Suvremeno slastičarstvo daleko je od pukog pečenja kolača te zahtijeva niz znanja i vještina koje nadilaze realizaciju receptura. Izgled, okus, tekstura i kreativnost u svemu tome samo su dio elemenata koji slasticu čine drukčijom i posebnom.
Temeljno slastičarsko obrazovanje, za one koji su se odmah odlučili za ovu karijeru, započinje u trogodišnjoj školi i nastavlja se usavršavanjem kroz cjeloživotne edukacije u specifičnim područjima interesa. Međutim, mnogi su svoj put do profesionalne izrade slastica pronašli tek nakon ostvarene druge karijere i završetka fakulteta.
Nakon studija odluka o slastičarstvu
Za Women in Adria razgovarali smo s dipl. ing. prehrambene biotehnologije Ninom Šarić, dipl. ing. elektrotehnike Suzanom Kvesić te dipl. oecc. Žakline Troskot – sve tri su nakon studija odlučile karijeru nastaviti u svijetu slastičarstva te su se profilirale u uspješne poduzetnice koje su u toj struci postale prepoznatljive.
Za Ninu Šarić upis na Prehrambeno-biotehnološki fakultet bio je logičan izbor.
„Znala sam da želim kreirati nešto prema svojim idejama i zamislima, a uz podršku oca, odmah nakon fakulteta krenula sam u poduzetničke ‘solo’ vode“, objasnila je Nina koju su slastice zanimale još u srednjoj školi, no tek nakon završetka matematičke gimnazije i edukacije u Italiji na Institutu za kulinarstvo blizu Milana ozbiljnije se okrenula izradi gelata i pokrenula tvrtku PRI SUNCU luxury gelato.
Suzana Kvesić prisjeća se kako je elektrotehničku srednju školu upisala jer su je zanimali mobiteli, mreže i telekomunikacije, pa je studij bio logičan nastavak obrazovanja.
„Vidjela sam se u toj profesiji, to me u tom trenutku zaista zanimalo i išlo mi je jako dobro. Ipak, već tada je okolina često reagirala s čuđenjem jer se elektrotehnika još uvijek doživljavala kao ‘muško’ zanimanje. Nakon završetka studija radila sam u struci nešto više od godinu dana, što mi je bilo dragocjeno iskustvo“, nastavlja Suzana ističući da je to pomoglo na putu prema ostvarenju u slastičarstvu koje je oduvijek bilo dio nje.
Pročitajte više: Jeste li zapeli u ‘zlatnom kavezu’ ili ste spremni na iskorak i promjenu karijere? Evo što učiniti
Ostvarenje snova
„Još od malih nogu govorila sam da ću jednog dana biti slastičarka. Kolači su me oduvijek fascinirali – stalno sam proučavala recepte, kupovala knjige o slasticama, eksperimentirala u kuhinji, isprobavala razne tehnike i kombinacije okusa. Bez obzira na to u kojoj sam životnoj fazi bila, slastičarstvo je uvijek nekako bilo prisutno – kao moj osobni svijet u koji sam se vraćala“, prepričala je Suzana iskreno dodajući kako je rad u u redu nije zadovoljavao. Željela je više od života i shvatila da je srce vuče prema izradi slastica. Sve češće je izrađivala torte za prijatelje.
„Jednog dana, tako sjedeći u uredu, odlučila sam poslati životopis i motivacijsko pismo na nekoliko adresa slastičarnica u Zagrebu – bez velikih očekivanja, ali s nadom. I dogodilo se nešto nevjerojatno – svi su mi se javili i pozvali me na razgovor. To mi je bio znak i dan danas se sjećam tog osjećaja. Dala sam otkaz, okrenula novi list i krenula u smjeru svojih snova. Nijednog trena nisam požalila“, kaže Suzana.
I Žakline je sanjala o karijeri u slastičarstvu, no kao diplomiranoj ekonomistici prvi posao bio je u banci. Rodila se i živjela je u njemačkom Münchenu, a kaže da joj je „…bankarsko okruženje bilo je pomalo suhoparno — puno papira, malo boja i gotovo ništa što se moglo opipati, pomirisati ili, ne daj Bože, pojesti“.
Spletom okolnosti vratila se u Hrvatsku, a tad se ozbiljnije posvetila strasti iz mladosti – izradi torti. Pekla ih je najprije za prijatelje, a njihove oduševljene reakcije pokazale su joj da nije pogriješila.
