Vesna Ljubičić (55) iz Osijeka majka je četvero djece i kaže da joj je to najdraža titula, no njezina priča ide daleko izvan granica roditeljstva. Iza nje su život u samostanu, rat, poduzetnički uspjesi i neuspjesi, obrazovanje koje ne prestaje ni danas, samohrano majčinstvo, borba sa sustavom, ali i osobna, tiha snaga koja mnogima može poslužiti kao inspiracija.
Vesna je završila gimnaziju u Vinkovcima i nakon toga planirala je postati časna sestra.
„Završetkom srednje škole razmišljala sam o odlasku u samostan jer sam prethodne godine provela jedan period u samostanu. Rekla bih da je to bilo prekrasno životno iskustvo, no život nas usmjerava putem koji je za nas predviđen. Upisala sam potom studij prava“, prisjetila se.
Potisnuta ratna mladost
„Otišla sam raditi u Njemačku, ali buknuo je Domovinski rat pa sam tako i ja `91. godine završila opet u Hrvatskoj i to već u rujnu u 109. brigadi PZO. Iz kojeg razloga? Voljela bih da mi netko može definirati tu riječ domoljublje. Kod mene je bila misao:’Ok, netko hoće ukrasti na silu moj mali dio svemira, moj dom, djetinjstvo, moje uspomene, moju ulicu, školu, prijatelje…i eto me“, priča Vesna koja nerado govori o ratnim zbivanjima.
„Mozak mi je potisnuo sjećanja. Vjerojatno da bih mogla funkcionirati i odgojiti djecu. Nisam otišla u mirovinu – nisam to htjela zbog straha, jer ako nisam podobna ne mogu samostalno odgajati djecu. To bi bilo i priznanje da sam slomljena. A nisam htjela da me djeca tako vide“, iskrena je naša sugovornica.
Vesna kaže kako upravo zbog toga nije posjećivala ratne obljetnice, a lani se prvi put odvažila na to i iznenadila činjenicom da je cijelu traumu toliko potisnula da se nije mogla sjetiti imena ni događaja.
“Funkcionirala sam normalno, bez ekstremnih sjećanja, no u ovim okolnostima sam se zapitala što to sa mnom nije u redu kad se ne mogu sjetiti događaja u kojima sam osobno sudjelovala”, kaže Vesna.
Pročitajte više: “Ona je žena, što će me naučiti?” – pilotkinja i instruktorica Maja takve je stavove pomnožila s nulom
Nove prepreke
Po povratku u mirnodopski život, sve je trebalo početi iznova. Najprije posao u autoškoli, potom u privatnom medicinskom centru. Paralelno – majčinstvo, školovanje, borba s predrasudama, borba sa sobom. Nakon gimnazije upisala je Pravni fakultet, ali ga zbog rata nije završila. No nije odustala.
„Izvanredno sam se školovala i educirala. Međunarodni revizor za norme, project manager za EU fondove, cluster manager, farmaceutski tehničar i trenutačno se još izvanredno školujem”, objašnjava Vesna navodeći da se educira u području naturopatije te se školuje i za prehrambenu savjetnicu.
A uz sve to, na privatnom planu nisu cvale ruže. Vesna je bila odlučna u stvaranju boljeg života za sebe i djecu.
Samohrana majka četvero djece – i poduzetnica
„Mogla sam ostati u zajednici. Ali nisam htjela da djeca rastu u nesretnom okruženju zbog interesa. Bila je to teža odluka, ali jedina ispravna. Nikada nisam loše govorila o njihovom ocu – jer nisam htjela djeci oduzeti pravo da vole oba roditelja. Izabrala sam puno teži i trnovitiji put i želim vjerovati da su moja djeca toga svjesna te da su naučili da mir nema cijenu, da srce stave na prvo mjesto i da budu sretni, ako treba i sami, a ne nesretni s bilo kim iz krivih razloga“, istaknula je naša sugovornica.
„U jednom trenutku moju djecu su u školi znali ismijavati zbog toga što ‘nemaju oca’, ali i radi uvjerenja da njihovo znanje nije njihovo nego da im je ocjena poklonjena. Moja djeca su daljnjim obrazovanjem dokazala svoje znanje – mislim da je to važno naglasiti zbog njih i trauma koje su im tada nanijete. Susrela sam se u obitelji s ovisnošću – pakao, s karcinomom jedne od kćeri – pakao. Tako da, iskreno, u nekom trenutku posao nije bio bitan, ali da bih im omogućila liječenje trebala sam novac. Ne bih mogla sama da nije bilo nekoliko ljudi koji su me doslovno spasili. Sad mi recite što je tu upornost? Mislim da je to samo želja za opstankom, za življenjem“, prepričala je Vesna najgore životne trenutke objašnjavajući da se njezin put ne može povezati s upornošću.
