza svega mora postojati šira logika održivog razvoja, koja osim proizvodnje hrane uključuje očuvanje okoliša kao i potrebe lokalnih stanovnika. (A već smo saznali da neki od projekata nisu u prostorno-planskoj dokumentaciji, ili je to barem dvojbeno.)
Pročitajte više: Dvije ukrajinske tvrtke i plan mega farmi, klaonica, tvornica: Koji pogoni imaju “zeleno svjetlo”, a koji još ne
Temeljni problem – tko vjeruje u mjere i zaštitu?
U Europi već postoje na tisuće mega farmi, a zemlje s najvećim brojem intenzivnih peradarskih farmi su, kako je pisao Guardian pozivajući se na najnovije podatke, su Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Italija i Poljska. No EU, kako piše Agroklub, sve odlučnije ide u drugom smjeru, a europska strategija Od polja do stola te Strategija za bioraznolikost do 2030. kao cilj imaju smanjenje intenzivnog uzgoja, povećanje udjela ekološke i poluekološke proizvodnje te uvođenje strožih standarda dobrobiti životinja.
Što će biti kod nas? Možemo se razlikovati oko pitanja želimo li uopće u Hrvatskoj gradnju mega farmi ili ne (o tome uopće i nije bilo rasprave, a iz Zelene akcije su na prosvjedu u Zagrebu poručili da žele usvajanje nacionalne odluke koja bi ovakve projekte klasificirala kao neprihvatljive), ali ne smijemo raditi kompromise oko toga kako se projekti pripremaju i kakve filtere prolaze. Taj luksuz nemamo.
Svakako, takve se farme teško može svrstati u čistu industriju i nužan je ozbiljan nadzor. Temeljni problem u ovom sisačko-moslavačkom slučaju koji je postao akutan zapravo je u tome što je u Hrvatskoj vrlo nizak stupanj povjerenja u institucije, a što je „tekovina“ sustavno izgrađivana desetljećima. Recimo, ako nadležna institucija izda pozitivno rješenje za visokotehnološku farmu „uz primjenu zakonom propisanih i rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i provedbu programa praćenja stanja okoliša“, koliko na skali od 1 do 10 vjerujete da će to doista biti u praksi primijenjeno? A kod mega farmi su i mega izazovi.
Farme, peradarnici, milijuni pilića i otpad
Konkretno, prema studiji utjecaja na okoliš za osam farmi za tov pilića na području Općine Velika Ludina kompanije Premium Chicken Company, planira se 12 peradarnika, svaki kapaciteta 50.400 pilića, što znači da je ukupni kapacitet po farmi 604.800 pilića. Za svih osam farmi po ciklusu to iznosi 4.838.400 pilića u jednom proizvodnom ciklusu što uz 6,5 ciklusa godišnje sveukupno iznosi 31.449.600 pilića godišnje za cijelu lokaciju. Tu će biti jako puno raznog otpada, a nužan je i prostor za privremeno skladištenje lešina uginulih pilića. Njih će se s farme, piše, odvoziti dva puta dnevno. Znate li koliki je očekivani broj uginulih životinja? Po farmi na godišnjoj razini 1.419.120 komada, ukupne procijenjene mase 1.327,2 tona.
Postojat će stoga mjere zaštite okoliša vezane za zaštitu zraka, voda, bioraznolikosti, divljači i lovstva, zaštite od buke, zaštite prometa, za gospodarenje otpadom, postupanje s uginulim životinjama, u slučaju nekontroliranih događaja… i očekivanje (ili bolje rečeno – sumnja) da će sve to biti poštovano i nadzirano.
Foto: Pixabay, Canva
