Zamolili smo profesoricu s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijanu Ivanov da za Women in Adria prokomentira raspravu poduzetnika o trošku plaća u Hrvatskoj, što građanima uglavnom nije baš jasno jer ne dobivaju bruto iznos na račun, pa nisu svjesni koliko zapravo „odlazi državi”.
Iznose se kritike zbog aktualnog dizanja minimalne plaće – što se određuje Vladinom odlukom – a posredno onda utječe na dizanje ostalih plaća u sustavu, što će dio tvrtki teško podnijeti. Za iduću godinu minimalac će biti u bruto iznosu 1050 eura. Neki se čak bave idejom, poput Hrvoja Bujasa iz Udruge Glas poduzetnika, po kojoj bi najbolje bilo da zaposlenici primaju cijelu plaću, u bruto iznosu, na svoj račun u banci te da se tek nakon toga transferiraju porezna davanja državi.
Evo kako na aktualnu situaciju oko plaća, poduzetnika i odnosa države prema njima gleda ekonomistica Ivanov, poručujući da razumije da su poduzetnici frustrirani jer radnici uglavnom ne znaju što je bruto 2 i kako se računa, ne znaju koliki je ukupni trošak poslodavca.
Neto i bruto plaće te opterećenje za poduzetnike
“Zaposleni većinom znaju za bruto 1, jer ga vide na platnoj listi, ali koliko njih uopće čita sve rubrike platne liste, osim neto plaće? Ljudi generalno ne znaju da se zdravstveni doprinosi obračunavaju na bruto 1 i da je trošak poslodavca znatno veći nego što piše na platnoj listi. Ljudi, kada govore o zdravstvenom osiguranju, onda ističu da ga financira država, država im financira zdravstvene troškove, ali generalno ne znaju da ih plaćaju poslodavci, a zarađujemo i podupiremo svi mi svojim radom ako ostvarujemo dohodak od rada na koje se oni obračunavaju, a još dodatno dio zdravstvenih troškova financiramo svi kroz PDV – jer se uz svo opterećenje poduzetnika, premalo ubire kroz zdravstvene doprinose“, kaže Ivanov.
Napominje da je ista je priča s mirovinama, gdje se također često kaže da ih financira država – jer ih ona isplaćuje. No, ignorira se pitanje odakle državi novac i ne razmišlja se da i to financiraju poslodavci „iako praktično financiraju svi zaposleni jer se mirovinski doprinosi iz prvog stupa isplaćuju iz njihovih plaća“.
„Zamršen je to sustav. Naposljetku, ljudi nisu ni svjesni da kada političari govore ‘mi smo vam dali’, a što generalno znači – dala nam je država – to uvijek plaća privatni sektor, uključujući PDV i sve druge poreze i doprinose“, napominje.
Pročitajte više: Ekonomist o plaćama i profitu: Brojke govore da su tvrtke u Hrvatskoj imale marže iznad eurozone
Lančana reakcija povećanja minimalne plaće
Slaže se da je sve to i pitanje financijske pismenosti. „Zaposleni niti znaju niti ih je briga koliko zdravstvenih doprinosa još plaćaju poslodavci“, kaže Ivanov, „a isto tako ne razmišljaju, ne znaju ili ih nije briga što svaki put kada država poveća minimalnu plaću ide lančana reakcija na rast i većine drugih većih plaća, a ne raste samo neto plaća, niti samo bruto 1 plaća, nego rastu i iznosi zdravstvenih doprinosa i cijeli bruto 2, pa je povećanje troškova za poslodavca znatno veće. O tome vjerojatno ne razmišljaju ni političari.“
Ona u komentaru ide dalje od problema financijske pismenosti te naglašava da cijeli sustav priče o bruto 2, bruto 1 i neto plaći ima još jednu veliku manu: fiskalno je značajno opterećen dohodak od nesamostalnog rada, „što kroz visoke troškove poslodavaca destimulira poduzetničku aktivnost te podržava sustav ‘visokih troškova za poslodavce uz manje koristi za radnike’, dok, s druge strane, osobe s visokim dohocima od kapitala i imovine uopće nisu fiskalno opterećene ni mirovinskim ni zdravstvenim doprinosima, već samo porezom po znatno nižim poreznim stopama. Isto tako opterećenje je znatno manje kod paušalno oporezovanog dohotka“.