„Možda je upornost što nisam nikad prihvatila odgovore ‘ne’ ili ‘ne mogu’ – uvijek sam znala reći da postoji samo ili ‘hoću’ ili ‘neću’, jer i danas mislim da se uvijek sve može, samo treba naći način“, kaže Vesna.
Danima je radila više poslova u isto vrijeme i tražila način kako preživjeti.
„Bilo je mnogo izazova, pogotovo jer sam bila sama pa sam nailazila na pokušaje iskorištavanja, osude. Za muškarce sam bila ‘roba na tržištu’, a za žene potencijalna ‘opasnost’. U poslu nikad nisam bila dovoljno dobra prvenstvo za sebe jer sam mjerila ljude po sebi. Pojedini poznati poduzetnici bili su mi dužni, a kad sam tražila plaćanje zbog mojih obaveza, rečeno mi je: Otvori novu firmu, ja moram paziti na ugled, ne mogu ti platiti. Njihov dug je za sobom povlačio ugled, a moj nije bio bitan, jer ipak sam ja bila samo žena i sama. Zbog okolnosti postojao je kolateral koji sam i ja nažalost ostavljala – nenamjerno“, otvorena je naša sugovornica ne skrivajući da iza sebe ima više propalih tvrtki.
„Sve je to život – i usponi i padovi, kako u privatnom tako i u poslovnom životu. Ne znam zašto je kod nas tabu tema priznati poraz. Mnogi poznati poslovni ljudi su imali nekoliko uspona i padova. Nije li poanta u tome – ustati i krenuti ponovo opet i opet i opet… Neuspjeh nije fatalan, a ono što se broji je hrabrost nastaviti, otresti krvava koljena i samo ustati i nastaviti dalje.“, smatra Vesna.
Mogućnosti u Osijeku
Danas vodi bio-ljekarnu Eco feferon u Osijeku. Bavi se savjetovanjem o zdravoj prehrani, suplementaciji, prirodnoj medicini. I to s nevjerojatnom pažnjom prema detaljima.
„Ljudi piju sve i svašta jer su to pročitali na forumu. Ne znaju da suplement može imati interakciju s lijekovima, da nije svaki pripravak isti, da nisu svi organizmi isti. Kao farmaceut igraš ključnu ulogu, jer pružaš informacije pacijentima o njihovim lijekovima i pravilnom načinu njihove primjene. Često si prva osoba koja će savjetovati pacijente o nuspojavama, interakcijama lijekova i pravilnoj dozi“, upozorava Vesna koja uz to radi na projektima, piše, razvija ideje.
Kaže također da joj poslovanje u Osijeku, za razliku od Zagreba, nudi drukčije mogućnosti. Iako je riječ o malom gradu, otvaraju se radna mjesta, osobito u IT sektoru.
„Imamo desetak poliklinika, privatnih laboratorija, zdravstvenih ustanova, i ima prostora još za nekolicinu specijaliziranih zdravstvenih centara koji bi doprinijeli i jednom drugačijem razvoju grada kroz zdravstveni turizam. Ja sam osobno orijentirana u tom smjeru pa možda vidim više prilika“, kaže Vesna.
Istaknula je da posao radi sa srcem jer jednostavno ne zna drukčije. I sve to u društvu koje ženu u poduzetništvu gleda kao manje sposobnu.
„Zahvalna sam što smo preživjeli sve izazove, što sam usprkos svemu uspjela podići djecu i što su krenuli svatko svojim putem, što su zbrinuti, imaju dozu empatije i što su svjesni svega. Nekolicinu puta sam znala noći proplakati kad sam mislila da me ne čuju, strahujući kako ćemo dalje“, kaže Vesna.
Poruka ženama koje tek kreću u poduzetništvo
Zahvaljujući širokoj lepezi životnih i poslovnih iskustava, njezini su savjeti zlata vrijedni. Kaže kako bi bez dvojbe ponovila sve što je proživjela jer su je ta iskustva oblikovala, no voljela bi da joj je netko ranije dao konkretnije savjete.
„Nemojte dopustiti da vam netko kaže da niste dovoljno vrijedne, da ne znate, da ne možete, da niste sposobne. Ne dopustite da vam netko nametne ograničavajuća uvjerenja. Ljudi vas pokušavaju staviti u okvire – ne zato što vi ne možete, već zato što oni ne mogu. Ne dopustite da vas njihova ograničenja zaustave. Krenite. Hrabro. Padnite. Ustanite. Opet. I opet. I opet. Vi osobno odlučujete koliko daleko idete. Ako mogu, ja, možete i vi“, poručila je Vesna ističući važnost cjeloživotnog učenja na tom putu.
Foto: Privatna arhiva, Canva
