Kad pomislite na svijet vijaka, matica i alata, vjerojatno zamišljate starije majstore u plavim kutama, s naočalama na vezici i nanometrom kojim provjeravaju promjer. No, u srcu Zagorja, tim svijetom vlada jedna mlada žena. Ona je Petra Mikuljan, direktorica tvrtke HMtorx, a za sebe ponosno kaže kako “prodaje šarafe”.
Petra nije tipična direktorica. Ne sjedi u uredu odvojenom od stvarnosti, već živi svoj posao, a ljubav prema vijcima, kako je ispričala za Women in Adria, počela je još u djetinjstvu.
Dok su druga djeca provodila ljetne praznike na moru, Petra je slagala robu u trgovini svoje tete u Zagrebu. “Ja sam jako mala, kao dijete, hodala u taj dućan u Zagrebu i razvrstavala vijke”, rekla nam je. “Godinama je to tako išlo. Bila je osnovna škola, pa srednja škola, pa onda ‘Što će Petra onda radit’?… Pa mogla bi Petra onda samo to nastavit’.’ I tak’ je to Petra nastavila.”
Sve o šarafima
Danas, Petra zna doslovno sve o “milijun vrsta, oblika i dimenzija” šarafa. Iako često iznenadi kupce koji ne očekuju takvo tehničko znanje od mlade žene, njoj je to najprirodnija stvar na svijetu. “Znam, kao, više teoriju nego praksu, definitivno”, kaže. Zna reći mužu koji šaraf treba koristiti za koju namjenu, no sama ih i ne koristi previše.
Prijelomni trenutak dogodio se kada je Petra, tada 25-godišnjakinja s dvoje djece, osjetila da Zagreb više nije mjesto za nju. Vidjela je potencijal u Zagorju, tržištu gdje nije bilo specijalizirane trgovine vijčane robe. No, odlazak iz sigurne obiteljske firme u Zagrebu nije bio lak. Bilo je tu suza, uvjeravanja i straha.
“To je bila muka, to je stvarno bilo teško jer sam ja tad morala stvarno birati između obitelji i posla”, rekla je. “Kad sam ja sjela za stol i rekla ‘ja ću dati otkaz’, to je bilo: ‘Petra nemoj, Petra tebi je tu dobro, Petra tu imaš stabilnost…’ Ali – nije stabilnost to jedino kaj ti treba.“
Pročitajte više: Women in Adria okupljanje poduzetnica u Oroslavju: “Kakva god ideja, mi smo tu, spremni pomoći!”
Start bez kapitala
Odluka je pala preko noći. Petra i njezina sestra Lea dale su otkaz u istoj sekundi. Bez velikog kapitala, ali s ogromnom željom, krenule su u avanturu i pokrenule novu firmu u samo dva tjedna.
“Znači to je sve bilo tak’ zbrda-zdola, a sve je vodilo k tom cilju… i kak’ je to uspjelo sve bit dobro na kraju”, pita se Petra, kaže da joj ni samoj nije jasno. “Znači kad vam kažem – ne znamo, doslovno ne znamo. Ali evo, tak’ je trebalo biti”, kaže kroz smijeh.
Početak je bio sve samo ne glamurozan. Najveći problem bio je nabava robe. Dobavljači su tražili plaćanje unaprijed, a novca za velike narudžbe nije bilo. Petra se prisjeća trenutka kada su mislili da je svemu kraj jer nitko nije htio riskirati s novom firmom bez kapitala.
“Kog sam god zvala bilo je ‘Petra, trebate uzeti paletu, paleta vam je 2.000 eura’… ispod toga ne možete platiti, ne možete dobiti robu, još morate predračunski”, prisjeća se.
“Na koja god vrata sam ja pokucala, dobila sam sličan odgovor. I onda je došao jedan dobavljač, doslovno iz vedra neba, ja mislim da ga je dragi Bog poslao, iz Slovenije, i rekao: ‘Petra evo vam sve, ja praktički vjerujem u vas. Dat ću vam robu, dat ću vam sve! Na lijepe oči, 60 dana odgode, 120 dana odgode…’ Mi smo samo gledali, mi sami sebi još nismo vjerovali koliko nam je izišao u susret i mi s njim evo sad radimo već dvije godine.”
Obiteljska tvrtka
Taj rizik mu se isplatio. Danas HMtorx uspješno posluje, a Petra i Lea su izgradila carstvo vijaka u Hrvatskom zagorju. U firmi rade ona, njezin suprug i njezine dvije sestre. Najmlađa sestra, koja im se pridružila prije par mjeseci, čak je odustala od fakulteta kako bi se pridružila ekipi.
“Mama i tata su joj rekli da se školuje još”, kaže. “Ali ona je rekla da ne. ‘Ja ću prodavati šarafe.’ To joj je bilo toliko dobro.“
Tvrtka je počela s veleprodajom, što im je olakšalo početak – znali su točno koji im vijci trebaju za kojeg klijenta, pa nije bilo potrebe nabavljati raznovrsni asortiman za ljude koji ulaze s ceste, no vrlo su brzo shvatili da bi propustili odličnu priliku ako bi ostali na veleprodaji.
“Pošto je taj prostor bio uz cestu, i morao je imati natpis s čim se taj dućan bavi, jako puno ljudi je dolazilo unutra i tražilo jel’ se može kupit’ šarafe, kao osoba, pojedinac. Mi smo im objašnjavali da smo veleprodaja, da moraju imati firmu”, kaže Petra. “I onda nakon dva, tri mjeseca smo odlučili napraviti i maloprodaju.”
Veliki izazov
Taj je proces nosio veliki izazov. “Mi smo morali odabrati od te široke mase šarafa ono najuže, kaj mislimo da bi ljudima koristilo”, rekla nam je. “A sad se opet vraćamo na to da smo znale kaj otprilike treba, zato što smo to prodavale u Zagrebu. Išle smo po nekakvom osjećaju. Sad nakon godinu-dvije znamo već kaj trebamo dodati, kaj možemo maknuti, suzit’, povećat’…”
Danas, osim većih tvrtki, u trgovine im dolazi velik broj majstora i obrtnika. “Ima zavarivača, bravara, strojara… a za vikend dolaze ljudi od doma, oni što trebaju stvari za svoju garažu.”
Za sve mlade žene koje dvoje bi li se upustili u poduzetničke vode, Petra ima jednostavnu i efektnu poruku. “Ako ti stvarno imaš neki cilj, ako misliš da je dobro, e onda nema Boga da te neko zaustavi. Ali ako se nećkaš bi li ili ne bi… onda bolje ne. Mislim da stvarno moraš biti za to.”
Foto: Privatni arhiv