Rentijerska ekonomija
Stoga zaključuje da se nitko ne treba čuditi da je u Hrvatskoj rentijerska ekonomija visoko razvijena – ne stimulira se poduzetništvo, niti proizvodnja, ni IT sektor, ni poljoprivreda, ni obrambena industrija niti išta što se formalno proklamira, navodi Ivanov. „Sustav stimulira rentijersku ekonomiju, ulaganje u nekretnine, dionice, kriptovalute, zlato – sve što donosi prinos i kapitalne dobitke na financijskom i realnom tržištu. Stimulira se turizam s paušalnim oporezivanjem, male građevinske firmice u obrtu s paušalnim oporezivanjem, ali ne i poduzetništvo koje će graditi pogone, proizvoditi i izvoziti, ili obavljati neku drugu djelatnost koja zapošljava ljude, organizira posao i podupire razvoj i primjenu novih tehnologija“, zaključuje.
Na koncu kaže da razumije frustraciju u Udruzi Glas poduzetnika (UGP), a pogotovo kod manjih poduzetnika koji nemaju kapaciteta podnijeti veće troškove.
Pročitajte više: Pala odluka za minimalac u 2026: Veći za 80 eura, tvrtkama koje to trebaju – privremene kompenzacije
“UGP bi mogao smisliti kampanju informiranja javnosti”
„Sustav nam je u nekim segmentima zaista bolestan. Možda bi u UGP-u mogli osmisliti neku kampanju informiranja javnosti koliki je stvarno trošak poslodavca, koliki su troškovi za zdravstveno osiguranje koje poslodavci plaćaju, a gledano kroz bruto 2 koliko to radnik u stvarnosti zaradi svojim radom i koliko njemu ostaje nakon što se državi plati sve što se mora. A onda još od te plaće značajan dio ostavimo u trgovini za PDV. Eto, neka krenu s jumbo plakatima i objavama na svim kanalima informiranja i društvenim mrežama, pa neka barem – ako ništa drugo – ojačaju svijest ljudi o tome koliko dajemo državi i razmišljanje koliko od nje dobijemo i da nam političari ništa nisu dali nego je država uzela“, odgovorila je Marijana Ivanov.
Vezano za ideju da se bruto 2 isplaćuje zaposlenicima na račun, postavlja pitanje – što ako radnici potroše taj novac i ne sačuvaju ga za godišnje plaćanje poreza i doprinosa, ili ako ga krivo obračunaju? Koliko bi ljudi (nenamjerno) bilo pod poreznim prekršajem? Na koncu, što bi poduzetnici time dobili – troškovi bi im bili isti, a radnici još više frustrirani.
O osobnom odbitku i minimalcu
Komentirajući pak pitanje zašto Vlada, paralelno uz dizanje minimalca, ne diže i osobni odbitak ili neoporezivi dio dohotka (sada osnovni odbitak iznosi 600 eura), Ivanov kaže da bi se, s jedne strane, on trebao povećati u istom postotku kao i minimalna plaća (jer je i njegova vrijednost realno smanjena zbog visoke inflacije). No, napominje da to znači da bi veće plaće još više rasle, „a onda ćemo imati još veći pritisak rasta potražnje koji djeluje na ustrajnost visoke stope inflacije“. Naglašava da je trenutno najvažnije normalizirati stopu inflacije na dva posto jer visoka inflacija podupire još veće imovinske razlike u društvu.
Foto: Screenshot N1, Canva
