Futura Medical Group je hrvatska grupacija čiji je suvlasnik Ognjen Bagatin, suosnivač i direktor s Bojanom Pintarićem. Investitore uz njih još čini cijela skupina poduzetnika i poslovnih ljudi – Filip Jelić, Luka Abrus Fijačko i Alan Sumina iz ICT sektora, Berislav Horvat i Krešimir Šikić iz svijeta bankarstva, financija i revizije, odvjetnici Josip Konjevod i Zlatko Knezović te serijski poduzetnik Saša Cvetojević.
Grupacija je osnovana 2022. godine i specijalizirana je za upravljanje zdravstvenim ustanovama te uključuje 12 lokacija poznatih poliklinika i centara u Zagrebu, Splitu i Rijeci, s perspektivom širenja, a ima više od 300 zaposlenih. Nedavna akvizicija poliklinike i rodilišta Podobnik omogućila je, kažu, cjelovitu skrb za majku i dijete od začeća do poroda.
“Bolnicu je osnovala obitelj Podobnik prije 17 godina u Zagrebu, a od 2008. do danas na svijet su donijeli preko 6500 beba i obavili preko sedam tisuća ginekoloških operacija i zahvata. Umirovljeni prof. dr. sc. Mario Podobnik jedan je od prvih subspecijalista fetalne medicine u Hrvatskoj, subspecijalist humane reprodukcije i vodeći stručnjak ultrazvučne i prenatalne dijagnostike. Njegova supruga prof. dr. sc. Slava Podobnik Šarkanji od osnutka je bila ravnateljica bolnice. Kći dr. Petra Podobnik vodi medicinski tim kao stručnjak za fetalnu medicinu i naprednu ultrazvučnu dijagnostiku. SB Podobnik se pritom ubraja među svega 12 privatnih bolnica u zemlji i devet u Zagrebu”, stoji u priopćenju FMG-a objavljenom početkom rujna.
Vrijednost za pacijenta
„Iz naše perspektive najvažnija je vrijednost za pacijenta koji će kroz sinergiju svih poliklinika i bolnica u našoj grupaciji dobiti više. Na raspolaganju je ginekologija s rodilištem, pedijatrija, estetika, dijagnostika – stvarno pokrivamo sve kroz 55 specijalista zaposlenih u tim ustanovama“, objašnjava Bagatin za Women in Adria ističući kako okrupnjavanjem domaćeg privatnog zdravstva donose rasterećenje javnozdravstvenog sustava.
„Nije tajna da se u bolnicama na pretrage čeka i po nekoliko godina, a kod nas su, uz vrhunsku uslugu, puno dostupnije. Valja također znati da je medicina napredovala i mijenjala se unazad 10 – 15 godina, pa sada za dijagnostiku koju je nekad pokrivala jedna pretraga, danas trebate tri različite pretrage“, objasnio je Bagatin ističući također da je u javnozdravstvenom sustavu liječnicima nemoguće odvojiti vrijeme koje će posvetiti svakom pacijentu posebno jer je pritisak na sustav prevelik.
Prof. dr. sc. Aleksandar Džakula iz Centra za zdravstvene sustave politike i diplomaciju pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u odgovoru na naš upit komentira pak da liječnici mogu proširiti obujam preporuka za pretrage i kontrole te pacijente uputiti na dodatne tretmane, pa raste potrošnja zdravstvenih usluga koje nisu nužno uvijek opravdane ni potrebne.
Pročitajte više: AI u zdravstvu: Microsoft testira program za dijagnostiku koji je četiri puta precizniji od liječnika
Duga lista čekanja za pretrage
„U medicini postoji specifičnost: o korištenju usluga u pravilu ne odlučuju sami pacijenti, već zdravstveni radnici. To znači da se s povećanjem broja pružatelja zdravstvene zaštite može povećati i broj nametnutih zahtjeva prema zdravstvenom sustavu“, kaže Džakula.
Dodaje i sljedeće: „Nameće se diskurs da javne ustanove ne mogu pružiti nužnu i dovoljno kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, a pritom nisu ni radna okruženja u kojima bi zdravstveni radnici trebali dugoročno vidjeti svoju budućnost“, pa napominje da je u takvim okolnostima razumljiv interes privatnih investitora koji su prepoznali priliku.
Predsjednica Sindikata zdravstva Hrvatske Radmila Belobrajić Čahut upozorava pak da je „činjenica da se u javnom zdravstvu na neke pretrage dugo čeka i sad se pacijenti naručuju za 2027. godinu, pa vrijedi da oni koji nemaju novca jedino mogu čekati smrt ako si ne mogu platiti pregled u privatnim klinikama. Još je veći problem što isti liječnici koji su u bolnicama nedostupni, kod privatnika rade bez problema“.
Istaknula je kako ne vidi prednosti okrupnjavanja privatnog zdravstva sve dok Ministarstvo zdravstva ne donese jasnu zabranu da liječnici zaposleni u javnozdravstvenom sektoru ne mogu istovremeno raditi u privatnim ustanovama.
„Dodatno, kad pogledate prosjek ljudi koji najviše koriste pretrage, to su pacijenti starije životne dobi koji žive od mirovina. Netko s takvim prihodima teško će odvojiti 200 ili više eura za pregled kod privatnika“, ističe Belobrajdić Čahut.
Izbor za one koji ga mogu platiti
„Danas imamo razne oblike odnosa javnog i privatnog sektora, u rasponu od sistematskih pregleda do najsloženijih dijagnostičkih i terapijskih zahvata koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plaća kroz ugovorne odnose s privatnim klinikama i poliklinikama“, kaže prof. Džakula ističući kako privatizacija nudi mogućnost većeg izbora za pacijente koji to mogu platiti, kao i bolju kvalitetu usluge.
„S druge strane, privatizacija znači nešto mnogo šire i dublje od pitanja vlasništva nad zdravstvenom zaštitom. Privatizacija za sobom nosi i komodifikaciju, odnosno pretvaranje zdravlja u robu. Taj proces predstavlja ključni problem – jer prelaskom zdravlja iz kategorije javnog dobra u kategoriju robe koja se kupuje na tržištu, građanima se šalje poruka da su oni sami odgovorni za svoje zdravlje, ali još važnije – da ga moraju izravno financirati“, upozorio je prof. Džakula navodeći da se iz potreba građana i pacijenata fokus javne komunikacije usmjerava prema pružateljima usluge, pa privatne ustanove mogu odlučivati o tome što je ‘potrebno’, ovisno o isplativosti i ponudi.
Od korisnika do kupca
„Drugim riječima, pacijenti se premještaju iz kategorije korisnika društvene skrbi za zdravlje u kategoriju kupaca zdravstvenih usluga na tržištu, i prepuštaju se onima koji te usluge pružaju i naplaćuju. Siguran sam da taj osjećaj nije nimalo ugodan – ni pacijentima niti njihovim obiteljima. No, komunikacijski modeli i marketinški alati mogu takvu novu stvarnost oblikovati u ‘romantičnu priču’ i tako ublažiti ili prikriti njene stvarne posljedice“, kaže prof. Džakula zaključujući kako o budućnosti očekuje povećanje negativnih učinaka privatizacije.
“Stoga je ključno osmisliti nove oblike skrbi koji bi na razini zajednice ili ustanove ipak pružili zdravstvenu zaštitu u formi skrbi, a ne samo usluga koje dobivate ‘na kapaljku’, i koje često morate platiti, direktno ili indirektno, iz vlastitog džepa“, zaključuje prof. Džakula.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, LinkedIn, Canva
