Tumor mjehura, miom na maternici i rak debelog crijeva razlog su zbog kojeg Dugorešanka Josipa Urem živi s 90 – postotnim tjelesnim oštećenjem. Kirurzi su joj odstranili bubreg, dio mjehura i maternicu te 17 centimetara debelog crijeva. Svakodnevno se kateterizira. U borbi s bolešću otkrila je strast prema fitnessu i u dobi od 49 godina pokrenula biznis u maloj sredini. Iako se činilo da su sve okolnosti protiv nje, uspjela je othrvati se najcrnjim prognozama.
„U životu sam oduvijek bila aktivna te sam se od djetinjstva bavila rukometom. Završila sam dvije srednje škole – ugostiteljsku i ekonomsku, no nakon mature sve je palo u drugi plan jer sam se udala i ubrzo rodila svoju jedinicu Ellu. No život je krenuo u drugom smjeru. Već nakon dvije godine braka sam se razvela i kao samohrana majka krenula u borbu s vjetrenjačama“, priča Josipa.
Vratila se s djetetom u roditeljski dom, pronašla posao u ugostiteljstvu, a potom u trgovini. No u međuvremenu joj se otac razbolio s dijagnozom raka bubrega, mjehura i debelog crijeva. Pritisnuta životnim okolnostima, osjećala je umor. Stanje je pripisivala stresu.
Simptomi i prva dijagnoza
„Znate kako je kod privatnika. Nema slobodnih dana, stalno se radi, stalno je u zraku neka nervoza. Nisam imala nikakvih bolova, no negdje 2014. godine, Ella je taman krenula na fakultet, osjećala sam se jako loše. Mislila sam da imam dijabetes jer su simptomi bili slični – osjećala sam neki svrab po cijelom tijelu. Otišla sam liječnici obiteljske medicine i zatražila da mi izvade krv, a nalaz je bio jako loš“, nastavila je Josipa dodajući kako je imala jako niske razine željeza.
Znajući obiteljsku anamnezu, liječnica je zatražila specijalističke pretrage i ultrazvuk abdomena na kojem se odmah ustanovilo da Josipa ima tumor na lijevom bubregu koji je već bio otkazao.
„S posla sam doslovno otišla na operaciju, a potom je uslijedio moj oporavak. Cijelog života sam mukotrpno radila i nikad nisam imala vremena za sebe, pa mi je bolovanje pružilo prostor za promišljanje o sebi. Prestala sam pušiti. A onda su uslijedile kemoterapije“, prisjetila se.
Surfajući na mobitelu na jednoj od kemoterapija naišla je na oglas za treninge Hard Body Challenge.
Pročitaje više: Ivana Kalogjera Brkić, Nismo same: “Ljudi misle da nam novac pada s neba, ali istina je sasvim drugačija”
Trening i kemoterapija
„Nemam pojma što me nagnalo da nazovem trenericu koja je to vodila, objasnim joj situaciju i pitam je bih li se ja mogla u svom stanju pridružiti treningu. Pozvala me da dođem i probam“, kaže Josipa koja se nakon toga konzultirala sa svojom onkologinjom koja ju je ohrabrila da se uključi u vježbanje.
I krenula je. Brzo se uklopila i kaže da nije osjećala fizičke tegobe zbog svog stanja. Svidjelo joj se vježbati. Nakon terapije se vratila na posao, no dvije godine poslije dobila je otkaz. I zdravlje je opet počelo otkazivati. Uslijedila je operacija mioma i hitna histerektomija, pa mukotrpni oporavak. No nije prestala vježbati.
„Krajem 2019. godine u Karlovcu sam konačno dobila administrativni posao u privatnoj firmi. Mislila sam da konačno krećem u dobrom smjeru, da će se sada sve kockice posložiti. Taman sam počela raditi, a onda je opet uslijedio period u kojem sam se loše osjećala. Nije mi hrana nikako odgovarala, a i stolice su postale čudne, pa sam opet zvala doktoricu“, priča Josipa koju je stvarnost ponovo skamenila kad je dobila dijagnozu raka debelog crijeva.
