Europa na papiru može izgledati liberalno, ali stvarnost mnogih žena pokazuje ograničen pristup pobačaju, birokratske prepreke i stigmu. Prava postoje, ali dostupnost varira. Žene, pa tako i one iz Hrvatske, i dalje često moraju tražiti pomoć izvan svoje zemlje – uz velike financijske i emocionalne troškove.
Dok mnogi strahuju da bi uspjeh američke desnice mogao inspirirati ograničavanje prava i u Europi, kako piše Politico, brojke tzv. turizma za pobačaj pokazuju da su izbori žena u Europi već sada ograničeni.
U 2022. najmanje 4500 žena iz Europe moralo je otputovati u Nizozemsku, Španjolsku ili Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi prekinule trudnoću. Nizozemska je i dalje najčešće odredište: 2762 žene stigle su iz Njemačke, Poljske, Belgije i Francuske, te manji broj iz Irske i drugih zemalja. Španjolska je primila oko 1500 žena iz drugih europskih zemalja, a stotine su otišle u Ujedinjeno Kraljevstvo. Podaci iz 2023. gotovo su identični: Nizozemska je zabilježila 2708 pacijentica iz Njemačke, Poljske, Belgije, Francuske i Irske, a još 600 iz neimenovanih zemalja. Španjolska je primila 1775 žena, uglavnom iz Europe.
Najveći broj žena na zahvat putuje u Nizozemsku
Iako samo Malta i Poljska znatno ograničavaju pobačaj, Malta ga dopušta jedino ako je život žene ugrožen, a Poljska u slučajevima silovanja, incesta ili opasnosti za zdravlje, problemi nisu ograničeni samo na te zemlje. Najveći broj žena koje su otputovale u Nizozemsku nisu došle iz Malte ili Poljske već iz Njemačke. Trećina onih koje su otišle u Španjolsku bile su iz Portugala, dok su Irkinje činile većinu pacijentica iz inozemstva u britanskim klinikama.
U članku koji je objavio Politico opisuje se slučaj belgijske liječnice Rein Bellens, koja je krajem 1970-ih ilegalno vozila silovanu 18-godišnju djevojku u Nizozemsku na pobačaj, jer je u Belgiji tada to bilo zabranjeno. Bellens je kasnije osnovala prvi centar za pobačaje u Flandriji, ali je zbog toga bila i kazneno gonjena. Skoro 50 godina kasnije, zakoni o pobačaju u Europi znatno su se promijenili – većina zemalja EU dopušta prekid trudnoće pod određenim uvjetima. Ipak, tisuće žena i dalje svake godine putuju unutar EU kako bi ostvarile pravo na pobačaj – uključujući i stotine Belgijki. Danas u mirovini, Bellens se još uvijek bori za pravo žena na izbor. U međuvremenu, dok reforme u mnogim zemljama stoje na mjestu, europski aktivisti traže od EU da financijski podupre prekogranični pristup pobačaju.
Europski aktivisti pozivaju EU da osnuje paneuropski fond
Čak i u Francuskoj, koja je prošle godine ustavno zajamčila pravo na pobačaj, pristup usluzi nije ravnomjeran – posebice u ruralnim područjima. Prema podacima britanske organizacije Abortion Support Network, trećina njihovih korisnica dolazi upravo iz Francuske. Osim toga, brojne zemlje ograničavaju dopuštenu gestacijsku dob za pobačaj. U anketi žena koje su putovale u UK, Nizozemsku ili Španjolsku, više od polovice otkrilo je trudnoću tek nakon 14. tjedna – prekasno za pobačaj u njihovim matičnim zemljama.
Druga trećina saznala je trudnoću na vrijeme, ali su bile spriječene zbog neinformiranosti, nedostatka liječnika ili dodatnih prepreka poput obveznog savjetovanja, čekanja ili zakazivanja više pregleda. U Mađarskoj, primjerice, žene moraju slušati otkucaje srca fetusa prije pobačaja – što Bellens opisuje kao “manevar odugovlačenja”.
U ovom kontekstu, europski aktivisti pozivaju EU da osnuje paneuropski fond koji bi pomogao ženama u pristupu pobačaju izvan njihovih zemalja. Građanska inicijativa My Voice, My Choice već je prikupila milijun potpisa, što obvezuje Europsku komisiju da razmotri prijedlog.
No, izjava povjerenice Hadje Lahbib za Politico, nije ulila mnogo nade: Komisija, rekla je, “spremna je podržati države članice u promicanju spolnog i reproduktivnog zdravlja”, ali je pitanje zdravstvene politike u nadležnosti svake države. Europski parlament donio je 2024. neobvezujuću rezoluciju kojom traži da se pravo na pobačaj uvrsti u Povelju o temeljnim pravima EU. No, za to bi bilo potrebno jednoglasno odobrenje svih 27 država članica – uključujući one koje se snažno protive.
Pročitajte više: SAD: Smrtnost dojenčadi raste u državama sa zabranom pobačaja
Hrvatska kao država s “praktičnim preprekama pristupu” sigurnom pobačaju
U Hrvatskoj, situacija je takva da velik broj liječnika koristi priziv savjesti (što spominje i Politico).