Kolači nisu samo recept
„Ispostavilo se da su kolači puno više od recepta — oni su i emocija i priča i trenutak radosti na tanjuru. Međutim unatoč tom koketiranju prvo sam ipak radila druge poslove, između ostalog 10 godina sam vodila marketing za Njemačku korporaciju i njihovo predstavništvo u Hrvatskoj. Želja za kreativnim izražavanjem u svijetu hrane i slastica nikada nije nestala. Zapravo, tinjala je stalno — i svjesno i nesvjesno — i polako me vodila prema onom konačnom cilju: otvoriti svoju malu slastičarnicu, mjesto gdje ću spajati vještinu, kreativnost i malo slatke magije“, priča Žakline Troskot koja je ostvarila san i otvorila sada već kultnu slastičarnicu Amélie.
Ta magija ipak ne dolazi bez velikog truda. Uz fizičku izdržljivost, cjelodnevno stajanje, koncentraciju i rad u smjenama, vikendima i praznicima, potrebna je dobra organizacija i velika disciplina.
„Ali unatoč svemu, slastičarstvo ima toliko ljepote u sebi da je to teško opisati u nekoliko rečenica. Kada radiš ono što voliš, sve postaje podnošljivije – pa čak i najteži trenuci. Meni osobno nikad nije bilo teško jer me ta struka ispunjava. Uvijek se dogodi neki mali trenutak radosti, neki ‘klik’ koji te podsjeti zašto si tu“, ističe Suzana objašnjavajući kako je riječ o profesiji koja nije vezana samo uz kuhinju, nego omogućuje putovanja, projekte, radionice i edukacije diljem zemlje i svijeta.
Izazovi poslovanja
Pritom, izazovi su sastavni dio poslovanja, kao i u drugim profesijama. Također, hrvatska slastičarska scena nije siromašna i u teško se istaknuti.
„Možda zvuči kao floskula, ali autentičnost je ono što kupci danas jako cijene. Ako želite privući kupca morate pričati svoju priču, pokazati tko stoji iza brenda i koje su vrijednosti brenda“, kaže Nina.
„Važno je koristiti dobre, kvalitetne namirnice i pritom njegovati vlastiti stil. Ovo je izrazito kreativno zanimanje, što znači da postoji puno prostora za stvaranje novih ideja i trendova – no najvažnije je da iza svega stoji iskrena ljubav prema poslu. Ljudi prepoznaju kada nešto dolazi ‘iz srca’ i kada je proizvod zaista dobar. Vjerujem da kvalitetne stvari uvijek pronađu svoj put. Nekad to traje kraće, nekad duže, ali trud i autentičnost uvijek isplivaju na površinu“, smatra Suzana.
„Za mene je uvijek bilo ključno ostati dosljedna svojim vrijednostima, čak i kad su vremena teška. Tijekom svih kriza — od korone, preko inflacije, do drastičnih poskupljenja namirnica — nismo odustali od kvalitete. U našoj se proizvodnji i dalje koristi maslac, pravo slatko vrhnje i sve radimo od nule, bez jeftinijih zamjena i gotovih krema iz vrećica. To je teža i skuplja borba, ali vjerujem da gosti prepoznaju kontinuitet i iskrenost“, nadovezala se Žakline koja danas vodi lanac slastičarnica, sudjeluje na stručnim okupljanjima i televizijskim emisijama.
Uspjeh je stvar perspektive
„Za mene uspjeh nije samo u brojci poslovnica ili medijskim nastupima, nego u osobnom rastu. U preprekama koje sam prešla, u odlukama koje su me oblikovale, i u tome gdje sam danas sama sa sobom. Vođenje vlastite firme s oko 45 zaposlenih zahtijeva i financijsko znanje i strateško razmišljanje, pa mi je obrazovanje iz ekonomije itekako pomoglo“, otkriva Žakline.
Nina kaže da nakon petogodišnjeg poslovanja može reći kako je zadovoljna postignućima, ali još uči.
„Bez osobnog razvoja nema poslovnog razvoja kao i obrnuto. Vlastiti business te stalno tjera na izlazak iz zone komfora, meni je trebalo dugo da to naučim. Smatram da je ta prilagodna jedna od važniji za uspješan privatni i poslovni život“, poručuje Nina.
Suzana vodi tvrtku Pastry Chef u Zagrebu, a sa životnim partnerom Marijom otvorila je restoran Pepper&Choco na Korčuli te pub Čep&Chill.
„Mogu reći da sam ostvarila svoje snove i da danas radim ono što sam oduvijek željela“, zaključila je Suzana.
„Vjerujem da su se i televizijski nastupi i stručna okupljanja dogodili zato što su ljudi prepoznali trud i strast koju ulažem. Uspjeh je za mene relativna stvar — svatko ga mjeri na svoj način. Ja ga vidim kao proces u kojem sam kroz posao pomicala vlastite granice kako bih danas bila osoba koja jesam, a ne samo kao financijsku bilancu ili poslovni rezultat“, poručila je Žakline.
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva
