Zagrepčanka Sandra Pocrnić Mlakar profesorica je psihologije, dugogodišnja novinarka, urednica u nakladništvu te vlasnica izdavačke kuće Beletra. Usredotočila se na razvoj mladih, neafirmiranih domaćih autora i upravo u tome leži njezina snaga i misija, iako surađuje i s već renomiranim imenima književne scene.
– Beletra objavljuje krimiće, ljubiće i priručnike autora koji pišu na hrvatskom jeziku za široku publiku. Zato smo pokrenuli i festival žanrova Dvotočka, kojem je cilj veća medijska vidljivost autora žanrova. Uz potporu Grada Zagreba, Dvotočka okuplja pisce krimića i ljubića iz cijele Hrvatske, a ove godine 7. i 8. lipnja održat će se četvrto izdanje festivala – kaže Sandra Pocrnić Mlakar nastavljajući kako su na razvijenim tržištima žanrovi najtiražnija, zabavna izdanja koja opismenjuju i održavaju jezik, a priručnici donose nova znanja i omogućuju prilagodbu novim okolnostima.
Književnost ne nalazi mjesto u mainstream medijima
“Ali naše mainstream medije ne zanimaju krimići i ljubići domaćih autora, niti znanje iz priručnika koje se zatvara u uske poslovne i stručne krugove, na seminare i na konferencije koje mediji također ne prate. Zbog toga najviše stradaju mladi kojima su u formativnoj dobi nužni uzori i vjerodostojne informacije s raznih područja. Naši mainstream mediji ne nude ni jedno ni drugo”, otvorena je naša sugovornica.
Nakon studija psihologije počela je raditi kao novinarka jer je smatrala da tako može više doprinijeti edukaciji i prevenciji kad je riječ o mentalnom zdravlju. Surađivala je s brojnim redakcijama, od Večernjeg lista do Vjesnika i raznih časopisa.
“U novinarstvu sam uživo upoznala autore koje sam u djetinjstvu čitala u novinama – Zvonimira Milčeca, Jovana Hovana, Igora Mandića, Inoslava Beškera, Rudija Aljinovića… Zato očekujem da i moja generacija razvije snagu, odgovornost i utjecaj kakav su imali velikani koji su nas odgojili. Krajnje nam je vrijeme, već smo u šezdesetima. Ali možda još stignemo, kako je ironizirao Igor Mandić, šezdesete su danas nove četrdesete”, smije se naša sugovornica koju je profesionalni put odveo u smjeru izdavaštva.
Pročitajte više: Ivana Brlić-Mažuranić – nije samo Hlapić imao čudnovati život
Put prema izdavačkoj karijeri
“U izdavaštvo sam došla neplanirano – prijavila sam se na natječaj za uredničko mjesto u Profilu gdje sam provela gotovo deset godina, što je dosad moj najduži staž u jednoj redakciji. Naravno da sam više vjerovala u novine, veće naklade i širu edukaciju, ali novine su tada ionako ograničile svoj sadržaj na senzacije, tako da je sretna okolnost što su mi se otvorila vrata u nakladništvu. Od tada otkrivam potencijale knjige i vidim da su sve veći”, kazala je Pocrnić Mlakar.
Ističe u kojim područjima vidi prostor za poboljšanje stanja u domaćem izdavačkom sektoru. Smatra kako izdavači s publikom uglavnom komuniciraju kroz marketinške i PR kampanje koje ne uključuju informiranje, pa čitatelji stoga teško artikuliraju svoje potrebe.
“Publici se nastoje približiti naslovi na kojima se zarađuje, hitovi koji se ‘dobro prodaju’, umjesto da se potencijalni čitatelji upoznaju sa širokim rasponom naslova kako bi svatko izabrao knjigu koja mu najbolje odgovara. Do kraja srednje škole trebali bismo naučiti samostalno birati literaturu u skladu s vlastitim interesima, odnosno upoznati sebe. Ali pod pritiskom marketinga radije čitamo ono što čitaju svi, umjesto da samostalno istražujemo i formiramo vlastiti ukus i stavove”, kaže naša sugovornica, priznajući da je u Hrvatskoj knjiga ipak sve manje na cijeni.