Pokretanje poslovanja
Ponovo operacija, oporavak, kemoterapija. Uspjela se othrvati situaciji i ponovo stati na svoje noge, a onda promijeniti život. Upisala je tečaj za fitness trenericu i 2021. položila ispit. Već je sljedeće godine počela raditi u dvorani i voditi grupne treninge. Uživala je u poslu, a istovremeno je sanjala o tome kako će otvoriti vlastitu teretanu.
To joj je konačno pošlo za rukom 2023. godine, u dobi od 49 godina.
„U ožujku sam pronašla prostor i dogovorila otvaranje za rujan. Zanimljivo, na redovnoj kontroli u lipnju mi je otkriven recidiv tumora u mjehuru nakon devet godina. Redovito se kontroliram i imam sjajne doktore. Jedina misao mi je tada bila da ne mogu biti bolesna jer moram otvoriti gym. Operacija je bila zakazana za kraj kolovoza i ja sam uspjela 18. rujna 2023. otvoriti teretanu“, objašnjava Josipa dodajući kako je recidiv bio zloćudan, ali rano otkriven i odstranjen tako da nije morala ni na kemoterapiju.
Kazala je kako joj nije bilo teško otvoriti posao u Dugoj Resi te da je lako i brzo dolazila do informacija koje su joj trebale.
„Otvorila sam paušalni obrt. Teži dio je nabava opreme koja je poprilično skupa. A kako sam navikla skromno živjeti jer nikad nije bilo prostora za neko opuštanje, štedjela sam i imala dovoljno za uređenje dvorane“, kaže ona i objašnjava da je riječ o stalnim ulaganjima jer redovito dokupljuje opremu, ali i ulaže u svoje znanje kroz dodatne edukacije i tečajeve.
„Prije svega sam jako zadovoljna i zahvalna svemiru na svemu. I svim mojim klijentima koji su mi dali povjerenje. Imam tih par ljudi koji su tu kad treba i koji mi daju vjetar u leđa svojom podrškom. Mislim da sam uspješna, ali uvijek može bolje“, priča Josipa.
Smatra kako pokretanje poslovanja u maloj sredini ima više prednosti nego nedostataka.
Prednosti i nedostaci biznisa u manjem mjestu
„Uglavnom me ljudi poznaju, što smatram prednošću. Iako nas ima više koji se bavimo ovim poslom, svi imamo jednake šanse za uspjeh jer svatko od nas nudi nešto malo drugačije i svojom osobnošću privlači ljude na svoj način. Smatram da svojim načinom života dokazujem ono što pričam i da na jedan način ljudi to prepoznaju i dolaze kod mene. Nisu to samo klijenti s područja Duga Rese već i iz okolnih mjesta i iz Karlovca“, istaknula je naša sugovornica.
Ipak, njezino fizičko stanje ponekad zahtijeva kompromise i ne može napraviti sve što je planirala.
„Volim i živim to što radim pa to i ne smatram poslom. Možda je tajna u tome. Svakako ima dana kada je teže i kada je lakše. Pogotovo jer sam svakodnevno u uredu u Udruzi invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom grada Duga Resa u kojoj sam potpredsjednica. U dvorani sam samo navečer pa se stignem odmoriti prije treninga. Dosta šećem i boravim u prirodi, pogotovo vikendom“, otkrila je Josipa.
Kaže da joj poduzetnički put nije težak te da u njemu uživa.
„Moja kći Elle vodi jutarnje treninge i tako se dopunjujemo. Ona je završila kineziterapiju i trenerica je odbojke u Karlovcu. Sve ovisi kako si posložiš i što želiš. Ja idem malim koracima, po malo i u skladu sa svojim mogućnostima. To ne znači da nisam ambiciozna, već da čvrsto stojim na zemlji i svjesna sam svojih kapaciteta. Ipak, meni su zdravlje i moj mir na prvom mjestu i to nema cijene“, zaključila je.
Foto: Privatna arhiva, Canva
