Maja Pađen (30) odrastala je u građanskoj riječkoj obitelji, a već je od malih nogu postizala vrhunske rezultate. Bavila se sportom, a u školi je nizala odlične ocjene i pohađala tečaj programiranja za djecu. No, prvotna zanesenost programiranjem ubrzo je splasnula, a umjesto njega rodila se strast prema letenju.
„Išla sam na natjecanje u Düsseldorf. Imala sam 16 ili 17 godina i bio je to moj prvi let avionom. To prvo polijetanje pružilo mi je nezaboravan osjećaj – onaj trenutak kad se zrakoplov odlijepi od piste. I dan-danas me to fascinira, no sjećam se kako sam tada mami rekla da želim biti pilotkinja“, prisjetila se Maja.
Počela je istraživati kako ostvariti svoj san i što učiniti da stekne potrebnu edukaciju. Želja je u njoj bila sve jača, a prepreke sve veće.
„Iskreno, doma nisam o tome previše razgovarala jer sam istraživanjem na internetu doznala da je studij za komercijalnog pilota tada stajao oko 40.000 eura. Moja obitelj nije bogata i taj novac nismo imali, tako da sam u sebi potiskivala tu želju. No, u trećem razredu gimnazije zbog skolioze sam morala na operaciju kralježnice. Ne znam što se u meni prelomilo, no nakon operacije, čim sam otvorila oči, moje prvo pitanje liječniku bilo je hoće li me ta operacija spriječiti da u budućnosti upravljam avionom“, prisjetila se Maja.
Svemir se urotio za uspjeh
Priča kako joj je otac tada pružio podršku i rekao joj neka ode na studij koji želi, dok je majka bila rezervirana. Upisala je smjer aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti s usmjerenjem za civilnog pilota i san se počeo ostvarivati. Vjerovala je da će uskoro upravljati putničkim zrakoplovom.
„Nekako smo uspjeli pronaći novac i platiti prvu četvrtinu školarine, no dodatni izvor prihoda trebao mi je i kako bih mogla platiti stanarinu i režije u Zagrebu u koji sam se doselila radi studija. Radila sam noćne smjene u restoranu brze hrane. Bio je to stvarno iscrpljujuć ritam. Na predavanjima ste po osam sati u danu, a onda trčite doma i odlazite na posao na kojem provedete sljedećih osam sati. Ne znam uopće kako mi je to polazilo za rukom, no sjećam se osjećaja neizmjernog umora“, iskrena je Maja.
„Uspjela sam polagati sve ispite, a bila sam toliko dobra da su me profesori primijetili. Rekli su mi da im nedostaje instruktora te su me pitali bih li se bavila time, a fakultet bi mi zauzvrat financirao studij ako ostanem poslije raditi kod njih“, priča Maja koja je oduševljeno pristala.
Pročitajte više: 6 razloga zbog kojih bi vas mogli izbaciti iz aviona
Rad sa studentima
Po završetku studija zaposlila se kao instruktorica letenja na fakultetu.
– A onda dolazi realnost. Imala sam 24 godine kad sam došla na posao i odradila prvi radni dan koji nikad neću zaboraviti. Od jednog leta na dan koji sam prolazila dok sam studirala, trebalo je prijeći na više od četiri leta na dan sa studentima koji su me efektivno pokušavali ubiti na svakom koraku radeći njima svojstvene greške kao pravi studenti. Ne znam je li me prvog dana bilo više strah njih ili sebe“, smije se Maja objašnjavajući kako je uložila puno energije da probije vlastite barijere i dopusti studentima pogreške iz kojih uče.
„Dobra je stvar što, kao i u autoškoli, u zrakoplovu imamo dvostruke komande i u svakom trenutku mogu reagirati ako vidim da se situacija zakomplicirala i krenula u nepredviđenom smjeru“, kaže Maja dodajući kako su je studenti prihvatili bez problema te zahvaljujući znanju i stručnosti nije imala problema u postizanju autoriteta.
Skok iz aviona
Kako joj je radno mjesto na Aerodromu Lučko, susretala se s članovima padobranskog kluba Skydive Croatia te su je nagovarali da im se pridruži.
