Odvažiti se na samostalnost u poslovanju velik je korak, kojeg se s pravom često užasavamo. Napustiti sigurnost redovitih primanja, plaćenih bolovanja i godišnjih odmora često se doima kao rizik koji nije vrijedan onoga što donosi zauzvrat, no za neke ljude on je jedini izbor koji ima smisla.
Tako je barem bilo za Elenu Sriću Blašković, koja je poduzela za mnoge neshvatljiv potez – u drugom tromjesečju trudnoće, već s jednim malim djetetom kod kuće, odlučila je dati otkaz i pokrenuti vlastiti obrt. Njen potez – za koji mnogi nisu imali razumijevanja – bio je kulminacija dugogodišnjih planova i odlučila je da više neće čekati savršeni trenutak.
Poticaj za promjenu
Srića Blašković je radila remote kao agent u prodaji, a poticaj za karijernu promjenu dobila je nakon što se vratila s porodiljnog nakon prve trudnoće. “Imala sam komplikacije i morala ići na čuvanje trudnoće. Nakon što sam se vratila na posao, okruženje nije bilo toliko podržavajuće”, kazala nam je. “Jednostavno sam se osjećala kao da me netko stavio u kutiju i da ne mogu naprijed,” opisuje.
Ideja o pokretanju obrta nije nastala preko noći. “Odgađala sam otvaranje obrta pune četiri godine zbog privatnih razloga”, rekla nam je. “Shvatila sam da pravog trenutka za to nema i da što duže čekam, to je teže,” dodaje.
Pročitajte više: Zagorska vladarica svijeta vijaka: “Druga su djeca bila na moru, ja sam slagala šarafe na police!”
Prelomila usred druge trudnoće
Na kraju je prelomila usred druge trudnoće. Dala je otkaz i u šestom mjesecu trudnoće otvorila obrt. “Baš sam osjetila onaj neki mir – da je to to i da je sad sve kako treba”, kazala nam je.
Otvorila je obrt bez ikakvih poticaja jer, kaže, jednostavno nije mogla čekati. Radila je dva mjeseca do termina za porod. “Ne može čovjek previše napraviti u dva mjeseca, tako da sam zapravo odmah po rođenju djeteta počela pripremati stvari kako bih po povratku imala jako dobru bazu i jasan smjer u kojem želim ići”, rekla je.
“Zanimljivo je da sam zapravo čak godinu dana ranije već imala ime i logo firme”, rekla nam je. “Toliko sam bila sigurna u svoju odluku da su me, kad je došao trenutak za otvaranje, samo čekali papiri za ispuniti.”
Doza ljubomore
Odluku napustiti stalan posao i prihvatiti minimalnu rodiljnu naknadu neki bliski ljudi nisu mogli shvatiti. “Muž je bio tu, stvarno mi je držao leđa”, naglasila je, “ali određeni ljudi – ne. Nećemo upirati prstom, ali bili su skeptični. Čak mislim da je tu bila i doza ljubomore prisutna. Možda me to u tom trenutku malo i pogodilo, ali kad čovjek zna da je to taj idući korak i put, čak i da mi je i muž rekao ‘nije to za tebe’ – ne može nitko protiv mene u tom trenutku, to je jednostavno bilo to.”
Srića Blašković je otvorila obrt za virtualnu asistenticu u prodaji, te kaže kako je ta specijalizacija pomogla – većina virtualnih asistenata nudi administrativne usluge, i tržište je puno. “Nema neke diferencijacije”, naglasila je.
Bilo joj je bitno vratiti vidljivost na LinkedInu, gdje je prije bila aktivna, no na poslu nisu odobravali njezinu aktivnost na toj mreži. “Trebalo mi je sigurno 2-3 mjeseca da se ponovno aktiviram”, kazala nam je. “Da ljudi shvate da sam ovdje. Vjerujem da bi mi bilo lakše da sam i prije otvorila.”
Kada je krenula s poslom, svježe nakon porodiljnog, prije pola godine, brzo je prikupila bazu klijenata. “Lijepo surađujemo”, kazala nam je. “Drago mi je da mogu sama birati ljude s kojima radim, i da imamo otvorenu komunikaciju, prijateljski odnos. Baš je to ono što mi je nedostajalo prije – da mogu odlučivati za sebe i napraviti neke stvari bez da ikog moram povlačiti za rukav.”
Tajna je u disciplini
Vjeruje da je tajna njezinog uspjeha – disciplina. “Kad se nečemu potpuno predam, rijetko kada to ne uspije”, kazala je. “Kroz svo moje školovanje i sport naučila sam – koliko dam, toliko mi se vrati. Možda ne nužno uvijek, iz nekih stvari čovjek nauči, ali dugoročno ako si dovoljno uporan, imaš tu disciplinu, to je jednostavno dobitna kombinacija”, napominje.
Za ljude koji čekaju pravi trenutak da pokrenu svoj obrt ili tvrtku ima vrlo jednostavnu poruku. “Pravog trenutka stvarno nema,” naglasila je. “Ono što svi govore – i to zvuči kao klišej – nikad nije pravi trenutak, stvarno nije. Nikad se nećemo osjećati dovoljno spremni, i ako ćemo čekati pravi trenutak, nikad nećemo ništa napraviti.”
Treba, akže, jednostavno krenuti, malo po malo. “Vjerovati u sebe – najbitnije je vjerovati u sebe i ne uzimati k srcu ako netko drugi misli drugačije, jer to nije bitno. Bitno je ono što mi sami želimo”, poručuje.
Foto: Privatni arhiv, Nano Banana 2 (Ilustracija)