“U razvijenim državama knjiga cvate, a za nas male knjiga je pretpostavka održanja jezika kojim će govoriti naši unuci i na hrvatskom formulirati rješenja za budućnost. Vrijeme nudi dovoljno izazova, od promjena u energetici i prehrani, odnosu prema prirodi i životinjama do promjena u međuljudskim odnosima. Dugoročne promjene koje su pred nama vjerojatno će nositi medij s dugim rokom trajanja, kao što je knjiga, bez obzira hoće li biti tiskana na papiru ili u elektroničkom obliku”, smatra Sandra Pocrnić Mlakar, ističući da je velik dio društvene odgovornosti i na autorima koji bi se trebali uključiti u društvena zbivanja.
Nedostaje javne kritike i polemike
“Afirmirani književnici vole svoju zonu komfora, no smisao je književnosti komunikacija, povezivanje i širenje publike, a ne zatvaranje u sigurne krugove. Drugi je problem što je kod nas uvriježeno ignoriranje kao izražavanje stava, a od zrele književne scene očekuje se kritika i polemika. U mainstream medijima za kulturu nema mjesta i posljedice su sad očite na svim razinama – od ponašanja mladih na ulici do nasilja na nogometnim utakmicama i glazbenog ukusa publike”, objasnila je.
“Iz godine u godinu čudimo se sve većem postotku nečitača i sve slabijem uspjehu maturanata, ali nitko nije zbrojio dva i dva i zapitao se je li niska opća kultura i razina pismenosti možda povezana s marginalizacijom kulture i medijskim nemarom prema publici. Imamo elektronske, interaktivne medije, a s publikom se komunicira manje nego kad su se uredništvima pisala pisma. Kulturnjaci su najpozvaniji da intenzivnije komuniciraju s publikom kako bi se smanjio procijep između onih koji čitaju puno i bave se tekstom s jedne strane i s druge strane onih koji ne pročitaju nijednu knjigu godišnje. Štoviše, mislim da kulturnjaci imaju obavezu educirati i odgajati mlade. Jer nečitači niti znaju niti mogu sami inicirati komunikaciju s čitačima”, smatra Sandra Pocrnić Mlakar.
Problem je tim veći jer u Hrvatskoj nije jednostavno probiti se kao autor, što nema veze s kvalitetom sadržaja ni kapacitetom budućih književnika.
“Naravno da mladi pisci žele uspjeti kao književnici, ali nismo razvili logistiku koja ih podržava. Knjigu Zagorkini sljedbenici napisala sam zato da bih ukazala na neiskorištene mogućnosti podrške domaćem autoru u redakcijama, medijima, knjižarama i knjižnicama. Rad s domaćim autorima i s publikom nije skup, tako da novac ne može biti izgovor za nisku kulturu čitanja”, rekla je vlasnica Beletre objašnjavajući kako je naziv knjige odabrala upravo zbog teških situacija s kojima se suočavaju mladi, neafirmirani autori nalazeći se u sličnim situacijama kao nekad Marija Jurić Zagorka.
Mladi autori i danas imaju probleme kao Zagorka
“Domaći autori žanrova većinom se probijaju na slobodnom tržištu kao nekada Zagorka – pišu krimiće i ljubiće koje publika voli čitati, koriste medije za približavanje publici i šire krugove svojih čitatelja. Zagorkino djelo je golemo – i danas je najčitanija hrvatska književnica, a između dva svjetska rata njezini su ljubići širili pismenost. Pokrenula je i ženske novine kakve su kasnije imitirala poslijeratna izdanja i danas novinarska nagrada nosi njezino ime. Književni krugovi za Zagorku su dugo bili zatvoreni, kao što su i danas zatvoreni za mnoge pisce žanrova, iako odnedavno književni časopisi ipak pozivaju i žanrovske pisce na svoje stranice”, govori Pocrnić Mlakar svjesna da se ni percepcija autorica u struci nije bitno promijenila u odnosu na razdoblje kad je stvarala Zagorka.
“Retko te viđam sa devojkama – to je naslov poglavlja u mojoj knjizi koje se bavi odnosom književnica i književnika. Naslov je iz pjesme Idola s početka osamdesetih, o mladićima koji se ne snalaze u ženskom društvu. U tom poglavlju citiram stih Olje Savičević Ivančević: Kažeš ne čitaš žene / Žene su te učile čitati / Učile pisati / Učile živjeti / Uistinu, dječače / Bio je to /U najboljem slučaju/ Uzaludan posao. Unazad nekoliko godina, naime, i književnice i književnici upozoravaju da je naša književnost muška, da muškarci radije čitaju muškarce i radije o njima pišu. Neravnopravnost je očigledna svima, ali puno će vremena trebati za postizanje barem približne ravnoteže”, zaključila je naša sugovornica.
Foto: Privatna arhiva
