Svjetski milijarderi – kojih nikad nije bilo više i nikad nisu bili bogatiji, te čije se bogatstvo okuplja sve brže – najveća su prijetnja demokratskim poretcima u 21. stoljeću, a države dolaze do točke gdje će morati birati između milijardera i demokracije. To je zaključak najnovijeg izvještaja neprofitne organizacije Oxfam, koji upozorava na ozbiljan utjecaj koji milijarderi imaju na medije, društvene mreže i političare, kroz korištenje svojeg bogatstva.
Analizirajući javno dostupne podatke o imovini svjetskih milijardera, Oxfam je ustanovio da je bogatstvo najbogatijih ljudi na svijetu raslo tri puta brže otkad je Donald Trump po drugi put izabran za predsjednika nego što je u prosjeku raslo kroz prethodnih pet godina. Ovaj skok najviše su osjetili milijarderi u SAD-u, no i drugi bogataši diljem svijeta znatno su povećali svoje imovine.
Poluga utjecaja na demokraciju
Upravo je ovo bogatstvo, izvan svih proporcija u odnosu na većinsko stanovništvo u demokracijama, ono što predstavlja najveću prijetnju demokratskom poretku – zbog toga što ga milijarderi koriste kao polugu za očuvanje i ojačavanje svojeg položaja.
“Jedna je stvar kada milijarder kupi ogromnu jahtu ili brojne luksuzne kuće diljem svijeta”, piše Oxfam u sažetku svojeg izvještaja. “Ova pretjerana potrošnja može se opravdano kritizirati… No mnogi će odbaciti tu kritiku i opisati ju kao zavist. Međutim, mnogo manje ljudi se ne bi složilo da, kad milijarder koristi svoje bogatstvo da kupi političara, da utječe na vladu, da kupi novine ili platformu društvenih medija, ili da skupim odvjetnicima izgura bilo kakvu opoziciju kako bi osigurao imunitet pred zakonom, da su te akcije antiteza progresu i poštenju.”
Upravo se to događa, tvrdi Oxfam, i to više nego ikada prije u povijesti demokratskog svijeta. “U državi za državom, super-bogati ne samo da su zgrnuli više bogatstva nego što bi ikada mogli potrošiti, već su ga i iskoristili kako bi zgrabili političku moć kako bi oblikovali pravila koja upravljaju našim gospodarstvima i državama.”
Pročitajte više: Treba li uvesti porez od 2 posto na ultrabogate? Ideja je izazvala bijes vlasnika Louis Vuittona
Cijena u ljudskim životima
Cijena ovog političkog utjecaja nije apstraktna; ona se mjeri u ljudskim životima i propuštenim prilikama. Dok se bogatstvo milijardera od 2020. godine uvećalo za nevjerojatnih 81 posto, dosegnuvši ukupnu vrijednost od 18,3 bilijuna dolara, ostatak svijeta klizi u sve dublju nesigurnost. Izvještaj donosi potresan podatak da, u svijetu nikad većeg obilja, jedna od četiri osobe nema osiguran redovit obrok. Umjesto da se bave ovom humanitarnom krizom, vlade pod utjecajem oligarha često biraju represiju nad vlastitim građanima kako bi zaštitile status quo.
Milijarderi se zahvaljujući svojem bogatstvu upuštaju u “kupovinu utjecaja”, koja je najočitija u kontroli informacija. Podaci su neumoljivi: više od polovice vodećih svjetskih medijskih kuća i čak devet od deset najvećih platformi društvenih mreža sada su u vlasništvu milijardera. Posljedica takve koncentracije je privatizacija javnog prostora u kojem se kritika utišava, a narativi se kroje prema interesima najbogatijih.
Granice apsurda
Dok se bogatstvo elite gomila do granica apsurda – dvanaestorica najbogatijih ljudi sada posjeduju više imovine nego najsiromašnija polovica čovječanstva, odnosno četiri milijarde ljudi – obični građani gube svoj glas. Politički sustavi, teoretski dizajnirani da služe svima, postali su ekskluzivni klubovi. Oxfam iznosi podatak da milijarderi imaju 4.000 puta veću šansu da obnašaju političku dužnost od prosječnog građanina. U Sjedinjenim Američkim Državama, samo stotinu milijarderskih obitelji financiralo je šestinu svih izbornih troškova, čime su efektivno kupili ne samo utjecaj, već i samu arhitekturu vlasti.
S druge strane te medalje nalazi se surova stvarnost za većinu. Dok je bogatstvo milijardera samo u 2025. godini skočilo za rekordnih 16 posto, dosegnuvši nezamislivih 18,3 bilijuna dolara, svijet se bori s krizom troškova života. Svaka četvrta osoba na svijetu nema osiguran redovit obrok, a vlade, umjesto preraspodjele koja bi ublažila ovu patnju, sve češće na nezadovoljstvo građana odgovaraju represijom.
Unatoč sumornoj slici svijeta u kojem pravila kroji šačica privilegiranih, Oxfamov izvještaj jasno poručuje da ekstremna nejednakost nije prirodna sila, već politički konstrukt koji se može i mora demontirati. Kako bi se zaustavio ovaj “napad na demokraciju” i vratila moć u ruke građana, organizacija pred svjetske vlade postavlja tri hitna imperativa.
Tri koraka za spas
Prvi korak je radikalna promjena poreznih politika. Oporezivanje super-bogatih, tvrdi Oxfam, više nije samo ekonomsko pitanje punjenja proračuna za škole i bolnice, već nužan alat za smanjenje opasne koncentracije moći koja prijeti društvenoj stabilnosti.
Drugo, nužno je presjeći pupčanu vrpcu između privatnog kapitala i javne vlasti. To zahtijeva drakonsku regulaciju lobiranja i reformu financiranja izbornih kampanja, kako bi se spriječilo da milijarderi doslovno kupuju političare i zakone koji im odgovaraju.
Konačno, države moraju skupiti hrabrost za razbijanje korporativnih monopola, posebice u medijskom i tehnološkom sektoru. Samo se na taj način može osigurati pluralizam mišljenja i spriječiti da uski krug vlasnika platformi diktira javnu istinu i ušutkava kritiku.
Provedba ovih mjera zahtijeva političku volju kakva se rijetko viđa, no alternativa je zastrašujuća. Pasivnost pred ovim problemom znači pristanak na svijet u kojem demokratske institucije postaju tek fasada za vladavinu najbogatijih, tvrdi Oxfam, citirajući pokojnog američkog suca Vrhovnog suda Louisa Brandeisa: “Možemo imati veliku koncentraciju bogatstva u rukama nekolicine, ili možemo imati demokraciju. Ali ne možemo imati oboje.”
Foto: Oxfam YouTube
