Rijetka su mjesta na svijetu gdje se u tolikoj mjeri isprepliću i prožimaju prošlost i sadašnjost kao što je to u Rimu. Grad je to u kojem živi oko tri milijuna ljudi, a svake godine ga posjeti više od 35 milijuna turista, pa smo im se i mi pridružili.
Putovali smo autom iz Zagreba zaustavljajući se u Firenci. Vožnja talijanskim autocestama protekla je prilično ugodno i mirno. No u Rimu kao da žive neki drugi ljudi. Ondje se trubi, ne daje žmigavce, sudara se i psuje, vrijeđa i ljuti. Sirene policije ili Hitne pomoći dio su identiteta grada i odzvanjaju bez prestanka, tako da je prvi korak bio što prije doći do javne garaže u kojoj ostavljamo auto tijekom boravka u Rimu, a gradom se vozimo javim prijevozom.
Solidan javni prijevoz i gužve
Podzemna željeznica u Rimu odlično funkcionira, tako da se lako snaći i cijene karata su pristupačne, pa je u kratkom vremenu dostupan svaki kutak u gradu. Inače, osjećaj sigurnosti u Rimu je dosta visok budući da na svakom koraku možete vidjeti zaštitare, policiju ili karabinjere. Unatoč silnim gužvama, nema incidenata. Naravno, najveće su gužve kod poznatih atrakcija na otvorenom, a kad je pak riječ o muzejima, online smo unaprijed, prije puta, kupili sve potrebne karte. Rezervirali smo vrijeme dolaska i uzeli opciju “skip the line” kako ne bismo morali čekati na ulaz. Tako smo u Koloseum, Forum, Vatikanske muzeje i ostala mjesta ulazili bez čekanja. Popeli smo se pješice na kupolu Svetog Petra, istrpjeli svih 330 stepenica i uživali u pogledu na Vatikan.
Rim je grad na rijeci, što mnogi često zaboravljaju. Šetnica uz Tiber je uređena, a usred gradske vreve možete uživati i u istoimenom otočiću zanimljive povijesti. Ondje su, kako bi pobijedili kugu, sagradili hram Asklepiju, a poslije i crkvu. U 16. stoljeću su sagradili bolnicu koja i danas radi. Usto, na otoku se organiziraju razni festivali i ljeti je među omiljenim destinacijama.
Pročitajte više: Evo zašto je Šri Lanka savršen izbor za vaše egzotično putovanje
Ulično voće za prolaznike
Krajem ljeta pak u brojnim rimskim ulicama dozrijevaju naranče. Nazivaju ih Frutta Urbana, a dio su većeg projekta u kojem su diljem grada posadili razne vrste voća. Takvo je voće, navodno, otporno na gradsko zagađenje i ljudi ga mogu ubrati besplatno, što mnogi i čine. Uz naranče, tu su i kruške, višnje, bademi, lubenice ili nar. Dapače, lokacije svih voćki su mapirane OVDJE tako da Rimljani mogu u bilo kojem trenutku besplatno ubrati plodove koji su zreli. Kad smo već kod drveća, dio rimske vizure su pinije, visoki kišobranasti borovi koji krase obzor gdje god pogledali.
U glavnom gradu Italije ne nedostaje zelenila i u gotovo svakoj četvrti je niz parkova s raslinjem, a da ne govorimo o činjenici kako u Rimu voda doslovno teče na svakom koraku. Na ulicama su fontane s besplatnom pitkom vodom te slavine iz kojih neprestano teče voda, a rezultat je to činjenice da se cijeli grad napaja iz nekoliko izvora koji akvaduktima sagrađenima još u rimsko doba dopremaju pitku vodu.
Blizu Piazza del Popolo nalazi se veliki park, nalik Maksimiru, kao dio perivoja Ville Borghese. Rimljani uređene staze koriste za rekreaciju, a odličan je predah između posjeta drugim atrakcijama, osobito jer ondje nije gužva i bogato raslinje pruža dovoljnu zaštitu od žege. U parku je veliko umjetno jezero uz koje se gnijezde patke i druge ptice. Na sredini jezera je otočić na kojem je mali hram posvećen bogu zdravlja Eskulapu, a zanimljivo je da su jezero i hram nastali u 18. stoljeću kao rezultat želje da perivoj bude što sličniji engleskim vrtovima. Dio tog parka je i solidno uređen ZOO vrt sa slonovima i žirafama.
Talijanska sklonost tornjevima nije zaobišla ni Rim, pa je tako iza Trajanovog stupa smješten tzv. Torre delle Milizie, blago ukošeni toranj oko kojeg se isplela posve lažna legenda. Naime, vjerovalo se kako je riječ o građevini iz koje je car Neron promatrao katastrofalni požar u Rimu, pa su ga čak kolokvijalno nazivali i Neronovim tornjem. No sagrađen je tek u srednjem vijeku. U velikom potresu 1348. godine urušila su se dva kata tornja i tada se blago nagnuo i tako ostao do danas.
Drukčiji dojam Rima u šetnji kroz Trastevere
Za kraj smo ostavili Trastevere, rimsku četvrt koja nosi posve drukčiju energiju od ostatka grada i sličnija je malim mediteranskim gradićima – kao grad u gradu. Živopisne uske uličice još iz srednjeg vijeka, pročelja ukrašena bršljanom i drugim puzavcima, mirisi domaće kuhinje koji vabe na svakom koraku. U prošlosti je to bila radnička četvrt s malim obrtničkim radnjama koje su danas zamijenili kafići i ulični restorani te trgovine. Bio je užitak prošetati onuda i doživjeti Rim na posve drugačiji način, daleko od antičkih ostataka i modernih projekata, kao ostatak neke Italije kakvu zamišljamo da je bila prije 50 godina.
I dalje je to multikulturalni grad, a useljenici su donijeli nove trendove pa je veća ponuda etničkih restorana, malih trgovaca koji nude bubble tea ili mocchi te slične poslastice za gladne oči tinejdžera.
Tek u sporednim uličicama sakrili su se biseri koji nude tradicionalnu focacciu ili suppli tj. kuglice od riže, a uz žaljenje priznajem da nigdje nisam pronašla farinatu – pogaču od slanutka kojoj sam se unaprijed radovala.
S druge strane, talijanske tradicionalne slastice su lako dostupne. Tako smo maritozzo, rimsku krafnu tj. pecivo punjeno slatkom kremom kušali kraj Španjolskih stuba. Na svakom koraku smo pronalazili slastičarnice koje su nudile cannole ili tiramisu. Jela od tjestenine s različitim vrstama umaka nude se u gotovo svakom restoranu pa ne zaboravite kušati špagete Cacio e Pepe, Carbonaru, Pasta all’Amatriciana i ostala jela s tjesteninom. I Aperol, talijanski gorki aperitiv, toči se u potocima. Stoga sjednite na neko lijepo mjesto, uživajte u ohlađenim gutljajima nacionalnog pića i nahranite dušu nezaboravnim prizorima vječnog grada.
Foto: Privatna arhiva, Canva