U nekim bolnicama u Hrvatskoj svi ginekolozi odbijaju obavljati pobačaj, pozivajući se na priziv savijesti, što dovodi do otežanog pristupa, nužde putovanja i ponižavajućih situacija. Europski parlament je 2024. ukazao na Hrvatsku kao državu s “praktičnim preprekama pristupu” sigurnom pobačaju. Iako je pobačaj u Hrvatskoj zakonski dozvoljen do 10. tjedna i dalje je ozbiljno ugrožen praktičnim preprekama: prizivom savjesti, cijenom, regionalnim razlikama i nedostatkom transparentnosti. Javno mnijenje u Hrvatskoj izražava snažnu većinu za pravo na izbor i pristup, no zakon se na terenu slabo provodi. Prema zadnjim anketama, 81 posto građana podržava pravo na izbor, a 63 posto smatra da bi pobačaj trebao biti besplatan; također, 62 posto misli da vjerske institucije ne bi trebale utjecati na zdravstvenu politiku.
No, religijske i konzervativne skupine u Hrvatskoj pojačavaju pritisak na zabranu pobačaja kroz bdijenja ispred klinika, marševe i javne molitve muškaraca na trgovima. Iako je pobačaj u Hrvatskoj legalan, ženama se često uskraćuje pristup toj usluzi, zbog čega mnoge odlaze u susjednu Sloveniju.
Pobačaji su u mnogim bolnicama praktički nedostupni
Ovo je veliki kontrast s nedavnom prošlošću Hrvatske, kako piše AP, kada je kao dio bivše Jugoslavije imala pravo na pobačaj zajamčeno ustavom već prije 50 godina. Pravo liječnika na priziv savjesti uvedeno je 2003. godine, a posljedica je da su pobačaji u mnogim bolnicama praktički nedostupni.
Aktivistkinja Sanja Sarnavka redovito ističe kako je razlika između zakona i prakse ogromna, uz snažan utjecaj Katoličke crkve i konzervativnih udruga. Pokret “Za život” organizira molitve, bdijenja i predavanja s ciljem “spasenja nerođenih” i zabrane pobačaja. Muška organizacija “Muževi budite” javno promiče tradicionalne rodne uloge i mušku dominaciju, tvrdi Sarnavka.
Podsjetimo, veliki bijes javnosti izazvao je slučaj iz 2022., kada je Mireli Čavajdi, trudnoj 20 tjedana s teško bolesnim fetusom, pobačaj prvo odbijen. Na kraju je zahvat obavila u Sloveniji. Te je godine čak 207 Hrvatica zatražilo pobačaj u samo jednoj slovenskoj bolnici.
Problem kolektivnog priziva savjesti
Studija o pobačaju u Hrvatskoj koja se temelji na podacima iz 2022. godine ginekologinje dr. sc. Jasenke Grujić pokazala je više nego alarmantne podatke. Godinama najglasnija liječnica koja u Hrvatskoj otvoreno i dosljedno zagovara pravo na pobačaj i regulaciju priziva savjesti preliminarne nalaze svoje studije predstavila je u rujnu 2023. pred Odborom za ženska prava i rodnu ravnopravnost u Bruxellesu. Kako piše AP, njena studija je pokazala da u nekim hrvatskim bolnicama čak 100 posto liječnika koristi priziv savjesti, uključujući anesteziologe i drugo potrebno osoblje.
Radeći na studiji Grujić je poslala upit na adresu 30 bolnica u Hrvatskoj koje bi trebale nuditi prekid trudnoće; 29 se odazvalo. U čak tri bolnice (Našice, Nova Gradiška, Knin) uopće nije dostupan pobačaj. U 11 bolnica pacijentice ne mogu birati između medikamentnog (lijekovima) i kirurškog pobačaja. Tijekom godine, u osam bolnica nije izvršen niti jedan medikamentni pobačaj, a u šest nije izveden niti jedan kirurški pobačaj.
Naglasila je problem kolektivnog priziva savjesti, gdje veliki broj ginekologa odbija obavljati pobačaj, često bez transparentnosti i alternativnih rješenja, te je pozvala na uvođenje javnoga registra priziva savjesti, obvezne zamjene i zakonske sankcije za odbijanje u hitnim situacijama.
Prema HZJZ-u, u 2023. je zabilježeno 7807 prekida trudnoće, što je blagi pad u odnosu na 7984 iz 2022. Najviše je zabilježeno u Karlovačkoj i Međimurskoj, najmanje u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je i medikamentozni pobačaj (do 12. tjedna) koji se može tvrdi, dr. sc. Jasenka Grujić, sigurno obaviti i kod kuće. Prvi lijek (mifepriston) zaustavlja trudnoću, a drugi (misoprostol) inducira kontrakcije. Trenutno u Hrvatskoj žene, nakon druge tablete, ostaju u bolnici satima. Grujić pak smatra da bi oba koraka mogla biti obavljena kod kuće, što bi značajno smanjilo stigmatizaciju i ukinulo suvišne medicinske intervencije.
Ilustracija: Unsplash