„U normalnom letu nemate padobran na leđima i morate se stopiti s mašinom zrakoplova, poštovati poremećaje u atmosferi i usmjeriti avion što preciznije. Padobranstvo je, s druge strane, potpuni osjećaj slobode. Za mene je to bilo kao sinkronizirano plivanje kojim sam se dugo bavila, samo što je zrak rjeđi medij od vode“, opisala je Maja.
Od prvotnog otpora dospjela je na 300 sati padobranskih letova, a prošla je i padobransku obuku te sad ima više od 70 skokova iza sebe i instruktorica je za buduće pilote padobranaca. Na aeromitingu Susreti za Rudija sudjelovala ja dvaput kao prva pilotkinja. No, priznaje da je MIG-ovi nikad nisu zanimali.
Let preko Atlantika
Tijekom boravka na pisti i druženja s kolegama otkrila je da mnogi od njih vole motore, pa se i ona zainteresirala, ali fokus je i dalje zadržala na zrakoplovima.
„Sretnija sam profesionalnim ostvarenjima. Recimo, natječem se u preciznim slijetanjima i vrlo sam uspješna u tome, a prošle godine sam prvi put preletjela Atlantik u jednomotornom avionu“, pohvalila se Maja objašnjavajući kako nije bila riječ o nekoj osobnoj misiji, nego je prevozila zrakoplov od proizvođača u Austriji do kupca u Kanadi.
„Nadam se da ću ići ponovo jer mi je to velik izazov. Naravno da pomislite da vam se svašta može dogoditi, ali dobar pilot je pripremljen na sve. Ako ne letite u oblacima i imate mogućnost vizualne provjere, uvijek pazite na teren i gledate gdje možete sletjeti ako se nešto dogodi. Za takve male, klipne avione, generalno nije problem pronaći mjesto za slijetanje“, istaknula je Maja.
Civilni zrakoplovi više nisu u fokusu
– Radi prevencije nesreća pokrenula sam inicijativu General aviation Croatia kako bih kroz društvene mreže i druge kanale educirala pilote i otkrila im neke manje poznate činjenice kroz kratke postove o zanimljivim činjenicama. Tako mogu unaprijediti svoje znanje“, kaže Maja čiji studenti nakon završene obuke rade u vodećim domaćim i svjetskim zrakoplovnim kompanijama.
– Možda bih jednog dana i ja voljela probati upravljati putničkim zrakoplovom, ali to je drugačija vrsta zrakoplova od ove na kojoj radim i, iskreno, želja je s vremenom splasnula. Iako zrakoplovne kompanije nude veće plaće, ja sam sretna ovdje gdje jesam jer imam slobodu“, smatra naša sugovornica.
Stekla je i ovlaštenje za ispitivača letenja Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Ističe kako je to zanimljiv dodatak svakodnevnom životu i poslu jer leti s kandidatima iz drugih pilotskih škola o kojima nema prethodno znanje, a to joj pomaže u misiji edukacije sudionika u generalnoj avijaciji Hrvatske i time čini zrakoplovstvo sigurnijim.
Novi hobiji i interesi
“Od prošle godine, s obzirom na to da mi se dečko bavi kartingom, počela sam se baviti menadžmentom Deja Vu Racing karting tima tijekom utrka. Prije par dana smo se vratili iz Lignana u Italiji gdje su dečki vozili utrku u trajanju 24 sata. Kolega i ja smo bili zaduženi za koordinaciju i menadžment vozača i moram reći da je bilo iznimno zahtjevno s obzirom na duljinu utrke i posljedice manjka sna i radnog opterećenja, ali u svakom slučaju takve pothvate planiramo ponavljati“, otkrila je Maja.
Priznaje kako njezini planovi nisu po volji pojedincima, no na to ne obraća pažnju.
„Stariji članovi obitelji i dalje smatraju kako ovo nije zanimanje za ženu koja bi trebala sjediti doma i rađati djecu. Imala sam sreću što su me roditelji podržali i što se sve složilo tako da uspijem. No inače, muško društvo me nikad nije previše plašilo. U padobranskom klubu sam im više brat nego sestra, iako ne mogu reći da nije ponekad bilo podcjenjivanja i prepreka koje su mi priuštili drugi. Pojedinci su dolazili s idejom: “Ona je žena, što će ona mene naučiti”, no svojim uspjehom sam te stavove pomnožila s nulom“, zaključila je Maja.
Foto: Privatna arhiva, Canva
