Mnogi bi dvaput razmislili prije nego što se u relativno maloj sredini odvaže na pokretanje novog posla u branši koja je već dobrano zasićena. U gradu Ivancu, s manje od 14.000 stanovnika, primjerice, postojale su već tri optike – vrlo usko specijalizirane trgovine za proizvod za kojim postoji ograničena potražnja.
Nataliju Maček to nije zaustavilo. Odvažila se na otvaranje vlastite radnje na tržištu koje je bilo potpuno zasićeno, a njezini su se strast i predanost poslu, kao i njezina kreativna nota, pokazali uspješnom kombinacijom.
Početak od nule
“Karijeru sam započela kao zaposlenica u optici,” prisjeća se Maček u razgovoru za Women in Adria. “Učila sam polako zanat, gradila odnos s klijentima i razvijala osjećaj za detalje koje prije nisam toliko primjećivala.”
Nakon što je na prvom poslu dala otkaz, postala je suvlasnica u novom poslu s dvoje kolega, no s vremenom se odlučila na potpuno samostalan, novi početak. Odlazak u vlastiti posao značio je kretanje od ničega, velika odricanja i čuvanje svakog novčića za pokretanje nove optike.
Pročitajte više: Zagorska vladarica svijeta vijaka: “Druga su djeca bila na moru, ja sam slagala šarafe na police!”
Sumnje okoline
“Put do toga nije bio lak, to je sigurno,” objašnjava Maček. “Bilo je dana kad sam vagala između druženja i rada, nekako sam gledala uvijek da svaki cent ima svoj nekakav dio u optici koju sam gradila zapravo iz nule.”
Otvaranje četvrte optike u malom gradu poput Ivanca sa sobom je nosilo sumnje okoline, neprospavane noći i strahove. Ipak, tuđa sumnja njoj je poslužila isključivo kao motivacija.
“Kad mi netko veli stani, onda ja skočim,” kaže nam Maček. “Kad mi netko veli nemoj, onda to napravim.”
Iz želje za autentičnošću i dubljim povezivanjem s klijentima, nastao je i njezin vlastiti brend ručno rađenih okvira pod nazivom BeArt. Umjesto masovne proizvodnje, odlučila se fokusirati na potpunu personalizaciju proizvoda.
“Ideja se rodila iz potrebe da ovaj posao koji radim dobije dušu,” ističe vlasnica. “To nije samo uđe stranka, dobar dan, hvala lijepa, doviđenja i to je to.”
Niz odbijenica i konačan uspjeh
Proces stvaranja brenda zahtijevao je pronalazak partnera u Italiji, što se pokazalo kao izazov jer su velike tvornice odbijale raditi male serije od svega četrdesetak komada. Unatoč desecima telefonskih odbijenica, sjela je u automobil, otišla u Italiju i uspjela dogovoriti suradnju. Danas s klijentima osobno dizajnira naočale, birajući boje i specifične detalje, nakon čega se okviri ručno izrađuju te im se dodaje ugravirano ime kupca.
“To se i dalje zove BeArt, ali na te personalizirane naočale pišemo onda i imena stranaka”, napominje Maček. “Jer to zapravo onda nije samo moj rad, već je i dio njihovog rada, ja mogu samo dati sugestiju. Danas je taj BeArt prepoznat kao brend stvarno ručno izrađenih naočala, do kraja, to vam je čista personalizacija.”
Radi se o jednom od vrlo rijetkih primjera dizajnerskih naočala iza kojih stoji hrvatski dizajn, i jednom od malobrojnih hrvatskih brendova naočala.
Poslovna filozofija
U početku je radila potpuno sama. “Znači – zatvarala, čistila, papire sam vodila, sve, sve…”, govori nam Maček. Uz potporu oca, koji joj je rekao “ubit ćeš se ako ćeš sve raditi sama”, ubrzo je zaposlila kolegicu Petru, za koju danas naglašava da joj je najveći oslonac u poslu. “Ja svoju kolegicu nikad nisam nazvala radnicom – uvijek kolegicom. Ona je dio te optike, dio te priče”, kazala je Maček.
Poslovna filozofija njezine optike snažno se temelji na brizi za lokalnu zajednicu. Kroz ugovore s hrvatskim braniteljima i darovateljima krvi pruža im posebne pogodnosti, a u optici postoji i takozvana “čarobna kutija”. Iz nje se, naime, sufinanciraju naočale za klijente slabijeg imovinskog stanja, pri čemu se optika odriče vlastite zarade kako bi im pomogla.
Ovakav pristup, kaže Maček, rezultirao je time da njezina optika danas privlači klijente i iz većih gradova poput Varaždina, a u posao se polako uključuje i njezin sin, službeni vlasnik koji se trenutno školuje za optičara. Njezin poslovni put danas joj je potvrdio da se preuzimanje rizika – isplatilo.
“Mislim da se ljudi trebaju voditi onim kaj je nama u glavi, a ne slušati druge,” kazala je Maček. “Da sam ja slušala druge, još uvijek bih imala grč u želucu kad bih odlazila na posao. Meni su govorili ‘pa kaj će ti četvrta optika, tko će ti doći?’, a mi sad imamo po dva mjeseca unaprijed sve termine pune.”
Foto: Privatni arhiv.
Tekst je nastao u okviru WiA konferencije za poduzetnice u Ivancu.
